Yǝrǝmiya 38
1 Mattanning oƣli Sǝfatiya, Paxhurning oƣli Gǝdaliya, Xǝmǝliyaning oƣli Jukal wǝ Malkiyaning oƣli Paxhurlar bolsa Yǝrǝmiyaning hǝlⱪⱪǝ: —
Šefatja, sin Matanov, i Gedalija, sin Pašhurov, i Jukal, sin Šelemjin, i Pašhur, sin Malkijin, čuše tada za riječi što ih Jeremija kaza svemu narodu:
2 «Pǝrwǝrdigar mundaⱪ dǝydu: — Bu xǝⱨǝrdǝ ⱪelip ⱪalƣan adǝmlǝr bolsa ⱪiliq, ⱪǝⱨǝtqilik wǝ waba bilǝn ɵlidu; lekin kimki qiⱪip Kaldiylǝrgǝ tǝslim bolsa ⱨayat ⱪalidu; jeni ɵzigǝ oljidǝk ⱪalidu; u ⱨayat ⱪalidu.
“Ovako govori Jahve: 'Tko ostane u ovome gradu, poginut će od mača, gladi i kuge. A tko izađe pred Kaldejce, spasit će život - život će mu ostati kao plijen, ostat će živ.'
3 Pǝrwǝrdigar mundaⱪ dǝydu: — Bu xǝⱨǝr qoⱪum Babil padixaⱨining ⱪoxunining ⱪoliƣa tapxurulidu, u uni ixƣal ⱪilidu» — dǝwatⱪan sɵzlirini anglidi.
Jer ovako govori Jahve: 'Ovaj će grad odista pasti u ruke vojsci kralja babilonskoga i ona će ga zauzeti!'”
4 Əmirlǝr padixaⱨⱪa: «Silidin ɵtünimiz, bu adǝm ɵlümgǝ mǝⱨkum ⱪilinsun; qünki nemixⱪa uning bu xǝⱨǝrdǝ ⱪelip ⱪalƣan jǝnggiwar lǝxkǝrlǝrning ⱪollirini wǝ hǝlⱪning ⱪollirini ajiz ⱪilixiƣa yol ⱪoyulsun? Qünki bu adǝm hǝlⱪning mǝnpǝǝtini ǝmǝs, bǝlki ziyinini izdǝydu» — dedi.
Tada dostojanstvenici rekoše kralju: “Ovoga čovjeka valja ubiti: on zaista obeshrabruje ratnike koji su još ostali u gradu i sav narod kad takve riječi pred njima govori. Pa taj čovjek ne traži dobrobit ovoga naroda, nego njegovu propast.”
5 Zǝdǝkiya padixaⱨ: «Mana, u silǝrning ⱪolliringlarƣa tapxuruldi; silǝrning yolunglarni tosⱪudǝk mǝn padixaⱨ ⱪanqilik bir adǝm idim?» — dedi.
A kralj Sidkija odgovori: “Eto, on je u vašim rukama, jer kralj ionako više nema nikakve vlasti nad vama.”
6 Xuning bilǝn ular Yǝrǝmiyani tutup ⱪarawullarning ⱨoylisidiki xaⱨzadǝ Malkiyaning su azgiliƣa taxliwǝtti; ular Yǝrǝmiyani arƣamqilar bilǝn uningƣa qüxǝrdi; azgalda bolsa su bolmay, pǝⱪǝt patⱪaⱪla bar idi; Yǝrǝmiya patⱪaⱪⱪa petip kǝtti.
Tada pograbiše Jeremiju i baciše ga u čatrnju kraljevića Malkije, što je bila u tamničkom dvorištu, i oni ga spustiše na užetima. Ali u čatrnji ne bijaše vode, već samo glib, tako da Jeremija propade u glib.
7 Əmma padixaⱨning ordisidiki bir aƣwat Efiopiyǝlik Əbǝd-Mǝlǝk Yǝrǝmiyaning su azgiliƣa ⱪamap ⱪoyulƣanliⱪini anglidi (xu qaƣda padixaⱨ bolsa «Binyamin dǝrwazisi»da olturatti).
