Əzakiyal 5

1 «Wǝ sǝn, i insan oƣli, ɵzüng ɵtkür bir ⱪiliqni al; uni ustira süpitidǝ ixlitip, qeqing wǝ saⱪilingƣa sürtüp ⱪoy; andin tarazini elip alƣan qaqlarni tǝng bɵlgin.

Potom, sine èovjeèji, uzmi nož oštar, britvu brijaèku uzmi, i pusti je po glavi svojoj i po bradi svojoj, pa uzmi mjerila i razdijeli.

2 Muⱨasirǝ künliri tügigǝndǝ, üqtin birini xǝⱨǝr iqidǝ kɵydürgin; yǝnǝ üqtin birini elip xǝⱨǝr ǝtrapiƣa qepiwǝtkin; yǝnǝ üqtin birini xamalƣa soriwǝtkin; Mǝn bir ⱪiliqni suƣurup ularni ⱪoƣlaymǝn.

Treæinu sažezi ognjem usred grada, kad se navrše dani opsade, a drugu treæinu uzmi i isijeci maèem oko njega, a ostalu treæinu razmetni u vjetar, i ja æu izvuæi maè za njima.

3 Sǝn yǝnǝ ulardin birnǝqqǝ talni elip tonungning pexigǝ tiⱪip ⱪoyƣin;

Ali uzmi malo, i zaveži u skut svoj.

4 bulardin yǝnǝ nǝqqǝ talni elip ot iqigǝ taxlap kɵydüriwǝtkin; bulardin pütün Israil jǝmǝtigǝ ot tutixip ketidu».

I od toga još uzmi i baci u oganj i sažezi ognjem; odatle æe izaæi oganj na sav dom Izrailjev.

5 Rǝb Pǝrwǝrdigar mundaⱪ dǝydu: — Mana, bu Yerusalem; Mǝn uni ǝllǝrning dǝl otturisiƣa orunlaxturdum; baxⱪa mǝmlikǝtlǝr uning ɵpqɵrisidǝ turidu;

Ovako veli Gospod Gospod: ovo je Jerusalim koji postavih usred naroda i optoèih ga zemljama.

6 Biraⱪ u Mening ⱨɵkümlirimgǝ ⱪarxilixip rǝzilliktǝ ǝllǝrdinmu axuruwǝtti, bǝlgilimilirimgǝ ⱪarxilixixta ɵpqɵrisidiki mǝmlikǝtlǝrdinmu axuruwǝtti; qünki Mening ⱨɵkümlirimni ular rǝt ⱪildi, Mening bǝlgilimilirim bolsa, ularda aⱪmaydu.

Ali promijeni zakone moje na bezakonje veæma nego narodi, i uredbe moje veæma nego zemlje što su oko njega, jer odbaciše moje zakone, i ne hodiše po mojim uredbama.

7 Xunga Rǝb Pǝrwǝrdigar mundaⱪ dǝydu: — Qünki silǝr ɵpqɵrǝnglǝrdiki ǝllǝrdinmu bǝkrǝk baxbaxtaⱪliⱪ ⱪilƣanliⱪinglardin, Mening bǝlgilimilirimdǝ mangmasliⱪinglardin wǝ ⱨɵkümlirimni tutmasliⱪinglardin, ⱨǝtta ɵpqɵrǝnglǝrdiki ǝllǝrning ⱨɵkümliridimu mangmasliⱪinglar tüpǝylidin,

Zato ovako veli Gospod Gospod: što postaste gori od naroda koji su oko vas, ne hodiste po mojim uredbama i ne izvršivaste mojih zakona, pa ni po uredbama naroda koji su oko vas ne èiniste,

8 Əmdi Rǝb Pǝrwǝrdigar mundaⱪ dǝydu: — «Mana, Mǝn Ɵzümki sanga ⱪarximǝn, [i Yerusalem]; sening arangƣa ǝllǝrning kɵz alidila jazalarni yürgüzimǝn;

Zato ovako veli Gospod Gospod: evo i mene na te, i izvršiæu usred tebe sudove na vidiku narodima;

9 Wǝ sening barliⱪ yirginqlikliring tüpǝylidin arangda Ɵzüm ⱪilip baⱪmiƣan ⱨǝmdǝ kǝlgüsi ikkinqi ⱪilmaydiƣan ixni ⱪilimǝn.

I uèiniæu ti što još nijesam uèinio niti æu više uèiniti za sve gadove tvoje.

10 Xuning bilǝn atilar ɵz balilirini yǝydiƣan bolidu, balilar ɵz atilirini yǝydiƣan bolidu; wǝ Mǝn sanga jazalarni yürgüzimǝn, wǝ sening barliⱪ ⱪalƣanliringning ⱨǝmmisini ⱨǝr tǝrǝptin qiⱪⱪan xamalƣa soriwetimǝn.

