< Zebur 147 >

1 Hemdusana! Yahni medhiyilenglar! Berheq, bundaq qilish shérindur; Xudayimizni küylenglar! Medhiye oqush insan’gha yarishidu.
Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, pjevajte Bogu našem jer je sladak; svake hvale on je dostojan!
2 Perwerdigar Yérusalémni bina qilmaqta; Israilning sürgün qilin’ghanlirini U yighip kélidu;
Jahve gradi Jeruzalem, sabire raspršene Izraelce.
3 U köngli sunuqlarni dawalaydu; Ularning yarilirini tangidu.
On liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove.
4 U yultuzlarning sanini sanaydu; Ularning hemmisige bir-birlep isim qoyidu.
On određuje broj zvijezda, svaku njezinim imenom naziva.
5 Ulughdur Rebbimiz, zor qudretliktur; Uning chüshinishi cheksizdur.
Velik je naš Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti njegovoj.
6 Perwerdigar yawash möminlerni yölep kötüridu; Rezillerni yergiche töwen qilidu.
Jahve pridiže ponizne, zlotvore do zemlje snizuje.
7 Perwerdigargha teshekkürler bilen naxsha éytinglar; Küylerni chiltargha tengshep éytinglar!
Pjevajte Jahvi pjesmu zahvalnu, svirajte na citari Bogu našem!
8 U asmanni bulutlar bilen qaplitidu, Zémin’gha yamghurni békitidu, Taghlarda ot-chöplerni östüridu;
Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kišu sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na službu čovjeku.
9 Mallargha ozuq, Tagh qaghisining chüjiliri zarlighanda, ulargha ozuq béridu;
On stoci hranu daje i mladim gavranima kada grakću.
10 At küchidin U zoq almaydu; Ademning chebdes putlirini xursenlik dep bilmeydu;
Za konjsku snagu on ne mari nit' mu se mile bedra čovječja.
11 Perwerdigar belki Özidin eyminidighanlarni, Özining özgermes muhebbitige ümid baghlighanlarni xursenlik dep bilidu.
Mili su Jahvi oni koji se njega boje, koji se uzdaju u dobrotu njegovu.
12 Perwerdigarni maxtanglar, i Yérusalém; Xudayingni medhiyile, i Zion.
Slavi Jahvu, Jeruzaleme, hvali Boga svoga, Sione!
13 Chünki U derwaziliringning taqaqlirini mehkem qilidu; Séningde turuwatqan perzentliringge bext-beriket berdi.
On učvrsti zasune vrata tvojih, blagoslovi u tebi tvoje sinove.
14 U chet-chégraliringda aram-tinchliq yürgüzidu, Séni bughdayning ésili bilen qanaetlendüridu.
On dade mir granicama tvojim, pšenicom te hrani najboljom.
15 U Öz emr-bésharetlirini yer yüzige ewetidu; Uning söz-kalami intayin téz yügüridu.
Besjedu svoju šalje na zemlju, brzo trči riječ njegova.
16 U aq qarni yungdek béridu, Qirawni küllerdek tarqitidu.
Kao vunu snijeg razbacuje, prosipa mraz poput pepela.
17 Uning muzini nan uwaqliridek qilip parchiliwétidu; Uning soghuqi aldida kim turalisun?
On sipa grÓad kao zalogaje, voda mrzne od njegove studeni.
18 U sözini ewetip, ularni éritidu; Uning shamilini chiqirip, sularni aqquzidu.
Riječ svoju pošalje i vode se tope; dunu vjetrom i vode otječu.
19 U Öz söz-kalamini Yaqupqa, Belgilimilirini hem hökümlirini Israilgha ayan qilidu;
Riječ svoju on objavi Jakovu, odluke svoje i zakone Izraelu.
20 U bashqa héchbir elge mundaq muamile qilmighandur; Uning hökümlirini bolsa, ular bilip baqqan emes. Hemdusana!
Ne učini tako nijednom narodu: nijednom naredbe svoje ne objavi! Aleluja!

< Zebur 147 >