Ali Kušit Ebed-Melek, dvorjanin koji bijaše u kraljevskom dvoru, doču da su Jeremiju bacili u čatrnju dok je kralj upravo sjedio kod Benjaminovih vrata.
8 Əbǝd-Mǝlǝk ordidin qiⱪip padixaⱨning yeniƣa berip uningƣa:
Tada Ebed-Melek izađe iz kraljevskog dvora te ovako reče kralju:
9 «I padixaⱨi’alǝm, bu adǝmlǝrning Yǝrǝmiya pǝyƣǝmbǝrgǝ barliⱪ ⱪilƣini, uni su azgiliƣa taxliwǝtkini intayin ǝsǝbiy rǝzilliktur; u axu yǝrdǝ ⱪǝⱨǝtqiliktin ɵlüp ⱪalidu; qünki xǝⱨǝrdǝ ozuⱪ-tülük ⱪalmidi» — dedi.
“Gospodaru, kralju moj, zlo čine ovi ljudi kad tako postupaju s prorokom Jeremijom: bacili su ga u čatrnju, gdje će od gladi umrijeti, jer nema kruha u gradu.”
10 Padixaⱨ Efiopiyǝlik Əbǝd-Mǝlǝkkǝ buyruⱪ berip: «Muxu yǝrdin ottuz adǝmni ɵzüng bilǝn elip berip, Yǝrǝmiya pǝyƣǝmbǝrni ɵlüp kǝtmǝsliki üqün su azgilidin elip qiⱪarƣin» — dedi.
Nato kralj zapovjedi Kušitu Ebed-Meleku: “Povedi trojicu ljudi te izvuci proroka Jeremiju iz čatrnje dok nije umro.”
11 Xuning bilǝn Əbǝd-Mǝlǝk adǝmlǝrni elip ularƣa yetǝkqilik ⱪilip, padixaⱨning ordisidiki hǝzinining astidiki ɵygǝ kirip xu yǝrdin lata-puta wǝ jul-jul kiyimlǝrni elip, xularni tanilar bilǝn azgalƣa, Yǝrǝmiyaning yeniƣa qüxürüp bǝrdi.
I Ebed-Melek povede ljude, uđe u kraljevski dvor, pod riznicu: uze ondje nešto iznošenih i poderanih dronjaka te ih na užetu spusti Jeremiji u čatrnju.
12 Efiopiyǝlik Əbǝd-Mǝlǝk Yǝrǝmiyaƣa: — Bu lata-puta wǝ jondaⱪ kiyimlǝrni ⱪoltuⱪliring ⱨǝm tanilar arisiƣa tiⱪip ⱪoyƣin — dedi. Yǝrǝmiya xundaⱪ ⱪildi.
Kušit Ebed-Melek reče Jeremiji: “Podmetni iznošene i poderane dronjke pod pazuha i pod užad.” Jeremija učini tako.
13 Xuning bilǝn ular Yǝrǝmiyani tanilar bilǝn tartip, su azgilidin qiⱪardi; Yǝrǝmiya yǝnila ⱪarawullarning ⱨoylisida turdi.
Tada na užetima izvukoše Jeremiju iz čatrnje. Otada Jeremija ostade u tamničkom dvorištu.
14 Padixaⱨ Zǝdǝkiya adǝm ǝwǝtip Yǝrǝmiya pǝyƣǝmbǝrni Pǝrwǝrdigarning ɵyidiki üqinqi kirix ixikigǝ, ɵz yeniƣa aparƣuzdi. Padixaⱨ Yǝrǝmiyaƣa: — Mǝn sǝndin bir ixni sorimaⱪqimǝn; uni mǝndin yoxurmiƣaysǝn — dedi.
Kralj Sidkija posla po proroka Jeremiju te ga pozva da dođe k njemu na treći ulaz što vodi u Dom Jahvin. Kralj reče Jeremiji: “Htio bih te nešto upitati, nemoj mi ni riječi zatajiti!”
