Samu'il 2 24
1 Pǝrwǝrdigarning ƣǝzipi Israilƣa yǝnǝ ⱪozƣaldi. Xuning bilǝn U ularni jazalax üqün Dawutni ⱪozƣiwidi, u adǝm qiⱪirip, ularƣa: — Israillar bilǝn Yǝⱨudaliⱪlarning sanini al, dedi.
A Gospod se opet razgnjevi na Izrailja, i nadraži Davida na njih govoreæi: hajde izbroj Izrailja i Judu.
2 Padixaⱨ ɵz yenida turƣan ⱪoxun sǝrdari Yoabⱪa: Barƣin, Dandin tartip Bǝǝr-Xebaƣiqǝ Israilning ⱨǝmmǝ ⱪǝbililirining yurtlirini kezip, hǝlⱪni sanap qiⱪⱪin, mǝn hǝlⱪning sanini bilǝy, dedi.
I reèe car Joavu, vojvodi svom: proði po svijem plemenima Izrailjevijem od Dana do Virsaveje, i izbrojte narod, da znam koliko ima naroda.
3 Yoab padixaⱨⱪa: Bu hǝlⱪ ⱨazir mǝyli ⱪanqilik bolsun, Pǝrwǝrdigar Hudaying ularning sanini yüz ⱨǝssǝ axurƣay. Buni ƣojam padixaⱨ ɵz kɵzi bilǝn kɵrgǝy! Lekin ƣojam padixaⱨ nemixⱪa bu ixtin hux bolidikin? — dedi.
A Joav reèe caru: neka doda Gospod Bog tvoj k narodu koliko ga je sad još sto puta toliko, i da car gospodar moj vidi svojim oèima; ali zašto car gospodar moj hoæe to?
4 Əmma Yoab bilǝn ⱪoxunning baxⱪa sǝrdarliri unimisimu, padixaⱨning yarliⱪi ulardin küqlük idi; xuning bilǝn Yoab bilǝn ⱪoxunning baxⱪa sǝrdarliri Israilning hǝlⱪini saniƣili padixaⱨning ⱪexidin qiⱪti.
Ali rijeè careva bi jaèa od Joava i vojvoda; i otide Joav i vojvode od cara da prebroje narod Izrailjev.
5 Ular Iordan dǝryasidin ɵtüp Yaazǝrgǝ yeⱪin Gad wadisida Aroǝrdǝ, yǝni xǝⱨǝrning jǝnub tǝripidǝ bargaⱨ tikti.
I prešavši preko Jordana stadoše u oko u Aroiru, s desne strane grada, koji je na sredini potoka Gadova, i kod Jazira.
6 Andin ular Gileadⱪa wǝ Tahtim-Ⱨodxining yurtiƣa kǝldi. Andin Dan-Yaanƣa kelip aylinip Zidonƣa bardi.
Potom doðoše u Galad, i u donju zemlju Odsiju, a odatle otidoše u Dan-Jan i u okolinu Sidonsku.
7 Andin ular Tur degǝn ⱪorƣanliⱪ xǝⱨǝrgǝ, xundaⱪla Ⱨiwiylar bilǝn Ⱪanaaniylarning ⱨǝmmǝ xǝⱨǝrlirigǝ kǝldi; andin ular Yǝⱨuda yurtining jǝnub tǝripigǝ, xu yǝrdiki Bǝǝr-Xebaƣiqǝ bardi.
Potom doðoše do grada Tira i u sve gradove Jevejske i Hananejske; i otidoše na južnu stranu Judinu u Virsaveju.
8 Xundaⱪ ⱪilip ular pütkül zeminni kezip, toⱪⱪuz ay yigirmǝ kün ɵtkǝndin keyin, Yerusalemƣa yenip kǝldi.
I obišavši svu zemlju vratiše se u Jerusalim poslije devet mjeseci i dvadeset dana.
9 Yoab padixaⱨⱪa hǝlⱪning sanini mǝlum ⱪilip: Israilda ⱪiliq kɵtürǝlǝydiƣan baturdin sǝkkiz yüz mingi, Yǝⱨudada bǝx yüz mingi bar ikǝn, dedi.
I Joav dade caru broj prepisanoga naroda; i bješe od Izrailja osam stotina tisuæa ljudi za vojsku koji mahahu maèem, a ljudi od Jude pet stotina tisuæa.
