Markus 14
1 «Ɵtüp ketix» ⱨeyti wǝ «petir nan ⱨeyti»ƣa ikki kün ⱪalƣanidi. Bax kaⱨinlar wǝ Tǝwrat ustazliri uni ⱨiylǝ-nǝyrǝng bilǝn tutup ɵltürüxning qarisini izdǝytti.
Za dva dana bijaše Pasha i Beskvasni kruhovi. Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da ga na prijevaru uhvate i ubiju.
2 Qünki ular: — Bu ix ⱨeyt-ayǝm künliri ⱪilinmisun. Bolmisa, hǝlⱪ arisida malimanqiliⱪ qiⱪixi mumkin, — deyixǝtti.
Jer se govorilo: “Nikako ne na Blagdan da ne nastane pobuna naroda.”
3 Əmdi u Bǝyt-Aniya yezisida, «Simon mahaw»ning ɵyidǝ dastihanda olturƣanda, aⱪ ⱪaxtexi xixidǝ naⱨayiti ⱪimmǝtlik sap sumbul ǝtirni kɵtürüp kǝlgǝn bir ayal uning yeniƣa kirdi. Ayal aⱪ ⱪaxtexi xexini qeⱪip, ǝtirni Əysaning bexiƣa ⱪuydi.
I kad je u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, bio za stolom, dođe neka žena s alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti. Razbi posudicu i poli ga po glavi.
4 Lekin bǝzilǝr buningƣa hapa boluxup, bir-birigǝ: — Bu ǝtir nemǝ dǝp xundaⱪ israp ⱪilinidu?
A neki negodovahu te će jedan drugomu: “Čemu to rasipanje pomasti?
5 Qünki bu ǝtirni üq yüz dinardin artuⱪ pulƣa satⱪili bolatti, puli kǝmbǝƣǝllǝrgǝ sǝdiⱪǝ ⱪilinsa bolmamti! — deyixti. Ular ayalƣa xundaⱪ tapa-tǝnǝ ⱪilƣili turdi.
Mogla se pomast prodati za više od tristo denara i dati siromasima.” I otresahu se na nju.
6 Lekin Əysa ularƣa: — Uning ihtiyariƣa ⱪoyunglar, nemǝ dǝp uning kɵnglini aƣritisilǝr? U mening üstümgǝ yahxi ix ⱪildi.
A Isus reče: “Pustite je, što joj dodijavate? Dobro djelo učini na meni.
7 Qünki kǝmbǝƣǝllǝr daim aranglarda bolidu, haliƣan waⱪitinglarda ularƣa hǝyr-sahawǝt kɵrsitǝlǝysilǝr; lekin mening aranglarda boluxum silǝrgǝ daim nesip boliwǝrmǝydu!
Ta siromaha svagda imate uza se i kad god hoćete možete im dobro činiti, a mene nemate svagda.
8 Ayal qamining yetixiqǝ ⱪildi; u mening bǝdinimning dǝpnǝ ⱪilinixiƣa aldin’ala tǝyyarliⱪ ⱪilip, uningƣa ǝtir-may ⱪuyup ⱪoydi.
Učinila je što je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop.
9 Mǝn silǝrgǝ bǝrⱨǝⱪ xuni eytip ⱪoyayki, bu hux hǝwǝr pütkül dunyaning ⱪǝyeridǝ jakarlansa, bu ayal ǝslinip, uning ⱪilƣan bu ixi tǝriplinidu, — dedi.
Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini - njoj na spomen.”
10 Xu waⱪitta, on ikkiylǝndin biri bolƣan Yǝⱨuda Ixⱪariyot uni ularƣa tutup berix mǝⱪsitidǝ bax kaⱨinlarning aldiƣa bardi.
A Juda Iškariotski, jedan od dvanaestorice, ode glavarima svećeničkim da im ga preda.
11 Ular buni anglap huxal bolup kǝtti wǝ uningƣa pul berixkǝ wǝdǝ ⱪilixti. Yǝⱨuda uni tutup berixkǝ muwapiⱪ pursǝt izdǝp yürǝtti.
Kad su oni to čuli, obradovali su se i obećali mu dati novca. I tražio je zgodu da ga preda.
