Zebur 38
1 Dawut yazghan küy: — (Eslime üchün) I Perwerdigar, ghezipingde tenbih bermigeysen, Qehringde méni jazalimighaysen!
Gospode! nemoj me karati u gnjevu svojem, niti me nakazati u jarosti svojoj.
2 Chünki oqliring méni zeximlendürüp sanjidi, Qolung üstümdin qattiq basti.
Jer strijele tvoje ustrijeliše me, i ruka me tvoja tišti.
3 Qattiq gheziping tüpeylidin etlirimde héch saqliq yoq, Gunahim tüpeylidin ustixanlirimda aram yoqtur.
Nema zdrava mjesta na tijelu mojem od gnjeva tvojega; nema mira u kostima mojim od grijeha mojega.
4 Chünki gunahlirim boyumdin tashti; Ular kötürelmigüsiz éghir yüktek méni bésiwaldi.
Jer bezakonja moja izaðoše vrh glave moje, kao teško breme otežaše mi.
5 Exmeqliqimdin jarahetlirim sésip, shelwerep ketti.
Usmrdješe se i zagnojiše se rane moje od bezumlja mojega.
6 Azabtin bellirim tolimu pükülüp ketti, Kün boyi ghemge pétip yürimen!
Zgrèio sam se i pogurio veoma, vas dan idem sjetan;
7 Chatiraqlirim otqa toldi, Etlirimning saq yéri yoqtur.
Jer sam iznutra pun ognja, i nema zdrava mjesta na tijelu mojem.
8 Men tolimu halsirap, ézilip kettim; Qelbimdiki azab-qayghu tüpeylidin hörkireymen.
Iznemogoh i veoma oslabih, rièem od trzanja srca svojega.
9 Reb, barliq arzuyum köz aldingdidur; Uh tartishlirim Sendin yoshurun emes;
Gospode! pred tobom su sve želje moje, i uzdisanje moje nije od tebe sakriveno.
10 Yürikim jighildap, halimdin kettim; Közlirimning nuri öchti.
Srce moje jako kuca, ostavi me snaga moja, i vid oèiju mojijeh, ni njega mi nema.
11 Yar-buraderlirimmu méni urghan waba tüpeylidin, özlirini mendin tartti; Yéqinlirimmu mendin yiraq qachti.
Drugovi moji i prijatelji moji videæi rane moje otstupiše, daleko stoje bližnji moji.
12 Jénimni almaqchi bolghanlar tuzaq quridu; Manga ziyanni qestligenler zehirini chachmaqta; Ular kün boyi hiyle-mikirlerni oylimaqta.
Koji traže dušu moju namještaju zamku, i koji su mi zlu radi, govore o pogibli i po vas dan misle o prijevari.
13 Lékin men gas ademdek anglimaymen, Gacha ademdek aghzimni achmaymen;
A ja kao gluh ne èujem i kao nijem koji ne otvora usta svojijeh.
14 Berheq, men angliyalmaydighan gaslardek bolup qaldim; Aghzimda qilidighan reddiye-tenbih yoq.
Ja sam kao èovjek koji ne èuje ili nema u ustima svojim pravdanja.
15 Chünki ümidimni Sen Perwerdigargha baghlidim; Reb Xudayim, Sen iltijayimgha ijabet qilisen.
Jer tebe, Gospode, èekam, ti odgovaraj za mene, Gospode, Bože moj!
16 Chünki men: — «Ular méning üstümge chiqip maxtanmighay; Bolmisa, putlirim téyilip ketkende, ular shadlinidu» — dédim men.
Jer rekoh: da mi se ne svete, i da se ne razmeæu nada mnom, kad se spotakne noga moja.
17 Chünki men deldengship, tügishey dep qaldim, Azabim köz aldimdin ketmeydu.
Jer sam gotov pasti, i tuga je moja svagda sa mnom.
18 Chünki men öz yamanliqimni iqrar qilimen; Gunahim üstide qayghurimen.
Priznajem krivicu svoju, i tužim radi grijeha svojega.
19 Lékin düshmenlirim jushqun hem küchlüktur; Qara chaplap, manga nepretlen’genlerning sani nurghundur.
Neprijatelji moji žive, jaki su, i (sila) ih ima što me nenavide na pravdi.
20 Wapagha japa qilidighanlar bolsa, men bilen qarshilishidu; Chünki men yaxshiliqni közlep, intilimen.
Koji mi vraæaju zlo za dobro, neprijatelji su mi zato što sam pristao za dobrim.
21 I Perwerdigar, mendin waz kechmigeysen! I Xudayim, mendin yiraqlashmighaysen!
Nemoj me ostaviti, Gospode, Bože moj! nemoj se udaljiti od mene.
22 I Reb, méning nijatliqim, Manga chapsan yardem qilghaysen!
Pohitaj u pomoæ meni, Gospode, spasitelju moj!
