Luⱪa 19
1 U Yeriho xǝⱨirigǝ kirip uningdin ɵtüp ketiwatatti.
I uđe u Jerihon. Dok je njime prolazio,
2 Mana xu yǝrdǝ Zakay isimlik bir kixi bar idi. U «bax bajgir» bolup, intayin bay idi.
eto čovjeka imenom Zakej. Bijaše on nadcarinik, i to bogat.
3 U Əysaning ⱪandaⱪ adǝm ikǝnlikini kɵrüxkǝ pursǝt izdǝwatatti, lekin boyi pakar bolƣaqⱪa, hǝlⱪning toliliⱪidin uni kɵrǝlmǝytti.
Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska stasa.
4 Xunga u aldi tǝrǝpkǝ yügürüp berip, uni kɵrüx üqün bir tüp üjmǝ dǝrihigǝ yamixip qiⱪti; qünki Əysa u yol bilǝn ɵtǝtti.
Potrča naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći.
5 Wǝ Əysa u yǝrgǝ kǝlgǝndǝ yuⱪiriƣa ⱪarap uni kɵrüp uningƣa: — Zakay, qapsan qüxkin! Qünki mǝn bügün sening ɵyüngdǝ ⱪonuxum kerǝk, — dedi.
Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: “Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.”
6 U aldirap qüxüp, huxalliⱪ bilǝn uni [ɵyidǝ] meⱨman ⱪildi.
On žurno siđe i primi ga sav radostan.
7 Bu ixni kɵrgǝn halayiⱪning ⱨǝmmisi: U gunaⱨkar kixiningkidǝ ⱪonƣili kirip kǝtti! — dǝp ƣotuldixip kǝtti.
A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: “Čovjeku se grešniku svratio!”
8 Lekin Zakay ornidin turup Rǝbgǝ: — I Rǝbbim, mana, mülkümning yerimini yoⱪsullarƣa berimǝn; ǝgǝr birawni yalƣandin xikayǝt ⱪilip uningdin birnemǝ ündürüwalƣan bolsam birigǝ tɵtni ⱪayturimǝn, — dedi.
A Zakej usta i reče Gospodinu: “Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko.”
9 Buning bilǝn Əysa uningƣa [ⱪarap]: — Bügün nijat bu ɵygǝ kirdi. Qünki bu kixi ⱨǝm Ibraⱨimning oƣlidur!
Reče mu na to Isus: “Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov!
10 Qünki Insan’oƣli ezip kǝtkǝnlǝrni izdǝp ⱪutⱪuzƣili kǝldi, — dedi.
Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!”
11 Halayiⱪ bu sɵzlǝrni tingxawatⱪanda u yǝnǝ sɵz ⱪilip bir tǝmsilni ⱪoxup eytti. Qünki u Yerusalemƣa yeⱪinlaxⱪanidi wǝ ular: «Hudaning padixaⱨliⱪi dǝrⱨal namayan bolidiƣu!?» — dǝp oylaxⱪanidi.
Kako su oni to slušali, dometnu on prispodobu - zato što bijaše nadomak Jeruzalemu i oni mislili da će se umah pojaviti kraljevstvo Božje.
12 Xunga u mundaⱪ dedi: Bir aⱪsɵngǝk padixaⱨliⱪ tǝhtigǝ erixip kelix üqün yiraⱪ bir yurtⱪa ⱪarap yolƣa qiⱪiptu.
Reče dakle: “Neki je ugledan čovjek imao otputovati u daleku zemlju da primi svoje kraljevstvo pa da se vrati.
13 [Awwal] u ɵzining on ⱪulini qaⱪirip, ularƣa on tillani ülǝxtürüp berip: «Mǝn ⱪaytip kǝlgüqǝ [buning bilǝn] oⱪǝt ⱪilinglar» — dǝptu.
Dozva svojih deset slugu, dade im deset mna i reče: 'Trgujte dok ne dođem.'