Zato oci æe jesti sinove usred tebe, i sinovi æe jesti oce svoje, i izvršiæu na tebi sudove i rasijaæu sav ostatak tvoj u sve vjetrove.

11 Xunga, Mǝn ⱨayatim bilǝn ⱪǝsǝm ⱪilimǝnki, — dǝydu Rǝb Pǝrwǝrdigar — qünki sǝn Mening muⱪǝddǝs jayimni ɵzüngning barliⱪ lǝnǝtlik nǝrsiliring ⱨǝm barliⱪ yirginqlikliring bilǝn bulƣiƣining tüpǝylidin, bǝrⱨǝⱪ, Mǝn silǝrni ⱪirƣin ⱪilimǝn; kɵzüm sanga rǝⱨim ⱪilmaydu, iqimnimu sanga aƣritmaymǝn.

Zato, tako ja živ bio, veli Gospod Gospod, što si oskvrnio moju svetinju svakojakim neèistotama svojim i svakojakim gadovima svojim, zato æu i ja tebe potrti, i neæe oko moje žaliti, niti æu se smilovati.

12 Xǝⱨǝrdikilǝrdin üqtin bir ⱪismi waba kesili bilǝn ɵlidu ⱨǝmdǝ aranglarda bolidiƣan aqarqiliⱪtin bexini yǝydu; üqtin bir ⱪismi ɵpqɵrǝnglǝrdǝ ⱪiliqlinidu; wǝ Mǝn üqtin bir ⱪismini ⱨǝr tǝrǝptin qiⱪⱪan xamalƣa soriwetimǝn, andin bir ⱪiliqni ƣilaptin suƣurup ularni ⱪoƣlaymǝn.

Treæina æe tvoja pomrijeti od pomora, i od gladi æe izginuti usred tebe, a druga æe treæina pasti od maèa oko tebe, a treæinu æu rasijati u sve vjetrove, i izvuæi æu maè za njima.

13 Xuning bilǝn Mening ƣǝzipim besiⱪidu, Mening ⱪǝⱨrimni ularning üstigǝ qüxürüp ⱪonƣuzup, piƣandin qiⱪimǝn; Mǝn Ɵz ⱪǝⱨrimni ular üstigǝ tɵküp tügǝtkǝndin keyin, ular Mǝn Pǝrwǝrdigarning rǝzillikkǝ qidimaydiƣan otumdin sɵz ⱪilƣanliⱪimni tonup yetidu.

I tako æe se izvršiti gnjev moj i namiriæu jarost svoju na njima i zadovoljiæu se, i oni æe poznati da sam ja Gospod govorio u revnosti svojoj kad izvršim gnjev svoj na njima.

14 Wǝ Mǝn sening ɵpqɵrǝngdiki ǝllǝr arisida ⱨǝmdǝ ɵtüp ketiwatⱪanlarning kɵz aldida seni wǝyranǝ ⱪilimǝn wǝ mǝshirǝ obyekti ⱪilimǝn;

I uèiniæu od tebe pustoš i rug meðu narodima koji su oko tebe pred svakim koji prolazi.

15 sening üstünggǝ ƣǝzǝp ⱨǝm ⱪǝⱨr wǝ ⱪǝⱨrlik ǝyiblǝr bilǝn jazalarni yürgüzginimdǝ sǝn ɵpqɵrǝngdiki ǝllǝrgǝ horluⱪ wǝ tapa-tǝnining obyekti, bir ibrǝt ⱨǝm alaⱪzadilik qiⱪarƣuqi bolisǝn; qünki Mǝn Pǝrwǝrdigar xundaⱪ sɵz ⱪildim!

I biæeš rug i sramota i nauk i èudo narodima što su oko tebe kad izvršim sudove na tebi gnjevom, jarošæu i ljutijem karanjem; ja Gospod rekoh;

16 Mǝn ularƣa ⱨalakǝt elip kǝlgüqi, aqarqiliⱪ zǝⱨǝrlik oⱪlirini yaƣdurƣinimda, silǝrning üstünglardiki aqarqiliⱪni küqǝytimǝn, wǝ yɵlǝnqük bolƣan neningni ⱪurutiwetimǝn.

Kad pustim na vas ljute strijele gladi, koje æe biti smrtne, koje æu pustiti da vas zatrem, i kad glad navalim na vas i slomim vam potporu u hljebu,

17 Wǝ üstünglarƣa ɵz baliliringlarni ɵzünglardin juda ⱪilidiƣan aqarqiliⱪ ⱨǝm yirtⱪuq ⱨaywanlarni ǝwǝtimǝn; waba kesilliri wǝ ⱪan tɵkküqilǝr aranglarƣa yamrap ketidu; üstünglarƣa ⱪiliq qüxürimǝn; Mǝnki Pǝrwǝrdigar sɵz ⱪildim!».

Kad pustim na vas glad i ljute zvijeri, koje æe ti djecu izjesti; i kad pomor i krv proðu kroza te, i kad pustim maè na te. Ja Gospod rekoh.