12 Petir nan ⱨeytining birinqi küni, yǝni ɵtüp ketix ⱨeytining ⱪurbanliⱪ [ⱪozisi] soyulidiƣan küni, muhlislar uningdin: — Ɵtüp ketix ⱨeytining [tamiⱪini] yeyixing üqün bizning ⱪǝyǝrgǝ berip tǝyyarliximizni halaysǝn? — dǝp soridi.
Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se žrtvovala pasha, upitaju učenici Isusa: “Gdje hoćeš blagovati pashu, da odemo i pripravimo?”
13 U muhlisliridin ikkiylǝnni aldin mangƣuzup ularƣa: — Xǝⱨǝrgǝ kiringlar, u yǝrdǝ kozida su kɵtürüwalƣan bir ǝr kixi silǝrgǝ uqraydu. Uning kǝynidin menginglar.
On pošalje dvojicu učenika i rekne im: “Idite u grad i namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim
14 U adǝm nǝgǝ kirsǝ xu ɵyning igisigǝ: «Ustaz: Muhlislirim bilǝn ɵtüp ketix ⱨeytining tamiⱪini yǝydiƣan meⱨmanhana ⱪǝyǝrdǝ?— dǝp sorawatidu» — dǝnglar.
pa gdje on uđe, recite domaćinu: 'Učitelj pita: Gdje mi je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?'
15 U silǝrni baxlap üstünki ⱪǝwǝttiki rǝtlǝngǝn sǝrǝmjanlaxturulƣan qong bir eƣiz ɵyni kɵrsitidu. Mana xu yǝrdǝ bizgǝ tǝyyarliⱪ ⱪilip turunglar, — dedi.
I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite.”
16 Muhlislar yolƣa qiⱪip xǝⱨǝrgǝ kirip, yoluⱪⱪan ixlarning ⱨǝmmisi u eytⱪandǝk boldi. Xu yǝrdǝ ular ɵtüp ketix ⱨeytining tamiⱪini tǝyyarlaxti.
Učenici odu, dođu u grad i nađu kako im on reče te priprave pashu.
17 Kǝq kirgǝndǝ, u on ikkǝylǝn bilǝn ɵygǝ kǝldi.
A uvečer dođe on s dvanaestoricom.
18 Ular dastihanda olturup ƣizalanƣanda Əysa: — Mǝn silǝrgǝ bǝrⱨǝⱪ xuni eytip ⱪoyayki, aranglardiki birǝylǝn, mǝn bilǝn billǝ ƣizaliniwatⱪan birsi manga satⱪunluⱪ ⱪilidu, — dedi.
I dok bijahu za stolom te blagovahu, reče Isus: “Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati - koji sa mnom blaguje.”
19 Ular [bu sɵzdin] ⱪayƣuƣa qɵmüp, bir-birlǝp uningdin: — Mǝn ǝmǝstimǝn? — dǝp soridi. Yǝnǝ birsi: — Mǝn ǝmǝstimǝn? — dedi.
Ožalošćeni, stanu mu govoriti jedan za drugim: “Da nisam ja?”
20 Lekin u ularƣa: — [Xu kixi] on ikkǝylǝnning biri, yǝni ⱪolidiki nanni mǝn bilǝn tǝng tawaⱪⱪa tɵgürgüqi bolidu.
A on im reče: “Jedan od dvanaestorice koji umače sa mnom u zdjelicu.
21 Insan’oƣli dǝrwǝⱪǝ ɵzi toƣrisida [muⱪǝddǝs yazmilarda] pütülgǝndǝk alǝmdin ketidu; biraⱪ Insan’oƣlining tutup berilixigǝ wasitiqi bolƣan adǝmning ⱨaliƣa way! U adǝm tuƣulmiƣan bolsa uningƣa yahsi bolatti! — dedi.
Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije!”
22 Ular ƣizaliniwatⱪanda, Əysa bir nanni ⱪoliƣa elip tǝxǝkkür eytⱪandin keyin, uni oxtup, muhlisliriƣa ülǝxtürüp bǝrdi wǝ: — Elinglar, bu mening tenim, — dedi.
I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: “Uzmite, ovo je tijelo moje.”
