Zebur 125

1 «Yuqirigha chiqish naxshisi» Perwerdigargha tayan’ghanlar Zion téghidektur; Uni tewretkili bolmaydu, U menggülük turidu.

Ko se uzda u Gospoda, on je kao gora Sion, ne pomješta se, ostaje dovijeka.

2 Yérusalém! Taghlar uning etrapini orughan, Hem Perwerdigar hazirdin ta ebedgiche Öz xelqining etrapini oraydu.

Oko Jerusalima su gore, i Gospod je oko naroda svojega otsad i dovijeka.

3 Chünki rezillerning hoquq hasisi heqqaniylarning nésiwisini bashqurmaydu; Bolmisa heqqaniylarmu qollirini qebihlikke uzartishi mumkin.

Jer neæe ostati skiptar bezbožnièki nad dijelom pravednièkim, da ne bi pravednici pružili ruke svoje na bezakonje.

4 Perwerdigar, méhribanlargha méhribanliq qilghaysen; Köngli duruslarghimu shundaq bolsun.

Uèini, Gospode, dobro dobrima i onima koji su prava srca.

5 Biraq egri yollargha burulup ketkenlerni bolsa, Perwerdigar ularni qebihlik qilghuchilar bilen teng shallaydu. Israilgha aman-xatirjemlik bolghay!

A koji svræu na krive pute, otjeraæe Gospod s onima koji èine bezakonje. Mir Izrailju!