< Zebur 107 >

1 Ah, Perwerdigargha teshekkür éytinglar! Chünki U méhribandur, ebediydur Uning méhir-muhebbiti!
Hvalite Gospoda, jer je dobar; jer je dovijeka milost njegova.
2 Perwerdigar yaw qolidin qutquzghanlar, U hemjemet bolup qutquzghan xelqi buni dawamliq bayan qilsun —
Tako neka reku koje je izbavio Gospod, koje je izbavio iz ruke neprijateljeve,
3 Yeni U sherq bilen gherbtin, shimal bilen jenubtin, Herqaysi yurtlardin yighiwélin’ghanlar buni éytsun!
Skupio ih iz zemalja, od istoka i zapada, od sjevera i mora.
4 Ular chöl-bayawanni kézip pinhan yolda adashti, Adem makanlashqan héchbir sheherni tapalmastin.
Lutaše po pustinji gdje se ne živi, puta gradu naseljenome ne nahodiše;
5 Ach hemde ussuz bolup, Jéni chiqay dep qaldi.
Bjehu gladni i žedni, i duša njihova iznemagaše u njima;
6 Andin Perwerdigargha peryad qildi, U ularni musheqqetliridin azad qildi.
Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj; i izbavi ih iz nevolje njihove.
7 Makanlashqudek sheherge yetküche, U ularni tüz yolda bashlidi.
I izvede ih na prav put, koji ide u grad naseljeni.
8 Ular Perwerdigargha teshekkür éytsun! Uning özgermes muhebbiti üchün, Insan balilirigha körsetken möjiziliri üchün!
Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za èudesa njegova radi sinova ljudskih!
9 Chünki U changqighan köngülni qandurdi, Ach qalghan janni ésil németler bilen toldurdi.
Jer siti dušu taštu, i dušu gladnu puni dobra.
10 Zülmette, ölüm kölenggiside yashighanlar, Tömür kishen sélinip, azab chekkenlerni bolsa,
Sjedješe u tami i u sjenu smrtnom, okovani u tugu i u gvožðe;
11 (Chünki ular Tengrining emirlirige qarshiliq qildi, Hemmidin Aliy Bolghuchining nesihetini kemsitti)
Jer ne slušaše rijeèi Božijih, i ne mariše za volju višnjega.
12 — U ularni japa-musheqqet tartquzup kemter qildi, Ular putliship yiqildi, ulargha yardemge birsimu yoq idi.
On poništi srce njihovo stradanjem; spotakoše se, i ne bješe ko da pomože.
13 Andin Perwerdigargha yélinip peryad qildi, U ularni musheqqetliridin azad qildi.
Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izbavi ih iz nevolje njihove;
14 Ularni zulmet hem ölüm sayisidin chiqirip, Ularning zenjir-asaretlirini sundurup tashlidi.
Izvede ih iz tame i sjena smrtnoga, i raskide okove njihove.
15 Ular Perwerdigargha teshekkür éytsun! Uning özgermes muhebbiti üchün, Insan balilirigha körsetken möjiziliri üchün!
Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za èudesa njegova radi sinova ljudskih!
16 Mana U mis derwazilarni pare-pare qilip, Tömür taqaqlarni késip tashlidi.
Jer razbi vrata mjedena, i prijevornice gvozdene slomi.
17 Hamaqetler öz itaetsizlik yolliridin, Qebihlikliridin azablargha uchraydu;
Bezumnici stradaše za nevaljale putove svoje, i za nepravde svoje.
18 Könglide herxil ozuq-tülüktin bizar bolup, Ölüm derwazilirigha yéqinlishidu.
Svako se jelo gadilo duši njihovoj, i doðoše do vrata smrtnijeh.
19 Andin Perwerdigargha yélinip peryad qilidu, U ularni musheqqetliridin azad qilidu.
Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izbavi ih iz nevolje njihove.
20 U söz-kalamini ewetip, ularni saqaytidu, Ularni zawalliqliridin qutquzidu.
Posla rijeè svoju i iscijeli ih, i izbavi ih iz groba njihova.
21 Ular Perwerdigargha teshekkür éytsun! Uning özgermes muhebbiti üchün, Adem balilirigha körsetken möjiziliri üchün!
Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za èudesa njegova radi sinova ljudskih!
