Matta 8
1 U taghdin chüshkende, top-top kishiler uninggha egiship mangdi.
A kad siðe s gore, za njim iðaše naroda mnogo.
2 We mana, maxaw késili bar bolghan bir kishi uning aldigha kélip, béshini yerge urup tizlinip: — Teqsir, eger xalisingiz, méni késilimdin pak qilalaysiz! — dédi.
I gle, èovjek gubav doðe i klanjaše mu se govoreæi: Gospode! ako hoæeš, možeš me oèistiti.
3 Eysa uninggha qolini tegküzüp turup: — Xalaymen, pak bolghin! — déwidi, bu ademning maxaw késili shuan pak bolup saqaydi.
I pruživši ruku Isus, dohvati ga se govoreæi: hoæu, oèisti se. I odmah oèisti se od gube.
4 Eysa uninggha: — Hazir bu ishni héchkimge éytma, belki udul bérip kahin’gha özüngni körsitip, ularda bir guwahliq bolush üchün, Musa bu ishta emr qilghan hediye-qurbanliqni sun’ghin, — dédi.
I reèe mu Isus: gledaj, nikomu ne kazuj, nego idi i pokaži se svešteniku, i prinesi dar koji je zapovjedio Mojsije radi svjedoèanstva njima.
5 U Kepernahum shehirige barghanda, [rimliq] bir yüzbéshi uning aldigha kélip, uningdin yélinip:
A kad uðe u Kapernaum, pristupi k njemu kapetan moleæi ga
6 — Teqsir, chakirim palech bolup qélip, bek azablinip öyde yatidu, — dédi.
I govoreæi: Gospode! sluga moj leži doma uzet, i muèi se vrlo.
7 Men bérip uni saqaytip qoyay, — dédi Eysa.
A Isus reèe mu: ja æu doæi i iscijeliæu ga.
8 Yüzbéshi jawaben: — Teqsir, torusumning astigha kirishingizge layiq emesmen. Peqet bir éghizla söz qilip qoysingiz, chakirim saqiyip kétidu.
I kapetan odgovori i reèe: Gospode! nijesam dostojan da pod krov moj uðeš; nego samo reci rijeè, i ozdraviæe sluga moj.
9 Chünki menmu bashqa birsining hoquqi astidiki ademmen, méning qol astimda leshkerlirim bar. Birige bar désem baridu, birige kel désem, kélidu. Qulumgha bu ishni qil désem, u shu ishni qilidu, — dédi.
Jer i ja sam èovjek pod vlasti, i imam pod sobom vojnike, pa reèem jednome: idi, i ide; i drugome: doði, i doðe; i sluzi svojemu: uèini to, i uèini.
10 Eysa bu geplerni anglap, heyran boldi. Özi bille kelgenlerge: — Men silerge shuni berheq éytip qoyayki, bundaq ishenchni hetta Israillar arisidimu tapalmighanidim.
A kad èu Isus, udivi se i reèe onima što idu za njim: zaista vam kažem: ni u Izrailju tolike vjere ne naðoh.
11 Silerge shuni éytayki, nurghun kishiler künchiqish we künpétishtin kélip, ersh padishahliqida Ibrahim, Ishaq we Yaquplar bilen bir dastixanda olturidu.
I to vam kažem da æe mnogi od istoka i zapada doæi i sješæe za trpezu s Avraamom i Isakom i Jakovom u carstvu nebeskome:
12 Lékin bu padishahliqning öz perzentliri bolsa, sirtta qarangghuluqqa tashlinip, u yerde yigha-zarlar kötüridu, chishlirini ghuchurlitidu, — dédi.
A sinovi carstva izgnaæe se u tamu najkrajnju; ondje æe biti plaè i škrgut zuba.
13 Andin, Eysa yüzbéshigha: — Öyüngge qayt, ishen’giningdek sen üchün shundaq qilinidu, dédi. Héliqi chakarning késili shu peytte saqaytildi.
A kapetanu reèe Isus: idi, i kako si vjerovao neka ti bude. I ozdravi sluga njegov u taj èas.
14 Eysa Pétrusning öyige barghanda, Pétrusning qéynanisining qizip orun tutup yétip qalghinini kördi.
I došavši Isus u dom Petrov vidje taštu njegovu gdje leži i groznica je trese.
15 U uning qolini tutiwidi, uning qizitmisi yandi. [Ayal] derhal ornidin turup, Eysani kütüshke bashlidi.
I prihvati je za ruku, i pusti je groznica, i usta, i služaše mu.
16 Kech kirgende, kishiler jin chaplashqan nurghun ademlerni uning aldigha élip kélishti. U bir éghiz söz bilenla jinlarni heydiwetti we barliq késellerni saqaytti.
A uveèe dovedoše k njemu bijesnijeh mnogo, i izgna duhove rijeèju, i sve bolesnike iscijeli:
17 Buning bilen, Yeshaya peyghember arqiliq yetküzülgen: «U özi aghriq-silaqlirimizni kötürdi, késellirimizni üstige aldi» dégen söz emelge ashuruldi.
