< Zebur 122 >
1 «Yuqirigha chiqish naxshisi» Ular manga: «Perwerdigarning öyige chiqayli» — déginide, Shadlandim.
Obradovah se kad mi rekoše: hajdemo u dom Gospodnji!
2 Putlirimiz derwaziliring ichide turushqa nésip boldi, i Yérusalém!
Evo, stoje noge naše na vratima tvojim, Jerusalime!
3 I Yérusalém, sen jipsilashturulup retlik sélin’ghan bir sheherdursen;
Jerusalim je izidan, kao grad sliven u jednu zgradu.
4 Qebililer u yerge chiqidu, Yahning qebililiri chiqidu; Israilgha bérilgen körsetme boyiche, Perwerdigarning namigha teshekkür éytish üchün chiqidu.
Onamo idu plemena, plemena Gospodnja, po naredbi Izrailjevoj da slave ime Gospodnje.
5 Chünki u yerde höküm chiqirishqa textler sélindi, Dawutning jemetidikilerge textler sélindi.
Ondje stoje prijestoli sudski, prijestoli doma Davidova.
6 Yérusalémning aman-xatirjemlikini izdep dua qilinglar; Séni söygenler ronaq tapidu.
Ištite mira Jerusalimu; neka bude dobro onima koji ljube tebe!
7 Istihkamliring ichide aman-xatirjemlik bolsun, Ordiliring ichide awat-aramliq bolsun!
Neka bude mir oko zidova tvojih, i èestitost u dvorima tvojim!
8 Qérindashlirim hem yar-buraderlirim üchün, Men: «Aman-xatirjemlik ichingde bolsun» — deymen.
Radi braæe svoje, i prijatelja svojih govorim: mir ti!
9 Perwerdigar Xudayimizning öyi üchün, Séning ronaq tépishinggha intilimen!
Radi doma Gospoda Boga našega želim ti dobro.