< Samu'il 2 17 >
1 Aⱨitofǝl Abxalomƣa: Manga on ikki ming adǝmni talliwelixⱪa ruhsǝt bǝrsǝng, mǝn bügün keqǝ ⱪozƣilip, Dawutni ⱪoƣlay;
Još reèe Ahitofel Avesalomu: da odaberem dvanaest tisuæa ljudi, pa da idem i tjeram Davida noæas.
2 Mǝn uning üstigǝ qüxkinimdǝ u ⱨerip, ⱪolliri ajiz bolidu; mǝn uni alaⱪzadǝ ⱪiliwetimǝn, xundaⱪla uning bilǝn bolƣan barliⱪ hǝlⱪ ⱪaqidu. Mǝn pǝⱪǝt padixaⱨnila urup ɵltürimǝn,
Pa æu ga stignuti dok je umoran i iznemoglijeh ruku; i uplašiæu ga, te æe pobjeæi sav narod što je s njim, pa æu ubiti cara samoga.
3 andin ⱨǝmmǝ hǝlⱪni sanga beⱪindurup ⱪayturimǝn. Sǝn izdigǝn adǝm yoⱪalsa, ⱨǝmmǝ hǝlⱪ sening ⱪexingƣa ⱪaytidu; xuning bilǝn ⱨǝmmǝ hǝlⱪ aman-esǝn ⱪalidu, dedi.
I obratiæu sav narod k tebi; jer za onijem koga tražiš stoji da se svi vrate k tebi; tada æe se sav narod umiriti.
4 Bu mǝsliⱨǝt Abxalomƣa wǝ Israilning barliⱪ aⱪsaⱪalliriƣa yaⱪti,
I to se uèini dobro Avesalomu i svijem starješinama Izrailjevijem.
5 lekin Abxalom: Arkiliⱪ Ⱨuxaynimu qaⱪiringlar; uning sɵzinimu anglayli, — dedi.
Ali reèe Avesalom: dozovite i Husaja Arhijanina da èujemo što æe i on reæi.
6 Ⱨuxay Abxalomning ⱪexiƣa kǝlgǝndǝ, Abxalom uningƣa: Aⱨitofǝl mundaⱪ-mundaⱪ eytti; u degǝndǝk ⱪilaylimu? Bolmisa, sǝn bir mǝsliⱨǝt bǝrgin, — dedi.
A kad doðe Husaj k Avesalomu, reèe mu Avesalom govoreæi: tako i tako reèe Ahitofel; hoæemo li èiniti kako on reèe ili neæemo? kaži ti.
7 Ⱨuxay Abxalomƣa: Aⱨitofǝlning bu waⱪitta bǝrgǝn mǝsliⱨǝti yahxi ǝmǝs, — dedi.
A Husaj reèe Avesalomu: nije dobar svjet što je sada svjetovao Ahitofel.
8 Ⱨuxay yǝnǝ mundaⱪ dedi: «Sǝn atang bilǝn adǝmlirini bilisǝnƣu — ular palwanlardur, ⱨazir daladiki baliliridin juda ⱪilinƣan qixi eyiⱪtǝk pǝyli yaman. Atang bolsa ⱨǝⱪiⱪiy jǝngqidur, ɵz adǝmliri bilǝn birgǝ ⱪonmaydu.
Još reèe Husaj: ti znaš oca svojega i ljude njegove da su hrabri i da su ljuta srca kao medvjedica kad joj otmu medvjediæe u polju; svrh toga, tvoj je otac ratnik, neæe noæiti s narodom.
9 Mana u ⱨazir bir ƣarda ya baxⱪa bir yǝrdǝ mɵkünüwalƣan bolsa kerǝk. Mubada u awwal hǝlⱪimiz üstigǝ qüxsǝ xuni angliƣan ⱨǝrkim: Abxalomƣa ǝgǝxkǝnlǝr ⱪirƣinqiliⱪⱪa uqraptu, — dǝydu.
Gle, on se je sada sakrio u kaku jamu ili na drugo kako mjesto. Pa ako u prvi mah koji od ovijeh poginu, ko god èuje svaki æe reæi: pobijen je narod koji prista za Avesalomom.
10 U waⱪitta ⱨǝtta xir yürǝk palwanlarning yürǝklirimu su bolup ketidu; qünki pütkül Israil atangning batur ikǝnlikini, xundaⱪla uningƣa ǝgǝxkǝnlǝrningmu palwan ikǝnlikini bilidu.
A tada æe najhrabriji, u kojih je srce kao srce lavovo, klonuti. Jer sav Izrailj zna da je tvoj otac junak i da su hrabri koji su s njim.
11 Xunga mǝsliⱨǝtim xuki, pütkül Israil Dandin tartip Bǝǝr-Xebaƣiqǝ sening ⱪexingƣa tez yiƣilsun (ular dengizdiki ⱪumlardǝk kɵptur!). Sǝn ɵzüng ularni baxlap jǝnggǝ qiⱪⱪin.
