Rosullarning paaliyǝtliri 16
1 Andin u Dǝrbǝ wǝ Listra xǝⱨǝrlirigimu bardi. Mana, xu yǝrdǝ etiⱪadqi Yǝⱨudiy bir ayalning oƣli, Timotiy isimlik bir muhlis bar idi. Uning atisi bolsa grek idi.
Doðe pak u Dervu i u Listru, i gle, ondje bješe neki uèenik, po imenu Timotije, sin neke žene Jevrejke koja vjerovaše, a oca Grka;
2 Listra wǝ Konya xǝⱨǝrliridiki ⱪerindaxlarning ⱨǝmmisi uning toƣruluⱪ yahxi guwaⱨliⱪ berǝtti.
Za njega dobro svjedoèahu braæa koja bijahu u Listri i u Ikoniji.
3 Pawlus uni ɵzi bilǝn billǝ elip mangmaⱪqi boldi. Biraⱪ bu yǝrdiki Yǝⱨudiylarning ⱨǝmmisi [Timotiyning] atisining grek ikǝnlikini bilgǝqkǝ, Pawlus uni elip hǝtnǝ ⱪildurdi.
Ovoga namisli Pavle da uzme sa sobom; i uze ga, i obreza Jevreja radi koji bijahu u onijem mjestima: jer svi znadijahu oca njegova da bješe Grk.
4 Ular xǝⱨǝr-yezilardin ɵtkǝq, Yerusalemdiki rosullar bilǝn aⱪsaⱪallar [yat ǝllǝrgǝ] bekitkǝn bǝlgilimilǝrni ularning riayǝ ⱪilixi üqün tapxurdi.
I kad prolažahu po gradovima, predavaše im da drže uredbe koje urediše apostoli i starješine u Jerusalimu.
5 Xundaⱪ ⱪilip, jamaǝtlǝr etiⱪadta küqǝytilip, sanlirimu kündin-küngǝ kɵpǝydi.
A crkve se utvrðivahu u vjeri, i svaki dan bivaše ih više.
6 Muⱪǝddǝs Roⱨ ularning Asiya ɵlkisidǝ sɵz-kalamni jakarlixiƣa yol ⱪoymiƣan bolup, Pawluslar ǝmdi Frigiyǝ wǝ Galatiya rayonliridin ɵtüp,
A kad proðoše Frigiju i Galatijsku zemlju, zabrani im Duh sveti govoriti rijeè u Aziji.
7 Misiyǝ rayoniƣa kǝlgǝndin keyin, Bitiniyǝ ɵlkisigǝ kirmǝkqi boldi. Biraⱪ Əysaning Roⱨi ularƣa bundaⱪ ⱪilixiⱪimu yol ⱪoymidi.
A kad doðoše u Misiju šæadijahu da idu u Vitiniju, i Duh ne dade.
8 Xuning bilǝn ular Misiyǝdin ɵtüp, dengiz boyidiki Troas xǝⱨirigǝ qüxti.
A kad proðoše Misiju, siðoše u Troadu.
9 Xu küni kǝqtǝ, Pawlusⱪa bir ƣayibanǝ kɵrünüx kɵrünüp, Makedoniyǝlik bir kixi uning aldida ɵrǝ turup: — [Dengizdin] ɵtüp, Makedoniyǝgǝ kelip, bizgǝ yardǝm bǝrgǝysǝn! — dǝp ɵtündi.
I Pavlu se javi utvara noæu: bješe jedan èovjek iz Maæedonije, i stajaše moleæi ga i govoreæi: doði u Maæedoniju i pomozi nam.
10 U bu kɵrünüxni kɵrgǝndin keyin, Rǝb bizni jǝzmǝn u kixilǝrning ⱪexiƣa berip, ularƣa hux hǝwǝr jakarlaxⱪa qaⱪirƣan, degǝn hulasigǝ kelip, dǝrⱨal Makedoniyǝgǝ berixⱪa tǝyyarlanduⱪ.
A kad vidje utvaru, odmah gledasmo da iziðemo u Maæedoniju, doznavši da nas Gospod pozva da im propovijedamo jevanðelje.