23 Andin u ⱪoliƣa jamni elip [Hudaƣa] tǝxǝkkür eytⱪandin keyin, uni muhlisliriƣa sundi. Ularning ⱨǝmmisi uningdin iqixti.
I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili.
24 U ularƣa: — Bu mening ⱪenim, nurƣun adǝmlǝr üqün tɵkülidiƣan, yengi ǝⱨdini tüzidiƣan ⱪenimdur.
A on im reče: “Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva.
25 Mǝn silǝrgǝ bǝrⱨǝⱪ xuni eytip ⱪoyayki, Hudaning padixaⱨliⱪida yengidin xarabtin iqidiƣan küngiqǝ, üzüm telining xǝrbitini ⱨǝrgiz iqmǝymǝn, — dedi.
Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ću ga - novoga - piti u kraljevstvu Božjem.”
26 Ular bir mǝdⱨiyǝ küyini eytⱪandin keyin talaƣa qiⱪip, Zǝytun teƣiƣa ⱪarap ketixti.
Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori.
27 Andin Əysa ularƣa: Silǝr ⱨǝmminglar tandurulup putlixisilǝr, qünki [muⱪǝddǝs yazmilarda]: «Mǝn padiqini uruwetimǝn, Ⱪoylar patiparaⱪ bolup tarⱪitiwetilidu» dǝp pütülgǝn.
I reče im Isus: “Svi ćete se sablazniti. Ta pisano je: Udarit ću pastira i ovce će se razbjeći.
28 Lekin mǝn tirilgǝndin keyin Galiliyǝgǝ silǝrdin burun barimǝn, — dedi.
Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.”
29 Lekin Petrus uningƣa: — Ⱨǝmmǝylǝn tandurulup putlaxsimu, mǝn ⱨǝrgiz putlaxmaymǝn, dedi.
Nato će mu Petar: “Ako se i svi sablazne, ja neću!”
30 Əysa uningƣa: — Mǝn sanga bǝrⱨǝⱪ xuni eytip ⱪoyayki, bügün, yǝni bügün keqǝ horaz ikki ⱪetim qilliƣuqǝ, sǝn mǝndin üq ⱪetim tanisǝn, — dedi.
A Isus mu reče: “Zaista, kažem ti, baš ti, danas, ove noći, prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti.”
31 Lekin Petrus tehimu ⱪǝt’iylik bilǝn uningƣa: — Sǝn bilǝn billǝ ɵlidiƣan ix kerǝk bolsimu, sǝndin ⱨǝrgiz tanmaymǝn, — dedi. Ⱪalƣan ⱨǝmmisimu xundaⱪ deyixti.
Ali on je upornije uvjeravao: “Bude li trebalo i umrijeti s tobom - ne, neću te zatajiti.” A tako su svi govorili.
32 Andin ular Getsimanǝ degǝn bir jayƣa kǝldi. U muhlislarƣa: — Mǝn dua-tilawǝt ⱪilip kǝlgüqǝ, muxu yǝrdǝ olturup turunglar, dedi.
I dođu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim učenicima: “Sjednite ovdje dok se ne pomolim.”
33 U Petrus, Yaⱪup wǝ Yuⱨannani birgǝ elip mangdi wǝ sür besip, roⱨ-ⱪǝlbidǝ tolimu pǝrixan boluxⱪa baxlidi.
I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba
34 U ularƣa: — Jenim ɵlidiƣandǝk bǝkmu azablanmaⱪta. Silǝr bu yǝrdǝ ⱪelip, oyƣaⱪ turunglar, — dedi.
pa im reče: “Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!”
35 U sǝl neriraⱪ berip, ɵzini yǝrgǝ etip düm yatti wǝ mumkin bolsa, u dǝⱪiⱪining ɵz bexiƣa qüxmǝy ɵtüp ketixi üqün dua ⱪilip:
Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas.
36 — I Abba Ata, Sanga ⱨǝmmǝ ix mumkindur; bu ⱪǝdǝⱨni mǝndin ɵtküzüwǝtkǝysǝn! Lekin bu ix mǝn haliƣandǝk ǝmǝs, sǝn haliƣandǝk bolsun, — dedi.
Govoraše: “Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!”
