< Zebur 120 >

1 «Yuqirigha chiqish naxshisi» Béshimgha kün chüshkende men Perwerdigargha nida qildim; U manga jawab berdi.
Ka Gospodu zavikah u nevolji svojoj, i usliši me.
2 I Perwerdigar, jénimni yalghan sözleydighan lewlerdin, Aldamchi tildin qutuldurghaysen.
Gospode! izbavi dušu moju od usta lažljivijeh i od jezika lukavoga.
3 Sanga néme bérilidu, Sanga néme qoshulushi kérek, Ey aldamchi til?
Šta æe ti dati i šta æe ti prinijeti jezik lukavi?
4 — Palwan atqan ötkür oqlar, Archa choghliri sanga tegsun!
On je kao oštre strijele u jakoga, kao ugljevlje smrekovo.
5 Meshek diyarida musapir bolup yashighinimgha, Kédar chédirliri arisida turghinimgha halimgha way!
Teško meni kad sam tuðin kod Meseha, živim kod šatora Kidarskih.
6 Men tinchliqqa öchler arisida uzundin buyan turuwatimen;
Dugo je živjela duša moja s onima koji mrze na mir.
7 Men tinchliqperwermen; Biraq gep qilsam, ular urushimizla, deydu.
Ja sam miran; ali kad stanem govoriti, u njih je rat.

< Zebur 120 >