< Zebur 17 >

1 Dawutning duasi: — Heqqaniy telepni angla, i Perwerdigar, méning nidayimgha köngül qoyghin; Méning duayimgha qulaq salghin, U yalghanchi lewlerdin chiqqan emes.
Usliši, Gospode, pravdu, èuj glas moj, primi u uši molitvu moju ne iz usta lažljivijeh.
2 Huzurungdin hökümüm chiqirilghay! Közüng néme durus ikenlikini perq etkey!
Od lica tvojega neka izaðe sud moj, oèi tvoje neka pogledaju na pravicu.
3 Sen méning qelbimni sinighansen, Sen kéchidimu manga yéqinliship közetting; Sen méni tawlap közüngdin kechürdingsen, Méningdin héchbir sewenlik tapalmiding; Könglümde: Aghzim itaetsizlik qilmisun! — dep niyet qildim.
Ispitaj srce moje, obidi noæu; u ognju me okušaj, i neæeš naæi nepravde moje.
4 Adem balilirining hayattiki ishlirida, Lewliringdin chiqqan sözler bilen zorawanlarning yolliridin özümni néri qildim.
Usta se moja ne dohvataju djela ljudskih; radi rijeèi usta tvojih držim se putova oštrih.
5 Méning qedemlirim yolliringdin chiqmighan, Putlirim téyilip ketmigen.
Utvrdi stope moje na stazama svojim da ne zalaze koraci moji.
6 Men Sanga iltija qildim, Chünki tileklirimni ijabet qilisen, i Tengrim; Manga qulaq salghin, Sözlirimni anglighin.
Tebe prizivljem, jer æeš me uslišiti, Bože! prigni k meni uho svoje, i èuj rijeèi moje.
7 I, Özüngge tayan’ghanlarni qarshi chiqquchilardin ong qolung bilen Qutquzghuchi, Karametliringni körsitip, özgermes muhebbitingni ayan qilghaysen!
Pokaži divnu milost svoju, koji izbavljaš one koji se u te uzdaju od onijeh koji se protive desnici tvojoj.
8 Méni köz qarichuqungdek saqlighaysen; Qanatliring sayiside méni yoshurghaysen;
Èuvaj me kao zjenicu oka: sjenom krila svojih zakloni me
9 Méni bulimaqchi bolghan rezil ademlerdin, Méni qorshiwalghan esheddiy küshendilirimdin yoshurghin;
Od bezbožnika koji na me napadaju, od neprijatelja duše moje, koji su me opkolili.
10 Ularning baghrini may qaplap, qétip ketken; Ularning éghizliri tekebburlarche sözleydu;
Srce svoje zatvoriše; ustima svojim govore oholo.
11 Ular yolimizni toriwélip, Bizni yerge urushqa közini alaytip,
Izagnavši me opet su oko mene; oèi su svoje uprli da me obore na zemlju.
12 Oljigha ach közlük bilen tikilgen shirdek, Yoshurun jaylarda marap yüridighan yash shirdektur.
Oni su kao lav koji hoæe da rastrže, i kao laviæ koji sjedi u potaji.
13 Ornungdin turghaysen, i Perwerdigar, Uning yolini tosup, yer bilen yeksan qilghaysen, Jénimni rezil ademdin qutquzghin, qiliching bilen;
Ustani, Gospode, preteci ih, obori ih. Odbrani dušu moju maèem svojim od bezbožnika,
14 [Méni] Öz qolung bilen kishilerdin, Yeni mushu dewrdiki kishilerdin qutquzghin; Ularning nésiwisi bolsa mushu dunyadiladur; Sen ularning qarnini németliring bilen toldurisen; Ularning köngli perzentliri bilen qandi, Balilirigha bayliqlirini qalduridu.
Rukom svojom, Gospode, od ljudi ovijeh, od ljudi ovoga svijeta, kojima je dio ovaj život, kojima si trbuh napunio svoga bogatstva, da æe im i sinovi biti siti i ostatak ostaviti svojoj djeci.
15 Men bolsam, heqqaniyliqta yüzüngge qarighuchi bolimen; Oyghan’ghinimda, Séning didaringdin söyünimen!
A ja æu u pravdi gledati lice tvoje; kad se probudim, biæu sit od prilike tvoje.

< Zebur 17 >