37 U [üqǝylǝnning] yeniƣa ⱪaytip kǝlginidǝ, ularning uhlap ⱪalƣanliⱪini kɵrüp, Petrusⱪa: — Əy Simon, uhlawatamsǝn?! Bir saǝtmu oyƣaⱪ turalmidingmu?!
I dođe, nađe ih pozaspale pa reče Petru: “Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti?
38 Eziⱪturuluxtin saⱪlinix üqün, oyƣaⱪ turup dua ⱪilinglar. Roⱨ pidakar bolsimu, lekin kixining ǝtliri ajizdur, — dedi.
Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.”
39 Andin u yǝnǝ berip, ohxax sɵzlǝr bilǝn ⱪaytidin dua ⱪildi.
Opet ode i pomoli se istim riječima.
40 U ularning yeniƣa ⱪaytip kǝlginidǝ, ularning yǝnǝ uhlap ⱪalƣanliⱪini kɵrdi, qünki ularning kɵzliri uyⱪuƣa ilinƣanidi. Ular uningƣa nemǝ deyixini bilmǝy ⱪaldi.
Ponovno dođe i nađe ih pozaspale. Oči im se sklapale i nisu znali što da mu odgovore.
41 U üqinqi ⱪetim ularning yeniƣa ⱪaytip ularƣa: — Silǝr tehiqǝ uhlawatamsilǝr, tehiqǝ dǝm eliwatamsilǝr? Əmdi boldi bǝs! Waⱪit-saiti kǝldi; mana, Insan’oƣli gunaⱨkarlarning ⱪoliƣa tapxuruldi!
Dođe i treći put i reče im: “Samo spavajte i počivajte! Gotovo je! Dođe čas! Evo, predaje se Sin Čovječji u ruke grešničke!
42 Ⱪopunglar, ketǝyli; mana, manga satⱪunluⱪ ⱪilidiƣan kixi yeⱪin kǝldi! — dedi.
Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj približio!”
43 Wǝ xu dǝⱪiⱪidǝ, uning sɵzi tehi tügimǝyla, mana, on ikkǝylǝndin biri bolƣan Yǝⱨuda kǝldi; uning yenida bax kaⱨinlar, Tǝwrat ustazliri wǝ aⱪsaⱪallar tǝripidin ǝwǝtilgǝn ⱪiliq-toⱪmaⱪlarni kɵtürgǝn zor bir top adǝm bar idi.
Uto, dok je on još govorio, stiže Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime svjetina s mačevima i toljagama, poslana od glavara svećeničkih, pismoznanaca i starješina.
44 Uningƣa satⱪunluⱪ ⱪilƣuqi ular bilǝn alliburun ixarǝtni bekitip: «Mǝn kimni sɵysǝm, u dǝl xudur. Silǝr uni tutup, yalap elip ketinglar» dǝp kelixkǝnidi.
A izdajica im njegov dade znak: “Koga poljubim, taj je! Uhvatite ga i oprezno odvedite!”
45 U kelip udul [Əysaning] aldiƣa berip: — Ustaz, ustaz! — dǝp uni sɵyüp kǝtti.
I kako dođe, odmah pristupi k njemu i reče: “Učitelju!” I poljubi ga.
46 Ular uningƣa ⱪol selip, uni tutⱪun ⱪildi.
Oni podignu na nj ruke i uhvate ga.
47 Wǝ uning yenida turƣanlardin birǝylǝn ⱪiliqini suƣurup, bax kaⱨinning qakiriƣa uruwidi, uning ⱪuliⱪini xilip qüxürüwǝtti.
A jedan od nazočnih trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho.
48 Əysa jawabǝn ularƣa: — Bir ⱪaraⱪqini tutidiƣandǝk ⱪiliq-toⱪmaⱪlarni kɵtürüp meni tutⱪili kǝpsilǝrƣu?
Isus im prozbori: “Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite.
49 Mǝn ⱨǝr küni ibadǝthana ⱨoylilirida silǝr bilǝn billǝ bolup tǝlim berǝttim, lekin silǝr u qaƣda meni tutmidinglar. Lekin bu ixlarning yüz berixi muⱪǝddǝs yazmilarda aldin pütülgǝnlǝrning ǝmǝlgǝ axuruluxi üqün boldi, — dedi.