14 Biraⱪ ɵz yurt puⱪraliri uningƣa ɵq bolƣaqⱪa, kǝynidin ǝlqilǝrni ǝwǝtip: «Bu kixining üstimizgǝ padixaⱨ boluxini halimaymiz!» dǝptu.
A njegovi ga građani mrzili te poslaše za njim poslanstvo s porukom: 'Nećemo da se ovaj zakralji nad nama.'”
15 Wǝ u padixaⱨliⱪ mǝnsipigǝ erixip ⱪaytip kǝlgǝndǝ xundaⱪ boldiki, ⱨǝrbirining tijarǝt bilǝn ⱪanqǝ payda tapⱪinini bilmǝkqi bolup, pulini tapxurƣan ⱨeliⱪi ⱪullirini ɵz aldiƣa qaⱪirtiptu.
“Kad je on primio kraljevstvo i vratio se, naredi da mu dozovu one sluge kojima je predao novac da sazna što su zaradili.”
16 Wǝ awwalⱪisi kelip: «I hojam, sili bǝrgǝn tilla on tilla payda ⱪildi» dǝptu.
“Pristupi prvi i reče: 'Gospodaru, tvoja mna donije deset mna.'
17 «Yaraysǝn, ǝy yahxi ⱪul! Sǝn kiqikkinǝ ixta ixǝnqlik qiⱪⱪanliⱪing üqün on xǝⱨǝrgǝ ⱨakim bolƣin» — dǝptu hojayin uningƣa.
Reče mu: 'Valjaš, slugo dobri! U najmanjem si bio vjeran, vladaj nad deset gradova!'
18 Ikkinqisi kelip: «I hojam, sili bǝrgǝn tilla bǝx tilla payda ⱪildi» dǝptu.
Dođe i drugi govoreći: 'Mna je tvoja, gospodaru, donijela pet mna.'
19 Hojayin uningƣa ⱨǝm: «Sǝn ⱨǝm bǝx xǝⱨǝrgǝ ⱨakim bolƣin» dǝptu.
I tomu reče: 'I ti budi nad pet gradova!'”
20 Lekin yǝnǝ birsi kelip: «I hojam, mana sili bǝrgǝn tilla! Buni yaƣliⱪⱪa qigip bir jayda ⱪoyup saⱪlidim.
“Treći, opet dođe govoreći: 'Gospodaru, evo ti tvoje mne. Držao sam je pohranjenu u rupcu.
21 Qünki sili ⱪattiⱪ adǝm ikǝnla, sili amanǝt ⱪilmiƣanliridin payda ündürüp, ɵzliri terimiƣanliridin ⱨosul yiƣila. Xuning üqün silidin ⱪorⱪtum» dǝptu.
Bojao sam te se jer si čovjek strog: uzimaš što nisi pohranio, žanješ što nisi posijao.'”
22 Əmma [hojayini] uningƣa: «Əy ǝski ⱪul, sanga ɵz aƣzingdin qiⱪⱪan sɵzliring boyiqǝ ⱨɵküm ⱪilay. Sǝn mening amanǝt ⱪilmay ündürüwalidiƣan, terimay turup yiƣiwalidiƣan ⱪattiⱪ adǝm ikǝnlikimni bilip turup,
“Kaže mu: 'Iz tvojih te usta sudim, zli slugo! Znao si da sam čovjek strog, da uzimam što nisam pohranio i žanjem što nisam posijao?
23 nemǝ üqün mening pulumni hǝziniqilǝrgǝ amanǝt ⱪoymiding? Mǝn ⱪaytip kǝlgǝndǝ, uni ɵsümi bilǝn almasmidim?» — dǝptu.
Zašto onda nisi uložio moj novac u novčarnicu? Ja bih ga po povratku podigao s dobitkom.'
24 Andin u yenidikilǝrgǝ: «Uningdiki tillani elip on tilla tapⱪan ⱪulƣa beringlar!» dǝp buyruptu.
Nato reče nazočnima: 'Uzmite od njega mnu i dajte onomu koji ih ima deset.'