15 Yǝrǝmiya Zǝdǝkiyaƣa: «Mǝn uni sanga ayan ⱪilsam, sǝn meni jǝzmǝn ɵlümgǝ mǝⱨkum ⱪilmamsǝn? Mǝn sanga mǝsliⱨǝt bǝrsǝm, sǝn anglimaysǝn!» — dedi.
Jeremija odgovori Sidkiji: “Ako ti kažem, nećeš li me pogubiti? Ako te pak posvjetujem, nećeš me poslušati!”
16 Padixaⱨ Zǝdǝkiya Yǝrǝmiyaƣa astirtin ⱪǝsǝm iqip uningƣa: «Bizgǝ jan-tiniⱪ ata ⱪilƣan Pǝrwǝrdigarning ⱨayati bilǝn ⱪǝsǝm iqimǝnki, mǝn seni ɵlümgǝ mǝⱨkum ⱪilmaymǝn, yaki seni jeningni izdigüqi kixilǝrning ⱪoliƣa tapxurmaymǝn» — dedi.
Tada se kralj Sidkija u tajnosti zakle Jeremiji ovim riječima: “Živoga mi Jahve, koji nam daje ovaj život, neću te pogubiti i neću te predati onima što ti rade o glavi.”
17 Yǝrǝmiya Zǝdǝkiyaƣa: Samawi ⱪoxunlarning Sǝrdari bolƣan Pǝrwǝrdigar — Israilning Hudasi mundaⱪ dǝydu: — Sǝn ihtiyarǝn Babil padixaⱨining ǝmirlirining yeniƣa qiⱪip tǝslim bolsang, jening ⱨayat ⱪalidu wǝ bu xǝⱨǝr otta kɵydürüwetilmǝydu; sǝn wǝ ɵydikiliring ⱨayat ⱪalisilǝr.
Jeremija, dakle, reče Sidkiji: “Ovako govori Jahve, Bog nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Ako izađeš pred vojskovođe kralja babilonskoga, spasit ćeš glavu i ovaj grad neće biti uništen požarom; živjet ćete ti i tvoj dom.
18 Lekin sǝn qiⱪip Babil padixaⱨining ǝmirlirigǝ tǝslim bolmisang, bu xǝⱨǝr kaldiylǝrning ⱪoliƣa tapxurulidu, ular uningƣa ot ⱪoyup kɵydürüwetidu, sǝn ularning ⱪolidin ⱪaqalmaysǝn — dedi.
Ako pak ne izađeš pred vojskovođe kralja babilonskoga, ovaj će grad pasti u ruke Kaldejaca i oni će ga spaliti, a ti se nećeš spasiti iz ruku njihovih.'”
19 Padixaⱨ Zǝdǝkiya Yǝrǝmiyaƣa: «Mǝn Kaldiylǝrgǝ qiⱪip tǝslim bolƣan Yǝⱨudiylardin ⱪorⱪimǝn; Kaldiylǝr bǝlkim meni ularning ⱪoliƣa tapxuruxi, ular meni ⱪiyin-ⱪistaⱪ ⱪilixi mumkin» — dedi.
A kralj Sidkija odgovori Jeremiji: “Bojim se Judejaca koji su prebjegli Kaldejcima: mogli bi mene predati njima da mi se izruguju.”
20 Yǝrǝmiya mundaⱪ dedi: — Ular seni tapxurmaydu. Sǝndin ɵtünimǝnki, gepimgǝ kirip Pǝrwǝrdigarning awaziƣa itaǝt ⱪilƣaysǝn; xundaⱪ ⱪilsang sanga yahxi bolidu, jening ⱨayat ⱪalidu.
Jeremija odvrati: “Oni to neće učiniti. Poslušaj glas Jahvin prema kojem sam ti govorio, bit će ti dobro i spasit ćeš život svoj.
