< Zebur 147 >

1 Hemdusana! Yahni medhiyilenglar! Berheq, bundaq qilish shérindur; Xudayimizni küylenglar! Medhiye oqush insan’gha yarishidu.
Hvalite Gospoda; ker dobro je prepevati Bogu našemu; ker prijetno, spodobno je hvaljenje.
2 Perwerdigar Yérusalémni bina qilmaqta; Israilning sürgün qilin’ghanlirini U yighip kélidu;
Zidar Jeruzalema Gospod, Izraelce zbira razkropljene.
3 U köngli sunuqlarni dawalaydu; Ularning yarilirini tangidu.
On ozdravlja potrte v srci in obvezuje v njih bolečinah.
4 U yultuzlarning sanini sanaydu; Ularning hemmisige bir-birlep isim qoyidu.
Prešteva zvezd število, kliče jih, kolikor jih je, po imenih.
5 Ulughdur Rebbimiz, zor qudretliktur; Uning chüshinishi cheksizdur.
Velik je Gospod, Bog naš, in mnoga moč njegova, razumnost njegova brezmerna.
6 Perwerdigar yawash möminlerni yölep kötüridu; Rezillerni yergiche töwen qilidu.
Krotke podpira Gospod, hudobne potiska noter do tal.
7 Perwerdigargha teshekkürler bilen naxsha éytinglar; Küylerni chiltargha tengshep éytinglar!
Pojte hvalne pesmi Gospodu, na strune prepevajte našemu Bogu.
8 U asmanni bulutlar bilen qaplitidu, Zémin’gha yamghurni békitidu, Taghlarda ot-chöplerni östüridu;
On zagrinja z gostimi oblaki nebesa; dež napravlja zemlji, daje, da seno rodevajo gore.
9 Mallargha ozuq, Tagh qaghisining chüjiliri zarlighanda, ulargha ozuq béridu;
Živež svoj daje živini, mladim krokarjem, ki čivkajo.
10 At küchidin U zoq almaydu; Ademning chebdes putlirini xursenlik dep bilmeydu;
Moči konjeve se ne veseli, stegna odličnega moža mu niso po volji;
11 Perwerdigar belki Özidin eyminidighanlarni, Özining özgermes muhebbitige ümid baghlighanlarni xursenlik dep bilidu.
Po volji so Gospodu boječi se njega, kateri imajo nado v milosti njegovi.
12 Perwerdigarni maxtanglar, i Yérusalém; Xudayingni medhiyile, i Zion.
S hvalo slávi Jeruzalem Gospoda, hvali Boga svojega, o Sijon.
13 Chünki U derwaziliringning taqaqlirini mehkem qilidu; Séningde turuwatqan perzentliringge bext-beriket berdi.
Ker zapahe tvojih vrát utrjuje, sinove tvoje blagoslavlja sredi tebe.
14 U chet-chégraliringda aram-tinchliq yürgüzidu, Séni bughdayning ésili bilen qanaetlendüridu.
Mir daje pokrajinam tvojim, z mozgom pšenice te siti.
15 U Öz emr-bésharetlirini yer yüzige ewetidu; Uning söz-kalami intayin téz yügüridu.
Ko pošlje govor svoj na zemljo, urno izteče beseda njegova.
16 U aq qarni yungdek béridu, Qirawni küllerdek tarqitidu.
Sneg daje kakor volno, slano razsiplje kakor pepél.
17 Uning muzini nan uwaqliridek qilip parchiliwétidu; Uning soghuqi aldida kim turalisun?
Led svoj meče dol, kakor koščke; pred mrazom njegovim kdo prebije?
18 U sözini ewetip, ularni éritidu; Uning shamilini chiqirip, sularni aqquzidu.
Besedo svojo pošlje in jih raztaja; kakor hitro pihne veter svoj, iztekó vodé.
19 U Öz söz-kalamini Yaqupqa, Belgilimilirini hem hökümlirini Israilgha ayan qilidu;
Besede svoje naznanja Jakobu; postave svoje in pravice svoje Izraelu.
20 U bashqa héchbir elge mundaq muamile qilmighandur; Uning hökümlirini bolsa, ular bilip baqqan emes. Hemdusana!
Ni storil tako nobenemu narodu; zatorej ne poznajo tistih pravic. Aleluja.

< Zebur 147 >