11 Biz kemigǝ qiⱪip, Troastin yolƣa qiⱪip, Samodrak ariliƣa ⱪarap yol alduⱪ wǝ ǝtisi [Makedoniyǝdiki] Neapolis xǝⱨirigǝ yetip barduⱪ.
A kad se odvezosmo iz Troade, doðosmo u Samotrak, i sjutradan u Neapolj,
12 U yǝrdin Makedoniyǝning xu rayonidiki Filippi degǝn muⱨim xǝⱨirigǝ ɵttuⱪ. Bumu Rimdiki bir mustǝmlikǝ xǝⱨǝr idi. Biz bu yǝrdǝ birnǝqqǝ kün turduⱪ.
A odande u Filibu, koje je prvi grad zemlje Maæedonije, naselje Rimsko; i u onom gradu ostasmo nekoliko dana.
13 Xabat küni, [xǝⱨǝr] dǝrwazisidin qiⱪip dǝrya saⱨiligǝ barduⱪ; qünki biz u yǝrdǝ dua-tilawǝt ⱪilidiƣan bir jay bar dǝp oyliduⱪ; dǝrwǝⱪǝ xundaⱪ boldi. Biz olturup, u yǝrgǝ yiƣilƣan ayallarƣa sɵzlǝxkǝ baxliduⱪ.
A u dan subotni iziðosmo iz grada k vodi gdje bješe bogomolja; i sjedavši govorismo k ženama koje se bijahu sabrale.
14 Ularning iqidǝ sɵsün rǝht sodisi ⱪilidiƣan, Tiyatira xǝⱨirilik, Hudadin ⱪorⱪidiƣan Lidya isimlik bir ayal bar idi. Rǝb uning ⱪǝlbini Pawlusning eytⱪanlirini ⱪobul ⱪilixⱪa aqti.
I jedna bogobojazna žena, po imenu Lidija, iz grada Tijatirskoga, koja prodavaše skerlet, slušaše: i Gospod otvori srce njezino da pazi na rijeèi Pavlove.
15 U ailisidikilǝr bilǝn qɵmüldürülgǝn bolup bizdin ɵtünüp: — Əgǝr silǝr meni [ⱨǝⱪiⱪǝtǝn] Rǝbgǝ etiⱪad ⱪilƣuqi dǝp bilsǝnglǝr, mening ɵyümgǝ berip turunglar! — dǝp qing turup bizni maⱪullatti.
A kad se krsti ona i kuæa njezina, moljaše nas govoreæi: ako mislite da ja vjerujem Gospoda, uðite u moju kuæu i živite. I natjera nas.
16 Bir küni biz xu dua ⱪilidiƣan jayƣa ketip barƣinimizda, bir dedǝk bizgǝ yoluⱪti; bu ⱪizƣa pal salƣuqi bir jin qaplixiwalƣanidi; dedǝk hojayinliriƣa pal selix yoli bilǝn nurƣun payda tepip bǝrgǝnidi.
A dogodi se kad iðasmo na molitvu da nas srete jedna robinja koja imaše duh pogaðaèki i vraèajuæi donošaše veliki dobitak svojijem gospodarima.
17 U yol boyi Pawlus wǝ bizgǝ ǝgixip: — Bu kixilǝr Ⱨǝmmidin aliy Hudaning ⱪulliri, ular silǝrgǝ nijatliⱪ bir yolini jakarlaydu! — dǝp warⱪirap mangdi.
Ova poðe za Pavlom i za nama, i vikaše govoreæi: ovi su ljudi sluge Boga najvišega, koji javljaju nama put spasenija.
18 U uda kɵp künlǝr xundaⱪ warⱪiridi. Bu ix Pawlusning ⱪǝlbini azablap, u ⱪizƣa burulup, jinƣa: — Əysa Mǝsiⱨning nami bilǝn buyruymǝnki, uningdin qiⱪ! — deyixigila, jin xuan qiⱪip kǝtti.
I ovako èinjaše mnogo dana. A kad se Pavlu dosadi, okrenu se i reèe duhu: zapovijedam ti imenom Isusa Hrista, iziði iz nje. I iziðe u taj èas.
19 Dedǝkning hojayinliri uningƣa baƣliƣan pul tepix ümidining yoⱪⱪa qiⱪⱪanliⱪini kɵrüp, Pawlus bilǝn Silasⱪa ⱪol selip, ularni bazar mǝydaniƣa sɵrǝp, ⱨɵkümdarlarning aldiƣa elip bardi.