22 Qurbanliq süpitide teshekkürler éytsun, Uning qilghanlirini tentenilik naxshilar bilen bayan qilsun!
I neka prinesu žrtvu za hvalu, i kazuju djela njegova u pjesmama!
23 Kémilerde déngizgha chüshüp qatnighuchilar, Ulugh sularda tirikchilik qilghuchilar,
Koji plove po moru na korabljima, i rade na velikim vodama,
24 Bular Perwerdigarning ishlirigha guwahchidur, Chongqur okyanda körsetken karametlerni körgüchidur.
Oni su vidjeli djela Gospodnja, i èudesa njegova u dubini.
25 Chünki U bir söz bilenla shiddetlik shamalni chiqirip, Dolqunlirini örkeshlitidu;
Kaže, i diže se silan vjetar, i ustaju vali na njemu,
26 Kémichiler asman-pelek örleydu, Sularning tehtilirige chüshidu, Dehshettin ularning jéni érip kétidu.
Dižu se do nebesa i spuštaju do bezdana: duša se njihova u nevolji razliva;
27 Ular mest ademdek eleng-seleng irghanglaydu, Herqandaq eqil-charisi tügeydu;
Posræu i ljuljaju se kao pijani; sve mudrosti njihove nestaje.
28 Andin Perwerdigargha yélinip peryad qilidu, U ularni musheqqetliridin azad qilidu.
Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izvede ih iz nevolje njihove.
29 U boranni tinchitidu, Su dolqunlirimu jim bolidu.
On obraæa vjetar u tišinu, i vali njihovi umuknu.
30 Shuning bilen ular tinchliqidin shadlinidu; U ularni teshna bolghan aramgahigha yéteklep baridu.
Vesele se kad se stišaju, i vodi ih u pristanište koje žele.
31 Ular Perwerdigargha teshekkür éytsun! Uning özgermes muhebbiti üchün, Insan balilirigha körsetken möjiziliri üchün!
Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za èudesa njegova radi sinova ljudskih!
32 Ular xelqning jamaitidimu Uni ulughlisun, Aqsaqallar mejliside Uni medhiyilisun.
Neka ga uzvišuju na saboru narodnom, na skupštini starješinskoj slave ga!
33 U deryalarni chölge, Bulaqlarni qaqasliqqa aylanduridu.
On pretvara rijeke u pustinju, i izvore vodene u suhotu,
34 Ahalisining yamanliqi tüpeylidin, Hosulluq yerni shorluq qilidu.
Rodnu zemlju u slanu pustaru za nevaljalstvo onijeh koji žive na njoj.
35 U yene chöl-bayawanni kölge, Changqaq yerni bulaqlargha aylanduridu;
On pretvara pustinju u jezera, i suhu zemlju u izvore vodene,
36 Achlarni shu yerge jaylashturup, Ular olturaqlashqan bir sheherni berpa qilidu;
I naseljava onamo gladne. Oni zidaju gradove za življenje;
37 Ular étizlarni heydep-térip, üzümzarlarni berpa qilidu; Bular hosul-mehsulatni mol béridu.
Siju polja, sade vinograde i sabiraju ljetinu.
38 U ulargha beriket béridu, Shuning bilen ularning sani xélila éship baridu, U ularning mal-waranlirini héch azaytmaydu.
Blagosilja ih i množe se jako, i stoke im ne umaljuje.
39 Ular yene jebir-zulum, bala-qaza hem derd-elemge yoluqup, Sani aziyip, pükülidu.
Prije ih bijaše malo, padahu od zla i nevolje, što ih stizaše.
40 U ésilzadiler üstige kemsitishlirini tökidu, Yolsiz desht-sehrada ularni sergerdan qilidu;
On sipa sramotu na knezove, i ostavlja ih da lutaju po pustinji gdje nema putova.
41 Lékin miskin ademni jebir-zulumdin yuqiri kötürüp saqlaydu, Uning aile-tawabatini qoy padisidek köp qilidu.
On izvlaèi ubogoga iz nevolje, i plemena množi kao stado.
42 Buni köngli duruslar körüp shadlinidu; Pasiqlarning aghzi étilidu.
Dobri vide i raduju se, a svako nevaljalstvo zatiskuje usta svoja.
43 Kimki dana bolsa, bularni bayqisun, Perwerdigarning méhir-shepqetlirini chüshensun!
Ko je mudar, neka zapamti ovo, i neka poznadu milosti Gospodnje.

< Zebur 107 >