25 Ular uningƣa: «I hoja, uning on tillasi tursa!» — dǝptikǝn,
Rekoše mu: 'Gospodaru, ta već ima deset mna!'
26 [ⱨojayin yǝnǝ mundaⱪ dǝptu]: «— Qünki mǝn silǝrgǝ xuni eytayki, kimdǝ bar bolsa, uningƣa tehimu kɵp berilidu; ǝmma kimdǝ yoⱪ bolsa, ⱨǝtta uningda bar bolƣanlirimu uningdin mǝⱨrum ⱪilinidu.
Kažem vam: svakomu koji ima još će se dati, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima.
27 Əmdi üstigǝ padixaⱨ bolup ⱨɵküm sürüxümni halimiƣan düxmǝnlirimni bolsa, ularni kǝltürüp, mening aldimda ⱪǝtl ⱪilinglar».
A moje neprijatelje - one koji me ne htjedoše za kralja - dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim očima!'”
28 U bu ixlarni eytⱪandin keyin, Yerusalemƣa qiⱪixⱪa aldiƣa ⱪarap mangdi.
Rekavši to, nastavi put uzlazeći u Jeruzalem.
29 Wǝ xundaⱪ boldiki, u Zǝytun teƣining etikidiki Bǝyt-Fagi wǝ Bǝyt-Aniya yeziliriƣa yeⱪin kǝlginidǝ, ikki muhlisiƣa munularni tapilap aldin ǝwǝtti:
Kad se približi Betfagi i Betaniji, uz goru koja se zove Maslinska, posla dvojicu učenika
30 — Silǝr udulunglardiki yeziƣa beringlar. U yǝrgǝ kiripla ⱨeq adǝm balisi minip baⱪmiƣan, baƣlaⱪliⱪ bir tǝhǝyni kɵrisilǝr. Uni yexip bu yǝrgǝ yetilǝp kelinglar.
govoreći: “Hajdete u selo pred vama. Čim uđete u nj, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i dovedite.
31 Əgǝr birsi silǝrdin: «Nemixⱪa buni yexisilǝr?» dǝp sorap ⱪalsa, silǝr uningƣa: «Rǝbning buningƣa ⱨajiti qüxti» — dǝnglar.
Upita li vas tko: 'Zašto driješite?', ovako recite: 'Gospodinu treba.'”
32 Xuning bilǝn ǝwǝtilgǝnlǝr beriwidi, ix dǝl u ularƣa eytⱪandǝk boldi.
Oni koji bijahu poslani otiđoše i nađoše kako im bijaše rekao.
33 Ular tǝhǝyni yexiwatⱪanda, uning igiliri ulardin: — Tǝhǝyni nemixⱪa yexisilǝr? — dǝp soridi.
I dok su driješili magare, rekoše im gospodari: “Što driješite magare?”
34 Ular: — Rǝbning uningƣa ⱨajiti qüxti, — dedi.
Oni odgovore: “Gospodinu treba.”
35 Ular uni Əysaning aldiƣa yetilǝp kǝldi; wǝ yepinqa-qapanlirini tǝhǝyning üstigǝ selip, Əysani yɵlǝp üstigǝ mindürdi.
I dovedoše ga Isusu i staviše svoje haljine na magare te posjednuše Isusa.
36 U ketip barƣinida, hǝlⱪlǝr yepinqa-qapanlirini yolƣa payandaz ⱪilip saldi.
I kuda bi on prolazio, prostirali bi po putu svoje haljine.
37 Wǝ u Zǝytun teƣidin qüxüx yoliƣa yeⱪinlaxⱪinida, pütkül muhlislar jamaiti xadlinip, ɵz kɵzi bilǝn kɵrgǝn ⱪudrǝtlik mɵjizilǝr üqün awazini kɵtürüp: «Pǝrwǝrdigarning namida kǝlgǝn padixaⱨ mubarǝktur! Asmanlarda tinq-inaⱪliⱪ tiklǝngǝy, ǝrxiǝlada xan-xǝrǝp ayan bolƣay!» dǝp towlixip Hudaƣa mǝdⱨiyǝ oⱪuxⱪa baxlidi.