A kad vidješe njezini gospodari da iziðe nad njihova dobitka, uzeše Pavla i Silu i odvukoše ih na pazar ka knezovima.
20 Ular ikkiylǝnni soraⱪqi ǝmǝldarlarning aldiƣa qiⱪirip: — Bu adǝmlǝr Yǝⱨudiylar bolup, xǝⱨirimizni ⱪalaymiⱪanlaxturuwǝtmǝktǝ.
I dovedavši ih k vojvodama, rekoše: ovi su ljudi Jevreji, i mute po našemu gradu,
21 Biz bolsaⱪ rimliⱪlarmiz, ular ⱪanunimizƣa hilap bolƣan wǝ ⱪobul ⱪilixⱪa yaki yürgüzüxkǝ bolmaydiƣan ⱪaidǝ-yosunlarni tǝrƣib ⱪiliwatidu! — dǝp xikayǝt ⱪildi.
I propovijedaju obièaje kojijeh nama ne valja primati ni tvoriti, jer smo Rimljani.
22 Toplanƣan halayiⱪmu ularƣa ⱨujum ⱪilixⱪa ⱪozƣaldi; soraⱪqi ǝmǝldarlar ularning kiyimlirini yirtip yalingaqlap, kaltǝk bilǝn dumbilaxⱪa ǝmr qüxürdi.
I sleže se narod na njih, i vojvode izdriješe im haljine, i zapovjediše da ih šibaju.
23 Ikkiylǝnni kaltǝk bilǝn kɵp dumbiliƣandin keyin, ularni zindanƣa taxlidi wǝ xundaⱪla gundipayni ⱪattiⱪ kɵzitixkǝ buyrudi.
I pošto ih zdravo izbiše baciše ih u tamnicu, i zapovjediše tamnièaru da ih dobro èuva.
24 U buyruⱪni tapxuruwelix bilǝn ularni zindanning iqkiridiki kamerƣa solap, putliriƣa ixkǝl saldi.
Primivši takovu zapovijest on ih baci u najdonju tamnicu i noge im metnu u klade.
25 Tün yerimda, Pawlus bilǝn Silas dua ⱪilip, Hudaƣa mǝdⱨiyǝ küylirini eytiwatatti. Baxⱪa mǝⱨbuslar bolsa ⱪulaⱪ selip anglawatatti.
A u ponoæi bijahu Pavle i Sila na molitvi i hvaljahu Boga; a sužnji ih slušahu.
26 Tuyuⱪsiz ⱪattiⱪ yǝr tǝwrǝx yüz bǝrdi; zindanning ullirimu tǝwrinip kǝtti wǝ zindanning ⱨǝmmǝ ixikliri xuan eqilip, ⱨǝrbir mǝⱨbusning kixǝnlirimu qüxüp kǝtti.
A ujedanput tako se vrlo zatrese zemlja da se pomjesti temelj tamnièki; i odmah se otvoriše sva vrata i svima spadoše okovi.
27 Gundipay uyⱪudin oyƣinip, zindanning ixiklirining oquⱪ turƣanliⱪini kɵrüp, mǝⱨbuslar ⱪeqip ketiptu dǝp oylap, ⱪiliqini suƣurup elip, ɵzini ɵltürüwalmaⱪqi boldi.
A kad se probudi tamnièar i vidje otvorena vrata tamnièka, izvadi nož i šæaše da se ubije, misleæi da su pobjegli sužnji.
28 Lekin Pawlus ⱪattiⱪ awazda: — Ɵzünggǝ zǝrǝr yǝtküzmǝ, ⱨǝmmimiz bar! — dǝp warⱪiridi.
A Pavle povika zdravo govoreæi: ne èini sebi zla nikakva, jer smo mi svi ovdje.
29 Gundipay: Qiraƣlarni kǝltürünglar dǝp towlap iqkirigǝ etilip kirip, titrigǝn ⱨalda Pawlus bilǝn Silasning ayiƣiƣa yiⱪildi.