10 Dawut hǝlⱪning sanini alƣandin keyin, wijdani azablandi wǝ Pǝrwǝrdigarƣa: Bu ⱪilƣinim eƣir gunaⱨ boluptu. I Pǝrwǝrdigar, ⱪulungning ⱪǝbiⱨlikini kɵtürüwǝtkǝysǝn; qünki mǝn tolimu ǝhmǝⱪanilik ⱪiptimǝn, dedi.
Tada Davida taknu u srce, pošto prebroji narod, i reèe David Gospodu: sagriješih veoma što to uradih. Ali, Gospode, uzmi bezakonje sluge svojega, jer veoma ludo radih.
11 Dawut ǝtigǝndǝ turƣanda Pǝrwǝrdigarning sɵzi Dawutning aldin kɵrgüqisi bolƣan Gad pǝyƣǝmbǝrgǝ kelip:
A kad David usta ujutru, doðe rijeè Gospodnja Gadu proroku, koji bijaše Davidu vidjelac, i reèe:
12 — «Berip Dawutⱪa eytⱪin, Pǝrwǝrdigar: — Mǝn üq [bala-ⱪazani] aldingƣa ⱪoyimǝn, ularning birini talliwalƣin, mǝn xuni üstünggǝ qüxürimǝn, dǝydu — degin» — deyildi.
Idi i kaži Davidu: ovako veli Gospod: troje ti dajem, izberi jedno da ti uèinim.
13 Xuning bilǝn Gad Dawutning ⱪexiƣa kelip buni uningƣa dedi. U uningƣa: «Yǝttǝ yilƣiqǝ zeminingda aqarqiliⱪ sanga bolsunmu? Yaki düxmǝnliring üq ayƣiqǝ seni ⱪoƣlap, sǝn ulardin ⱪaqamsǝn? Wǝ yaki üq küngiqǝ zeminingda waba tarⱪalsunmu? Əmdi sǝn obdan oylap, bir nemǝ degin, mǝn meni Əwǝtküqigǝ nemǝ dǝp jawap berǝy?» — dedi.
I doðe Gad k Davidu, i kaza mu govoreæi: hoæeš li da bude sedam gladnijeh godina u zemlji tvojoj, ili da bježiš tri mjeseca od neprijatelja svojih i oni da te gone, ili da bude tri dana pomor u tvojoj zemlji? Sad promisli i gledaj šta æu odgovoriti onome koji me je poslao.
14 Dawut Gadⱪa: Mǝn tolimu tǝngliktǝ ⱪaldim! Sǝndin ɵtünǝyki, biz Pǝrwǝrdigarning ⱪoliƣa qüxǝyli; qünki Uning rǝⱨimdilliⱪi zordur; insanning ⱪoliƣa pǝⱪǝt qüxüp ⱪalmiƣaymǝn! — dedi.
A David reèe Gadu: u tjeskobi sam ljutoj; ali neka zapadnemo Gospodu u ruke, jer je milost njegova velika; a ljudima da ne zapadnem u ruke.
15 Xuning bilǝn Pǝrwǝrdigar ǝtigǝndin tartip bekitilgǝn waⱪitⱪiqǝ waba qüxürdi. Dandin tartip Bǝǝr-Xebaƣiqǝ yǝtmix ming adǝm ɵldi.
I tako pusti Gospod pomor na Izrailja od jutra do odreðenoga vremena, i pomrije naroda od Dana do Virsaveje sedamdeset tisuæa ljudi.
16 Əmdi pǝrixtǝ ⱪolini Yerusalemƣa uzutup xǝⱨǝrni ⱨalak ⱪilay degǝndǝ, Pǝrwǝrdigar eƣir ⱨɵkümidin puxayman ⱪilip, hǝlⱪni ⱨalak ⱪiliwatⱪan Pǝrixtigǝ: Əmdi boldi ⱪilƣin; ⱪolungni yiƣⱪin, — dedi. U waⱪitta Pǝrwǝrdigarning Pǝrixtisi Yǝbusiy Arawnaⱨning haminining yenida idi.
A kad anðeo pruži ruku svoju na Jerusalim da ga ubija, sažali se Gospodu sa zla, i reèe anðelu koji ubijaše narod: dosta, spusti ruku. A anðeo Gospodnji bijaše kod gumna Orne Jevusejina.
17 Dawut hǝlⱪni yoⱪitiwatⱪan pǝrixtini kɵrgǝndǝ Pǝrwǝrdigarƣa: Mana, gunaⱨ ⱪilƣan mǝn, ⱪǝbiⱨlik ⱪilƣuqi mǝndurmǝn. Lekin bu ⱪoylar bolsa nemǝ ⱪildi? Sening ⱪolung mening üstümgǝ wǝ atamning jǝmǝtining üstigǝ qüxsun! — dedi.