Zato ja svjetujem da skupiš k sebi sve Izrailjce od Dana do Virsaveje da ih bude kao pijeska na moru, pa ti glavom idi u boj.
12 Biz uni ⱪǝyǝrdǝ tapsaⱪ, xǝbnǝm yǝrgǝ qüxkǝndǝk uning üstigǝ qüxǝyli. Xuning bilǝn uning ɵzi wǝ uning bilǝn bolƣan kixilǝrdin ⱨeq kimmu ⱪalmaydu.
Tada æemo poæi na nj, gdje bi se god nalazio, i napašæemo na nj kao što rosa pada na zemlju, da mu ne ostane nijedan od svijeh ljudi što su s njim.
13 Əgǝr u bir xǝⱨǝrgǝ kiriwalsimu, pütkül Israil xu yǝrgǝ arƣamqilarni elip kelip, xǝⱨǝrni ⱨǝtta uningdiki kiqik xeƣil-taxlarnimu ⱪaldurmay sɵrǝp ǝkilip, dǝrya jilƣisiƣa taxliwetimiz».
Ako li uteèe u grad, sav narod Izrailjski neka donese uža pod onaj grad, pa æemo ga svuæi u potok, da se ni kamen ne naðe ondje.
14 Abxalom bilǝn Israilning ⱨǝmmǝ adǝmliri: Arkiliⱪ Ⱨuxayning mǝsliⱨǝti Aⱨitofǝlning mǝsliⱨǝtidin yahxi ikǝn, deyixti. Qünki Pǝrwǝrdigar Abxalomning bexiƣa bala kǝlsun dǝp, Aⱨitofǝlning yahxi mǝsliⱨǝtining bikar ⱪilinixini bekitkǝnidi.
Tada reèe Avesalom i svi Izrailjci: bolji je svjet Husaja Arhijanina nego svjet Ahitofelov. Jer Gospod bješe naredio da se razbije svjet Ahitofelov, koji bješe bolji, da bi Gospod navukao zlo na Avesaloma.
15 Ⱨuxay Zadok bilǝn Abiyatar kaⱨinlarƣa: Aⱨitofǝlning Abxalom bilǝn Israilning aⱪsaⱪalliriƣa bǝrgǝn mǝsliⱨǝti mundaⱪ-mundaⱪ, ǝmma mening mǝsliⱨǝtim bolsa mundaⱪ-mundaⱪ;
Potom reèe Husaj sveštenicima Sadoku i Avijataru: tako i tako svjetova Ahitofel Avesaloma i starješine Izrailjeve, a ja svjetovah tako i tako.
16 ⱨazir silǝr dǝrⱨal adǝm ǝwǝtip Dawutⱪa: Bu keqidǝ qɵlning keqikliridǝ ⱪonmay, bǝlki tez ɵtüp ketinglar, bolmisa padixaⱨ wǝ uning bilǝn bolƣan ⱨǝmmǝ hǝlⱪ ⱨalak boluxi mumkin, dǝp yǝtküzünglar — dedi.
Nego brže pošljite, te javite Davidu i recite: nemoj noæas noæiti u polju u pustinji, nego prijeði prijeko, da ne bude proždrt car i sav narod što je s njim.
17 U waⱪitta Yonatan bilǝn Ahimaaz Ən-Rogǝldǝ kütüp turatti; ular baxⱪilarning kɵrüp ⱪalmasliⱪi üqün xǝⱨǝrgǝ kirmidi; bir dedǝkning qiⱪip ularƣa hǝwǝr berixi bekitildi. Ular berip Dawut padixaⱨⱪa hǝwǝrni yǝtküzdi.
A Jonatan i Ahimas stajahu kod studenca Rogila, i doðe jedna sluškinja i kaza im, da bi otišli te javili caru Davidu; jer se ne smijahu pokazati ni uæi u grad.
18 Lekin bir yax yigit ularni kɵrüp ⱪelip, Abxalomƣa dǝp ⱪoydi. Əmma bu ikkiylǝn ittik berip, Baⱨurimdiki bir adǝmning ɵyigǝ kirdi. Bu adǝmning ⱨoylisida ⱪuduⱪ bar idi; ular xuningƣa qüxüp yoxurundi.
Ali ih vidje jedan momak, te kaza Avesalomu; a oni obojica brže otidoše, i doðoše u Vaurim u kuæu jednoga èovjeka, koji imaše na dvoru studenac, te se spustiše u nj.
19 Uning ayali ⱪuduⱪning aƣziƣa yapⱪuqini yepip üstigǝ soⱪulƣan buƣdayni tɵküp ⱪoydi; xuning bilǝn ⱨeq ix axkarilanmidi.
I žena uze i razastrije ponjavu povrh studenca, i povrh nje razasu prekrupu. I tako se ne dozna.
20 Abxalomning hizmǝtkarliri ɵygǝ kirip ayalning ⱪexiƣa kelip: Ahimaaz bilǝn Yonatan ⱪǝyǝrdǝ? — dǝp soridi. Ayal: Ular eriⱪtin ɵtüp kǝtti, dedi. Kǝlgǝnlǝr ularni izdǝp tapalmay, Yerusalemƣa ⱪaytip kǝtti.
