Zebur 8

1 Neghmichilerning béshigha tapshurulup, «Gittif»ta orunlansun dep, Dawut yazghan küy: — I, Öz heywengni asmanlardinmu yuqiri tikligen Perwerdigar Rebbimiz, Pütkül yer yüzide naming shunche sherepliktur!

Gospode, Gospode naš! kako je velièanstveno ime tvoje po svoj zemlji! Podigao si slavu svoju više nebesa.

2 Öz reqibliring tüpeylidin, Düshmen we qisaschilarning aghzini étishke, Bowaqlar we emgüchilerning aghzidin küch tiklidingsen.

U ustima male djece i koja sisaju èiniš sebi hvalu nasuprot neprijateljima svojim, da bi uèinio da zamukne neprijatelj i nemirnik.

3 Men barmaqliringning yasighini bolghan asmanliringgha, Sen mezmut békitken ay-yultuzlargha qarighinimda,

Kad pogledam nebesa tvoja, djelo prsta tvojih, mjesec i zvijezde, koje si ti postavio;

4 Sen insanni séghinidikensen, Emdi adem dégen néme idi? Sen uning yénigha kélip yoqlaydikensen, Insan balisi qanchilik néme idi?

Šta je èovjek, te ga se opominješ, ili sin èovjeèji, te ga polaziš?

5 Chünki Sen uning ornini perishtilerningkidin azghine töwen békittingsen, Sen uninggha shan-sherep we shöhretlerni taj qilip berding.

Uèinio si ga malo manjega od anðela, slavom i èašæu vjenèao si ga;

6 Uni qolungning yasighanlirini idare qilishqa tikliding; Sen barliq nersilerni uning puti astigha qoyghansen,

Postavio si ga gospodarom nad djelima ruku svojih, sve si metnuo pod noge njegove,

7 Jümlidin barliq qoy-kalilar, Daladiki barliq janiwarlar,

Ovce i volove sve, i divlje zvjerinje,

8 Asmandiki uchar-qanatlar, Déngizdiki béliqlar, Déngizlarning yolliridin ötküchilerning barliqini puti astigha qoydung.

Ptice nebeske i ribe morske, što god ide morskim putovima.

9 I Perwerdigar Rebbimiz, pütkül yer yüzide naming némidégen shereplik-he!

Gospode, Gospode naš! kako je velièanstveno ime tvoje po svoj zemlji!