Danomice bijah vam u Hramu, naučavah i ne uhvatiste me. No neka se ispune Pisma!”
50 Bu qaƣda, ⱨǝmmǝylǝn uni taxlap ⱪeqip ketixti.
I svi ga ostave i pobjegnu.
51 Pǝⱪǝt uqisiƣa kanap rǝht yepinqaⱪliwalƣan bir yigit uning kǝynidin ǝgixip mangdi. Yax ǝskǝrlǝr uni tutuweliwidi,
A jedan je mladić išao za njim, ogrnut samo plahtom. I njega htjedoše uhvatiti,
52 lekin u kanap rǝhttin boxinip, yalingaq peti ulardin ⱪeqip kǝtti.
no on ostavi plahtu i gol pobježe.
53 Əmdi ular Əysani bax kaⱨinning aldiƣa elip berixti. Bax kaⱨinlar, barliⱪ aⱪsaⱪallar bilǝn Tǝwrat ustazlirimu u yǝrgǝ uning yeniƣa yiƣildi.
Zatim odvedoše Isusa velikom svećeniku. I skupe se svi glavari svećenički, starješine i pismoznanci.
54 Petrus uningƣa taki bax kaⱨinning sarayidiki ⱨoylining iqigiqǝ yiraⱪtin ǝgixip kǝldi; u ⱪarawullar bilǝn billǝ otning nurida otsinip olturdi.
Petar je izdaleka išao za njim do u dvor velikog svećenika. Tu je sjedio sa stražarima i grijao se uz vatru.
55 Bax kaⱨinlar wǝ pütün aliy kengǝxmǝ ǝzaliri Əysani ɵlümgǝ mǝⱨkum ⱪilix üqün, guwaⱨ-ispat izdidi, ǝmma tapalmidi.
A glavari svećenički i cijelo Vijeće, da bi mogli pogubiti Isusa, tražili su protiv njega kakvo svjedočanstvo, ali nikako da ga nađu.
56 Qünki nurƣun kixilǝr uni ǝrz ⱪilip yalƣan guwaⱨqiliⱪ bǝrgǝn bolsimu, ularning guwaⱨliⱪliri bir-birigǝ udul kǝlmǝytti.
Mnogi su doduše lažno svjedočili protiv njega, ali im se svjedočanstva ne slagahu.
57 Bǝzi adǝmlǝr ornidin turup, uning üstidin ǝrz ⱪilip yalƣan guwaⱨliⱪ berip:
Ustali su neki i lažno svjedočili protiv njega:
58 — Biz uning: «Insan ⱪoli bilǝn yasalƣan bu ibadǝthanini buzup taxlap, insan ⱪoli bilǝn yasalmiƣan baxⱪa bir ibadǝthanini üq kün iqidǝ yasap qiⱪimǝn» degǝnlikini angliduⱪ, — dedi.
“Mi smo ga čuli govoriti: 'Ja ću razvaliti ovaj rukotvoreni Hram i za tri dana sagraditi drugi, nerukotvoreni!'”
59 Ⱨǝtta ularning bu ⱨǝⱪtiki guwaⱨliⱪlirimu bir-birigǝ mas kǝlmidi.
Ali ni u tom im svjedočanstvo ne bijaše složno.
60 Andin bax kaⱨin ⱨǝmmǝylǝnning aldida ornidin turup, Əysadin: — Ⱪeni, jawab bǝrmǝmsǝn? Bular sening üstüngdin zadi ⱪandaⱪ guwaⱨliⱪlarni beriwatidu? — dǝp soridi.
Usta nato veliki svećenik na sredinu i upita Isusa: “Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoče protiv tebe?
61 Lekin Əysa xük turup, ⱨeqⱪandaⱪ jawab bǝrmidi. Bax kaⱨin uni ⱪistap yǝnǝ uningdin: — Sǝn Mubarǝk Bolƣuqining Oƣli Mǝsiⱨmusǝn? — dǝp soridi.
A on je šutio i ništa mu nije odgovarao. Veliki ga svećenik ponovo upita: “Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?”