Jer doðoše sluge Avesalomove k onoj ženi u kuæu, i rekoše joj: gdje je Ahimas i Jonatan? A žena im reèe: otidoše preko potoka. Tako traživši i ne našavši vratiše se u Jerusalim.
21 Ular kǝtkǝndin keyin, bu ikkiylǝn ⱪuduⱪtin qiⱪip, berip Dawut padixaⱨⱪa hǝwǝr bǝrdi. Ular Dawutⱪa: Ⱪopup, sudin ɵtkin; qünki Aⱨitofǝl seni tutux üqün xundaⱪ mǝsliⱨǝt beriptu, — dedi.
A kad otidoše, oni ižljezoše iz studenca, i otidoše te javiše caru Davidu, i rekoše mu: ustanite i prijeðite brže preko vode; jer je tako i tako svjetovao Ahitofel na vas.
22 Xuning bilǝn Dawut wǝ uning bilǝn bolƣan barliⱪ hǝlⱪ ⱪozƣilip Iordan dǝryasidin ɵtti; tang atⱪuqǝ Iordan dǝryasidin ɵtmigǝn ⱨeqkim ⱪalmidi.
Tada usta David i sav narod što bijaše s njim, i prijeðoše preko Jordana prije zore, ne osta nijedan da ne prijeðe preko Jordana.
23 Aⱨitofǝl ɵz mǝsliⱨǝtini ⱪobul ⱪilmiƣanliⱪini kɵrüp exikini toⱪup, ɵz xǝⱨiridiki ɵyigǝ berip, ɵyidikilǝrgǝ wǝsiyǝt tapxurƣandin keyin, esilip ɵliwaldi. U ɵz atisining ⱪǝbrisidǝ dǝpnǝ ⱪilindi.
Ahitofel pak videæi gdje se ne uèini kako on svjetova, osedla svojega magarca, pa se podiže i otide kuæi svojoj, u svoj grad, i naredivši za svoju kuæu objesi se te umrije, i bi pogreben u grobu oca svojega.
24 Xu ariliⱪta Dawut Maⱨanaimƣa yetip kǝlgǝnidi, Abxalom wǝ uning bilǝn bolƣan Israilning ⱨǝmmǝ adǝmlirimu Iordan dǝryasidin ɵtüp bolƣanidi.
A David doðe u Mahanajim; Avesalom pak prijeðe preko Jordana i sav Izrailj što bješe s njim.
25 Abxalom Yoabning ornida Amasani ⱪoxunning üstigǝ sǝrdar ⱪilip ⱪoydi. Amasa bolsa Yitra isimlik bir Israilliⱪ kixining oƣli idi. U kixi Naⱨaxning ⱪizi Abigail bilǝn yeⱪinqiliⱪ ⱪilƣanidi. Naⱨax Yoabning anisi Zǝruiya bilǝn aqa-singil idi.
I postavi Avesalom Amasu nad vojskom, na mjesto Joavovo; a Amasa bješe sin nekoga èovjeka po imenu Itre Izrailjca, koji obleža Avigeju kæer Nasovu, sestru Seruje matere Joavove.
26 Israil bilǝn Abxalom Gileadning zeminida bargaⱨ tikti.
I stade u oko Izrailj s Avesalomom u zemlji Galadovoj.
27 Dawut Maⱨanaimƣa yetip kǝlgǝndǝ, Ammoniylarning Rabbaⱨ xǝⱨiridin bolƣan Naⱨaxning oƣli Xobi bilǝn Lo-Dibarliⱪ Ammiǝlning oƣli Makir wǝ Rogelimdin bolƣan Gileadliⱪ Barzillay degǝnlǝr
A kad doðe David u Mahanajim, Sovije sin Nasov iz Rave sinova Amonovijeh i Mahir sin Amilov iz Lodevara i Varzelaj od Galada iz Rogelima
28 yotⱪan-kɵrpǝ, das, ⱪaqa-ⱪuqa, buƣday, arpa, un, ⱪomaq, purqaⱪ, ⱪizil max, ⱪuruƣan purqaⱪlar,
Donesoše postelje i èaša i sudova zemljanijeh i pšenice i jeèma i brašna i prekrupe i boba i leæa i prženijeh zrna,
29 ⱨǝsǝl, ⱪaymaⱪ wǝ ⱪoylarni kǝltürüp, kala sütidǝ ⱪilinƣan ⱪurut-irimqik ⱪatarliⱪlarni Dawut bilǝn hǝlⱪⱪǝ yeyix üqün elip kǝldi, qünki ular: Xübⱨisizki, hǝlⱪ qɵldǝ ⱨerip-eqip, ussap kǝtkǝndu, dǝp oyliƣanidi.
I meda i masla i ovaca i sira kravljega; donesoše Davidu i narodu što bješe s njim da jedu. Jer govorahu: narod je gladan i umoran i žedan u toj pustinji.