Zebur 137

1 Babildiki derya-ériqlar boyida biz olturduq; Zionni esliginimizde, berheq yigha kötürduq;

Na vodama Vavilonskim sjeðasmo i plakasmo opominjuæi se Siona.

2 Chiltarimizni arisidiki sögetlerge ésip qoyduq.

O vrbama sred njega vješasmo harfe svoje.

3 Chünki bizni sürgün qilghanlar bizdin naxsha telep qildi; Bizni zarlatquchilar bizdin tamasha telep qilip: — «Hey, Zion naxshiliridin birni bizge éytqina» — déyishti.

Ondje iskahu koji nas zarobiše da pjevamo, i koji nas oboriše da se veselimo: “pjevajte nam pjesmu Sionsku.”

4 Yaqa yurtta turup Perwerdigarning naxshisini qandaqmu éytayli?

Kako æemo pjevati pjesmu Gospodnju u zemlji tuðoj?

5 Ey Yérusalém, men séni untusam, Ong qolum [maharitini] untusun!

Ako zaboravim tebe, Jerusalime, neka me zaboravi desnica moja.

6 Séni eslimisem, — Yérusalémni eng chong xursenlikimdin ewzel körmisem — Tilim tanglayimgha chapliship qalsun!

Neka prione jezik moj za usta moja, ako tebe ne uspamtim, ako ne uzdržim Jerusalima svrh veselja svojega.

7 I Perwerdigar, Édom baliliridin hésab alghanda, Yérusalémning béshigha chüshken künini yadinggha keltürgeysen; Chünki ular: «Uni yer bilen yeksan qilinglar, Ulighiche yer bilen yeksan qilinglar!» déyishti.

Napomeni, Gospode, sinovima Edomovijem dan Jerusalimski, kad govoriše: raskopajte, raskopajte ga do temelja.

8 I bulinish aldida turghan Babil qizi, Bizge qilghan qilmishliringni özüngge qayturghuchi bextliktur!

Kæeri Vavilonska, krvnico, blago onome ko ti plati za djelo koje si nama uèinila!

9 Bowaqliringni élip tashqa atquchi kishi bextliktur!

Blago onome koji uzme i razbije djecu tvoju o kamen.