62 Xundaⱪ, mǝn ɵzüm, — dedi Əysa, — wǝ silǝr keyin Insan’oƣlining Ⱪudrǝt Igisining ong yenida olturidiƣanliⱪini wǝ asmandiki bulutlar bilǝn kelidiƣanliⱪini kɵrisilǝr.
A Isus mu reče: “Ja jesam! I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim.”
63 Xuning bilǝn bax kaⱨin tonlirini yirtip taxlap: — Əmdi baxⱪa ⱨǝrⱪandaⱪ guwaⱨqining nemǝ ⱨajiti?
Nato veliki svećenik razdrije haljine i reče: “Što nam još trebaju svjedoci?
64 Ɵzünglar bu kupurluⱪni anglidinglar! Əmdi buningƣa nemǝ dǝysilǝr? — dedi. Ularning ⱨǝmmisi u ɵlüm jazasiƣa buyrulsun, dǝp ⱨɵküm qiⱪirixti.
Čuli ste hulu. Što vam se čini?” Oni svi presudiše da zaslužuje smrt.
65 Andin bǝziliri uningƣa tükürüxkǝ baxlidi, yǝnǝ uning kɵzlirini tengip, muxtlap: «Ⱪeni, [pǝyƣǝmbǝrqilik ⱪilip] bexarǝt berǝ!» deyixti. Ⱪarawullarmu uni xapilaⱪ bilǝn kaqatlidi.
I neki stanu pljuvati po njemu, zastirati mu lice i udarati ga govoreći: “Proreci!” I sluge ga stadoše pljuskati.
66 Petrus sarayning tɵwǝnki ⱨoylisida turƣanda, bax kaⱨinning dedǝkliridin biri kelip,
I dok je Petar bio dolje u dvoru, dođe jedna sluškinja velikoga svećenika;
67 issinip olturƣan Petrusni kɵrüp, uningƣa tikilip ⱪarap: — Sǝnmu Nasarǝtlik Əysa bilǝn billǝ idingƣu, — dedi.
ugledavši Petra gdje se grije, upre u nj pogled i reče: “I ti bijaše s Nazarećaninom, Isusom.”
68 Lekin u tenip: — Sening nemǝ dǝwatⱪanliⱪingni bilmidim ⱨǝm qüxǝnmidim, — dedi-dǝ, taxⱪiriƣa, dǝrwazining aywaniƣa qiⱪip turdi. Xu ǝsnada horaz bir qillidi.
On zanijeka: “Niti znam niti razumijem što govoriš.” I iziđe van u predvorje, a pijetao se oglasi.
69 Uni yǝnǝ kɵrgǝn ⱨeliⱪi dedǝk yǝnǝ u yǝrdǝ turƣanlarƣa: — Bu ulardin biri, — degili turdi.
Sluškinja ga ugleda i poče opet govoriti nazočnima: “Ovaj je od njih!”
70 [Petrus] yǝnǝ inkar ⱪildi. Bir’azdin keyin, u yǝrdǝ turƣanlar Petrusⱪa yǝnǝ: — Bǝrⱨǝⱪ, sǝn ularning birisǝn. Qünki sǝnmu Galiliyǝlik ikǝnsǝnƣu?! — deyixti.
On opet nijekaše. Domalo nazočni opet stanu govoriti Petru: “Doista, i ti si od njih! Ta Galilejac si!”
71 Lekin u ⱪattiⱪ ⱪarƣaxlar bilǝn ⱪǝsǝm ⱪilip: — Silǝr dǝwatⱪan ⱨeliⱪi adǝmni tonumaymǝn! — dedi.
On se tada stane kleti i preklinjati: “Ne znam čovjeka o kom govorite!”
72 Dǝl xu qaƣda horaz ikkinqi ⱪetim qillidi. Petrus Əysaning ɵzigǝ: «Horaz ikki ⱪetim qilliƣuqǝ, sǝn mǝndin üq ⱪetim tanisǝn» degǝn sɵzini esigǝ aldi; wǝ bularni oylap yiƣlap kǝtti.
I odmah se po drugi put oglasi pijetao. I spomenu se Petar one besjede, kako mu ono Isus reče: “Prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti.” I briznu u plač.