21 Lekin sǝn qiⱪip tǝslim boluxni rǝt ⱪilsang, Pǝrwǝrdigar manga ayan ⱪilƣan ix mundaⱪ: —
Ali ako ne htjedneš iz grada, evo riječi koju mi Jahve objavi:
22 mana, Yǝⱨuda padixaⱨining ordisida ⱪalƣan barliⱪ ⱪiz-ayallar Babil padixaⱨining ǝmirlirining aldiƣa elip ketilidu. Xuning bilǝn bu [ⱪiz-ayallar] sanga [tǝnǝ ⱪilip]: «Sening jan dostliring seni eziⱪturdi; ular sening üstüngdin ƣǝlibǝ ⱪildi; ǝmdi ⱨazir putliring patⱪaⱪⱪa pitip kǝtkǝndǝ, ular yüz ɵrüp sanga arⱪisini ⱪildi!» — dǝydu.
'Gle, sve žene koje su još ostale u dvoru kralja judejskoga bit će odvedene k vojskovođama kralja babilonskoga i govorit će: Zaveli te, svladali te vjerni prijatelji tvoji! Kad ti noge u kal propadaju, oni te napuštaju!'
23 Sening barliⱪ ayalliring ⱨǝm baliliring kaldiylǝrgǝ elip ketilidu. Sǝn ɵzüng ularning ⱪolidin ⱪaqalmaysǝn; qünki sǝn Babil padixaⱨining ⱪoli bilǝn tutuwelinisǝn, xundaⱪla sǝn bu xǝⱨǝrning otta kɵydürüwetilixigǝ sǝwǝbqi bolisǝn.
Da, sve će žene tvoje i djecu tvoju odvesti Kaldejcima, a ni ti sam nećeš umaći rukama njihovim: dospjet ćeš u ruke kralju babilonskom, a grad će ovaj biti spaljen.”
24 Zǝdǝkiya Yǝrǝmiyaƣa mundaⱪ dedi: — Sǝn bu sɵⱨbitimizni baxⱪa ⱨeqkimgǝ qandurmiƣin, xundila sǝn ɵlmǝysǝn.
Sidkija reče Jeremiji: “Nitko živ ne smije o tome što saznati, inače ćeš umrijeti.
25 Əmirlǝr mening sǝn bilǝn sɵzlǝxkinimni anglap yeningƣa kelip sǝndin: «Sening padixaⱨⱪa nemǝ degǝnliringni, xundaⱪla uning sanga ⱪandaⱪ sɵzlǝrni ⱪilƣanliⱪini bizgǝ eyt; uni bizdin yoxurma; xundaⱪ ⱪilsang biz seni ɵltürmǝymiz» desǝ,
Ako, dakle, dostojanstvenici doznaju da sam s tobom razgovarao te dođu k tebi i kažu: 'TÓa očituj nam što kralj kaza tebi, a ti njemu; ne krij ništa pred nama, inače ćemo te ubiti',
26 undaⱪta sǝn ularƣa: «Mǝn padixaⱨning aldiƣa: «Meni Yonatanning ɵyigǝ ⱪaytⱪuzmiƣaysǝn, bolmisa, mǝn xu yǝrdǝ ɵlimǝn» — degǝn iltijayimni ⱪoyƣanmǝn» — dǝysǝn.
odgovori im: 'Molio sam kralja da me više ne vrati u kuću Jonatanovu, da ondje ne umrem!'”
27 Dǝrwǝⱪǝ ǝmirlǝrning ⱨǝmmisi Yǝrǝmiyaning yeniƣa kelip xuni soridi; u ularƣa padixaⱨ buyruƣan bu barliⱪ sɵzlǝr boyiqǝ jawab bǝrdi. Xuning bilǝn ular jimip ketip uning yenidin qiⱪip kǝtti; qünki bu ix ⱨeqkimgǝ qandurulmiƣanidi.
I doista, dođoše dostojanstvenici k Jeremiji te ga ispitivahu. Ali im on odgovori upravo onako kako mu kralj bijaše naredio. Tada ga se okaniše, jer se ništa nije pročulo o onom razgovoru.
28 Xundaⱪ ⱪilip Yerusalem ixƣal ⱪilinƣuqǝ Yǝrǝmiya ⱪarawullarning ⱨoylisida turdi.
Jeremiju, dakle, ostaviše u tamničkom dvorištu sve do dana kad neprijatelj zauze Jeruzalem. Kad Jeruzalem zauzeše, on bijaše ondje.
