Zebur 38
1 Dawut yazghan küy: — (Eslime üchün) I Perwerdigar, ghezipingde tenbih bermigeysen, Qehringde méni jazalimighaysen!
Psalam. Davidov. Za spomen. Jahve, u srdžbi svojoj nemoj ne karati, i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu.
2 Chünki oqliring méni zeximlendürüp sanjidi, Qolung üstümdin qattiq basti.
Strijele se tvoje u me zabodoše, ruka me tvoja teško pritisnu:
3 Qattiq gheziping tüpeylidin etlirimde héch saqliq yoq, Gunahim tüpeylidin ustixanlirimda aram yoqtur.
na tijelu mi ništa zdravo nema zbog gnjeva tvog, od grijeha mojih mira mi nema kostima.
4 Chünki gunahlirim boyumdin tashti; Ular kötürelmigüsiz éghir yüktek méni bésiwaldi.
Zloće moje glavu su mi nadišle, kao preteško breme tište me.
5 Exmeqliqimdin jarahetlirim sésip, shelwerep ketti.
Rane moje zaudaraju i gnjiju zbog bezumnosti moje.
6 Azabtin bellirim tolimu pükülüp ketti, Kün boyi ghemge pétip yürimen!
Pogurih se sav i zgrčih, povazdan lutam žalostan.
7 Chatiraqlirim otqa toldi, Etlirimning saq yéri yoqtur.
Moji bokovi puni su ognjice, na tijelu mi ništa zdravo nema.
8 Men tolimu halsirap, ézilip kettim; Qelbimdiki azab-qayghu tüpeylidin hörkireymen.
Iscrpljen sam i satrven posve, stenjem od jecanja srca svojega.
9 Reb, barliq arzuyum köz aldingdidur; Uh tartishlirim Sendin yoshurun emes;
O Gospode, sve su mi želje pred tobom, i vapaji moji nisu ti skriveni.
10 Yürikim jighildap, halimdin kettim; Közlirimning nuri öchti.
Srce mi udara silno, snaga me ostavlja i svjetlost vida očinjeg gasi se.
11 Yar-buraderlirimmu méni urghan waba tüpeylidin, özlirini mendin tartti; Yéqinlirimmu mendin yiraq qachti.
Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoše, i moji najbliži stoje daleko.
12 Jénimni almaqchi bolghanlar tuzaq quridu; Manga ziyanni qestligenler zehirini chachmaqta; Ular kün boyi hiyle-mikirlerni oylimaqta.
Namještaju mi zamke oni koji mi život vrebaju, koji mi žele nesreću, propašću mi prijete i uvijek smišljaju prijevare.
13 Lékin men gas ademdek anglimaymen, Gacha ademdek aghzimni achmaymen;
A ja sam kao gluh i ništa ne čujem i, kao nijem, usta ne otvaram.
14 Berheq, men angliyalmaydighan gaslardek bolup qaldim; Aghzimda qilidighan reddiye-tenbih yoq.
Postadoh k'o čovjek koji ne čuje i koji u ustima nema odgovora.
15 Chünki ümidimni Sen Perwerdigargha baghlidim; Reb Xudayim, Sen iltijayimgha ijabet qilisen.
Jer u tebe se, o Jahve, uzdam, ti ćeš me uslišati, Jahve, Bože moj!
16 Chünki men: — «Ular méning üstümge chiqip maxtanmighay; Bolmisa, putlirim téyilip ketkende, ular shadlinidu» — dédim men.
Rekoh: “Nek' se ne raduju nada mnom; kad mi noga posrne, nek' se ne uzdižu nada mnom!”
17 Chünki men deldengship, tügishey dep qaldim, Azabim köz aldimdin ketmeydu.
Jer umalo ne propadoh, i moja je bol svagda preda mnom.
18 Chünki men öz yamanliqimni iqrar qilimen; Gunahim üstide qayghurimen.
Bezakonje svoje ja priznajem i pun sam žalosti zbog grijeha svojega.
19 Lékin düshmenlirim jushqun hem küchlüktur; Qara chaplap, manga nepretlen’genlerning sani nurghundur.
A koji su bez razloga protiv mene, moćni su, i mnogi su koji me mrze nepravedno.
20 Wapagha japa qilidighanlar bolsa, men bilen qarshilishidu; Chünki men yaxshiliqni közlep, intilimen.
Za dobro zlom mi uzvraćaju, protive mi se što tražim dobro.
21 I Perwerdigar, mendin waz kechmigeysen! I Xudayim, mendin yiraqlashmighaysen!
O Jahve, ne ostavljaj me! Bože moj, ne udaljuj se od mene!
22 I Reb, méning nijatliqim, Manga chapsan yardem qilghaysen!
Požuri se meni u pomoć, Gospode, spase moj!