A kad se već bio približio obronku Maslinske gore, sve ono mnoštvo učenika, puno radosti, poče iza glasa hvaliti Boga za sva silna djela što ih vidješe:
“Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava na visinama!”
39 Lekin topning iqidǝ bǝzi Pǝrisiylǝr uningƣa: — Əy ustaz, muhlisliringƣa [muxu gǝpliri üqün] tǝnbiⱨ bǝr! — deyixti.
Nato mu neki farizeji iz mnoštva rekoše: “Učitelju, prekori svoje učenike.”
40 Biraⱪ u ularƣa jawabǝn: — Silǝrgǝ xuni eytayki, bular jim turƣan bolsa, ⱨǝtta bu taxlarmu quⱪan selixⱪan bolatti, — dedi.
On odgovori: “Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje će vikati!”
41 Əmdi u xǝⱨǝrgǝ yeⱪinlixip uni kɵrüp, uning üqün yiƣlap mundaⱪ dedi:
Kad se približi i ugleda grad, zaplaka nad njim
42 — [I Yerusalem]! Sǝn bügün, bu kününgdǝ, tinq-amanliⱪing üqün nemǝ kerǝk bolƣinini bilsǝng idi! Kaxki, bu ixlar ⱨazir kɵzliringdin yoxurundur.
govoreći: “O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir!
43 Qünki xundaⱪ künlǝr bexingƣa keliduki, düxmǝnliring ǝtrapingni ⱪaxa-istiⱨkam bilǝn ⱪorxap seni ⱪamap tɵt tǝrǝptin ⱪistaydu.
Ali sada je sakriveno tvojim očima. Doći će dani na tebe kad će te neprijatelji tvoji opkoliti opkopom, okružit će te i pritijesniti odasvud.
44 Ular seni wǝ [sepiling]ning iqingdiki baliliringni yǝr bilǝn yǝksǝn ⱪilip, ⱨǝtta taxni taxning üstidimu ⱪaldurmaydu; qünki [Huda]ning seni yoⱪliƣan pǝytini bilip yǝtmiding.
Smrskat će o zemlju tebe i djecu tvoju u tebi. I neće ostaviti u tebi ni kamena na kamenu zbog toga što nisi upoznao časa svoga pohođenja.”
45 Wǝ u ibadǝthana ⱨoyliliriƣa kirip, u yǝrdǝ elim-setim ⱪiliwatⱪanlarni ⱨǝydǝp qiⱪirip,
Ušavši u Hram, stane izgoniti prodavače.
46 ularƣa: — Muⱪǝddǝs yazmilarda: «Mening ɵyüm dua-tilawǝthana bolidu» dǝp pütülgǝn bolsimu, lekin silǝr uni «bulangqilarning uwisi» ⱪiliwaldinglar! — dedi.
Kaže im: “Pisano je: Dom moj bit će Dom molitve, a vi od njega načiniste pećinu razbojničku!”
47 Xu waⱪitlarda u ⱨǝrküni ibadǝthanida tǝlim berǝtti. Bax kaⱨinlar, Tǝwrat ustazliri wǝ yurt qongliri uni yoⱪitixⱪa amal izdidi.
I danomice naučavaše u Hramu. A glavari su svećenički i pismoznanci tražili kako da ga pogube, a tako i prvaci narodni,
48 Lekin ular ⱪandaⱪ ⱪol selixni bilmǝytti, qünki barliⱪ hǝlⱪ uning sɵzini tingxax üqün uningƣa ⱪattiⱪ yepixⱪanidi.
ali nikako naći što da učine jer je sav narod visio o njegovoj riječi.