Da se zbude što je kazao Isaija prorok govoreæi: on nemoæi naše uze i bolesti ponese.
18 Eysa özini oriwalghan top-top kishilerni körüp, [muxlislirigha] déngizning u qétigha ötüp kétishni emr qildi.
A kad vidje Isus mnogo naroda oko sebe, zapovjedi uèenicima svojijem da idu na onu stranu.
19 Shu chaghda, Tewrat ustazliridin biri kélip, uninggha: — Ustaz, sen qeyerge barsang, menmu sanga egiship shu yerge barimen, — dédi.
I pristupivši jedan književnik reèe mu: uèitelju! ja idem za tobom kud god ti poðeš.
20 Eysa uninggha: — Tülkilerning öngkürliri, asmandiki qushlarning uwiliri bar; biraq Insan’oghlining béshini qoyghudek yérimu yoq, — dédi.
Reèe njemu Isus: lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda; a sin èovjeèij nema gdje glave zakloniti.
21 Muxlisliridin yene biri uninggha: — Reb, méning awwal bérip atamni yerlikke qoyushumgha ijazet bergeysen, — dédi.
A drugi od uèenika njegovijeh reèe mu: Gospode! dopusti mi najprije da idem da ukopam oca svojega.
22 Biraq Eysa uninggha: — Manga egeshkin, we ölükler öz ölüklirini yerlikke qoysun, — dédi.
A Isus reèe njemu: hajde za mnom, a ostavi neka mrtvi ukopavaju svoje mrtvace.
23 U kémige chüshti, muxlislirimu chüshüp bille mangdi.
I kad uðe u laðu, za njim uðoše uèenici njegovi.
24 We mana, déngiz üstide qattiq boran chiqip ketti; shuning bilen dolqunlar kémidin halqip kémini gherq qiliwétey dep qaldi. Lékin u uxlawatatti.
I gle, oluja velika postade na moru da se laða pokri valovima; a on spavaše.
25 Muxlislar kélip uni oyghitip: — I ustaz, bizni qutuldurghaysen! Biz halaket aldida turimiz — dédi.
I prikuèivši se uèenici njegovi probudiše ga govoreæi: Gospode! izbavi nas, izgibosmo.
26 — Némishqa qorqisiler, i ishenchi ajizlar! — dédi u we ornidin turup, boran-chapqun’gha we déngizgha tenbih bériwidi, hemmisi birdinla tinchidi.
I reèe im: zašto ste strašljivi, malovjerni? Tada ustavši zaprijeti vjetrovima i moru, i postade tišina velika.
27 Muxlislar intayin heyran bolup, bir-birige: — Bu zadi qandaq ademdu? Hetta boran-chapqunlar we déngizmu uninggha boysunidiken-he! — dep kétishti.
A ljudi èudiše se govoreæi: ko je ovaj da ga slušaju i vjetrovi i more?
28 Eysa déngizning u qétidiki Gadaraliqlarning yurtigha barghinida, jin chaplashqan ikki kishi görliridin chiqip uninggha aldigha keldi. Ular shunche wehshiy idiki, héchkim bu yerdin ötüshke jür’et qilalmaytti.
A kad doðe na onu stranu u zemlju Gergesinsku, sretoše ga dva bijesna, koji izlaze iz grobova, tako zla da ne mogaše niko proæi putem onijem.
29 Uni körgende ular: — I Xudaning Oghli, séning biz bilen néme karing! Sen waqit-saiti kelmeyla bizni qiynighili keldingmu? — dep towlidi.
I gle, povikaše: što je tebi do nas, Isuse, sine Božij? zar si došao amo prije vremena da muèiš nas?
30 Shu yerdin xéli yiraqta chong bir top tongguz padisi otlap yüretti.
A daleko od njih pasijaše veliki krd svinja.
31 Jinlar emdi uninggha: — Eger sen bizni qoghliwetmekchi bolsang, bizni tongguz padisi ichige kirgüzüwetkeysen, — dep yalwurushti.
I ðavoli moljahu ga govoreæi: ako nas izgoniš, pošlji nas da idemo u krd svinja.
32 U ulargha: — Chiqinglar! — déwidi, jinlar chiqip, tongguzlarning ténige kiriwaldi. Mana, pütkül tongguz padisi tik yardin étilip chüshüp, sularda gherq boldi.
I reèe im: idite. I oni izišavši otidoše u svinje. I gle, navali sav krd s brijega u more, i potopiše se u vodi.
33 Lékin tongguz baqquchilar beder qéchip, sheherge kirip, bu ishning bash-axirini, jümlidin jin chaplashqan kishilerning kechürmishlirini xalayiqqa éytip bérishti.
A svinjari pobjegoše; i došavši u grad kazaše sve, i za bijesne.
34 We mana, pütün sheherdikiler Eysa bilen körüshkili chiqti. Ular uni körgende, uning özlirining shu rayonidin ayrilip kétishini ötündi.
I gle, sav grad iziðe na susret Isusu; i vidjevši ga moliše da bi otišao iz njihovoga kraja.