A on zaiskavši svijeæu uletje i drkæuæi pripade k Pavlu i Sili;
30 Andin ularni taxⱪiriƣa elip qiⱪip: — Ⱪutⱪuzuluxum üqün nemǝ ⱪilixim kerǝk? — dǝp soridi.
I izvedavši ih napolje reèe: gospodo! šta mi treba èiniti da se spasem?
31 Rǝb Əysaƣa etiⱪad ⱪilƣin, wǝ xundaⱪ ⱪilsang, ɵzüng ⱨǝm ailǝngdikilǝrmu ⱪutⱪuzulidu! — dedi ular.
A oni rekoše: vjeruj Gospoda Isusa Hrista i spašæeš se ti i sav dom tvoj.
32 Xuning bilǝn, ikkiylǝn uningƣa wǝ uning barliⱪ ailisidikilǝrgǝ Rǝbning sɵz-kalamini yǝtküzdi.
I kazaše mu rijeè Gospodnju, i svima koji su u domu njegovu.
33 Keqǝ xu saǝtning ɵzidila [gundipay] ularni baxlap qiⱪip, yarilirini yuyup tazilidi; andin u dǝrⱨal ailisidikilǝr bilǝn qɵmüldürüxni ⱪobul ⱪildi;
I uze ih u onaj sahat noæi i opra im rane; i krsti se on i svi njegovi odmah.
34 ikkiylǝnni ɵz ɵyigǝ baxlap kelip, ularning aldiƣa dastihan saldi. U pütkül ailisidikilǝr bilǝn Hudaƣa etiⱪad ⱪilƣanliⱪtin zor xadlandi.
I uvedavši ih u svoj dom postavi trpezu, i radovaše se sa svijem domom svojijem što vjerova Boga.
35 Ətisi ǝtigǝndǝ, soraⱪqi ǝmǝldarlar yasawullarni zindanƣa ǝwǝtip: — U ikkiylǝnni ⱪoyuwetinglar! — dǝp buyrudi.
A kad bi dan, poslaše vojvode pandure govoreæi: pustite ova dva èovjeka.
36 Gundipay Pawlusⱪa bu sɵzni yǝtküzüp: — Soraⱪqi ǝmǝldarlar ikkinglarni ⱪoyuwetix yarliⱪini qüxürdi. Silǝr ǝmdi zindandin qiⱪip, tinq-aman yolunglarƣa qiⱪinglar, — dedi.
A tamnièar kaza rijeèi ove Pavlu: poslaše vojvode da se pustite; sad dakle iziðite i idite s mirom.
37 Biraⱪ Pawlus yasawullarƣa: — Biz Rim puⱪraliri bolsaⱪmu, ǝmǝldarlar bizni soraⱪ ⱪilmayla halayiⱪning aldida kaltǝk bilǝn dumbalap, zindanƣa taxlidi. Əmdi ular ⱨazir bizni yoxurunqǝ ⱪoƣlimaⱪqimu? Yaⱪ, bundaⱪ ⱪilsa bolmaydu! Əmǝldarlar ɵzliri kelip bizni qiⱪarsun! — dedi.
A Pavle reèe njima: izbivši nas pred narodom bez suda, ljude Rimljane, baciše u tamnicu; i sad hoæe tajno da nas puste? Nije tako, nego sami neka doðu i izvedu nas.
38 Yasawullar bu sɵzlǝrni soraⱪqi ǝmǝldarlarƣa yǝtküzdi. Ular ikkiylǝnning Rim puⱪrasi ikǝnlikini anglap ⱪorⱪup kǝtti;
A panduri kazaše vojvodama ove rijeèi; i uplašiše se kad èuše da su Rimljani;
39 ularning kɵnglini elixⱪa [zindanƣa] berip, ularni zindandin elip qiⱪⱪandin keyin, xǝⱨǝrdin qiⱪip ketixni ⱪayta-ⱪayta ɵtündi.
I došavši umoliše ih, i izvedoše moleæi da iziðu iz grada.
40 Ikkiylǝn zindandin qiⱪixi bilǝn Lidyaning ɵyigǝ bardi; andin u yǝrdǝ ⱪerindaxliri bilǝn kɵrüxüp, ularni riƣbǝtlǝndürgǝndin keyin, yolƣa qiⱪip kǝtti.
A kad iziðoše iz tamnice, doðoše k Lidiji, i vidjevši braæu utješiše ih, i otidoše.