A David kad vidje anðela gdje bije narod, progovori i reèe Gospodu: evo, ja sam zgriješio, ja sam zlo uèinio, a te ovce što su uèinile? neka se ruka tvoja obrati na mene i na dom oca mojega.
18 Xu küni Gad Dawutning ⱪexiƣa kelip uningƣa: Berip Yǝbusiy Arawnaⱨning haminiƣa Pǝrwǝrdigarƣa atap bir ⱪurbangaⱨ yasiƣin, dedi.
Potom opet doðe Gad k Davidu isti dan, i reèe mu: idi, naèini Gospodu oltar na gumnu Orne Jevusejina.
19 Dawut Gadning sɵzi boyiqǝ Pǝrwǝrdigar buyruƣandǝk ⱪildi.
I otide David po rijeèi Gadovoj, kako Gospod zapovjedi.
20 Arawnaⱨ ⱪarap padixaⱨ bilǝn hizmǝtkarlarning ɵz tǝripigǝ keliwatⱪinini kɵrüp, aldiƣa qiⱪip padixaⱨning aldida yüzini yǝrgǝ tǝkküzüp, tǝzim ⱪildi.
Tada Orna obazrevši se ugleda cara i sluge njegove gdje idu k njemu; i otide Orna i pokloni se caru licem do zemlje,
21 Arawnaⱨ: Ƣojam padixaⱨ nemǝ ix bilǝn ⱪullirining aldiƣa kǝldilikin? — dǝp soridi. Dawut: Hǝlⱪning arisida wabani tohtitix üqün, bu hamanni sǝndin setiwelip, bu yǝrdǝ Pǝrwǝrdigarƣa bir ⱪurbangaⱨ yasiƣili kǝldim, — dedi.
I reèe: što je došao car gospodar moj sluzi svojemu? A David reèe: da kupim od tebe to gumno, da naèinim na njemu oltar Gospodu da bi prestao pomor u narodu.
22 Arawnaⱨ Dawutⱪa: Ƣojam padixaⱨ ɵzliri nemini halisila xuni elip ⱪurbanliⱪ ⱪilsila. Mana bu yǝrdǝ kɵydürmǝ ⱪurbanliⱪ üqün kalilar bar, otun ⱪilixⱪa haman tepidiƣan tirnilar bilǝn kalilarning boyunturuⱪliri bar.
A Orna reèe Davidu: neka uzme car gospodar moj i prinese na žrtvu što mu je volja; evo volova za žrtvu paljenicu, i kola i jarmova volujskih za drva.
23 I padixaⱨ, buning ⱨǝmmisini mǝnki [Arawnaⱨ] padixaⱨⱪa tǝⱪdim ⱪilay, dedi. U yǝnǝ padixaⱨⱪa: Pǝrwǝrdigar Hudaliri silini ⱪobul ⱪilip xǝpⱪǝt kɵrsǝtkǝy, dedi.
Sve to davaše caru Orna kao car, i reèe Orna caru: Gospod Bog tvoj neka te milostivo primi.
24 Padixaⱨ Arawnaⱨƣa: Yaⱪ, ⱪandaⱪla bolmisun bularni sǝndin ɵz nǝrhidǝ setiwalmisam bolmaydu. Mǝn bǝdǝl tɵlimǝy Pǝrwǝrdigar Hudayimƣa kɵydürmǝ ⱪurbanliⱪlarni ⱨǝrgiz sunmaymǝn, — dedi. Andin Dawut haman bilǝn kalilarni ǝllik xǝkǝl kümüxkǝ setiwaldi.
A car reèe Orni: ne; nego æu kupiti od tebe po cijeni, niti æu prinijeti Gospodu Bogu svojemu žrtve paljenice poklonjene. I tako kupi David gumno i volove za pedeset sikala srebra.
25 Andin Dawut u yǝrdǝ Pǝrwǝrdigarƣa bir ⱪurbangaⱨ yasap, kɵydürmǝ ⱪurbanliⱪlar bilǝn inaⱪliⱪ ⱪurbanliⱪliri ⱪildi. Pǝrwǝrdigar zemin üqün ⱪilƣan dualarni ⱪobul ⱪilip, waba Israilning arisida tohtidi.
I ondje naèini David oltar Gospodu, i prinese žrtve paljenice i žrtve zahvalne. I Gospod se umilostivi zemlji, i presta pomor u Izrailju.
