Ayup 19
1 Ayup jawaben mundaq dédi: —
A Jov odgovori i reèe:
2 «Siler qachan’ghiche jénimni azablimaqchisiler, Qachan’ghiche méni söz bilen ezmekchisiler?
Dokle æete muèiti dušu moju i satirati me rijeèima?
3 Siler méni on qétim xarlidinglar; Manga uwal qilishqa nomus qilmaysiler.
Veæ ste me deset puta naružili; nije vas stid što tako navaljujete na me?
4 Eger méning sewenlikim bolsa, Men emdi uning [derdini] tartimen.
Ali ako sam doista pogriješio, pogrješka æe moja ostati kod mene.
5 Eger siler méningdin üstünlük talashmaqchi bolsanglar, Yüzüm aldida sherm-hayani körsitip méni eyiblimekchi bolsanglar,
Ako li se još hoæete da dižete na me i da me korite mojom sramotom,
6 Emdi bilip qoyunglarki, manga uwal qilghan Tengri iken, U tori bilen méni chirmashturup tartti;
Onda znajte da me je Bog oborio i mrežu svoju razapeo oko mene.
7 Qara, men nale-peryad kötürüp «Zorawanliq!» dep warqiraymen, Biraq héchkim anglimaydu; Men warqiraymen, biraq manga adalet kelmeydu.
Eto, vièem na nepravdu, ali se ne slušam; vapijem, ali nema suda.
8 U yolumni méni ötüwalmisun dep chit bilen tosup qoydi, Qedemlirimge qarangghuluq saldi.
Zagradio je put moj da ne mogu proæi; na staze moje metnuo je mrak.
9 U mendin shan-sheripimni mehrum qildi, Béshimdin tajni tartiwaldi.
Svukao je s mene slavu moju i skinuo vijenac s glave moje.
10 U manga her tereptin buzghunchiliq qiliwatidu, men tügeshtim; Ümidimni U derexni yulghandek yuluwaldi.
Porušio me je otsvuda, da me nema; i kao drvo išèupao je nadanje moje.
11 Ghezipini manga qaritip qozghidi, Méni Öz düshmenliridin hésablidi.
Raspalio se na me gnjev njegov, i uzeo me je meðu neprijatelje svoje.
12 Uning qoshunliri sep tüzüp atlandi, Pelempeylirini yasap manga hujum qildi, Ular chédirimni qorshawgha élip bargah tikiwaldi.
Vojske njegove doðoše sve zajedno i nasuše sebi put k meni, i stadoše u oko okolo šatora mojega.
13 U qérindashlirimni mendin néri qildi, Tonushlirimning méhrini mendin üzdi.
Braæu moju udaljio je od mene, i znanci moji tuðe se od mene.
14 Tughqanlirim mendin yatliship ketti, Dost-buraderlirim méni unutti.
Bližnji moji ostaviše me, i znanci moji zaboraviše me.
15 Öyümde turghan musapirlar, hetta dédeklirimmu méni yat adem dep hésablaydu; Ularning neziride men musapir bolup qaldim.
Domašnji moji i moje sluškinje gledaju me kao tuðina; stranac sam u oèima njihovijem.
16 Men chakirimni chaqirsam, u manga jawab bermeydu; Shunga men uninggha aghzim bilen yélinishim kérek.
Zovem slugu svojega, a on se ne odziva, a molim ga ustima svojim.
17 Tiniqimdin ayalimning qusqusi kélidu, Aka-ukilirim sésiqliqimdin bizar.
Dah je moj mrzak ženi mojoj, a preklinjem je sinovima utrobe svoje.
18 Hetta kichik balilar méni kemsitidu; Ornumdin turmaqchi bolsam, ular méni haqaretleydu.
Ni djeca ne haju za me; kad ustanem, ruže me.
19 Méning sirdash dostlirimning hemmisi mendin nepretlinidu, Men söygenler mendin yüz öridi.
Mrzak sam svjema najvjernijim svojim, i koje ljubljah postaše mi protivnici.
20 Et-térilirim ustixanlirimgha chapliship turidu, Jénim qil üstide qaldi.
Za kožu moju kao za meso moje prionuše kosti moje; jedva osta koža oko zuba mojih.
21 Ah, dostlirim, manga ichinglar aghrisun, ichinglar aghrisun! Chünki Tengrining qoli manga kélip tegdi.
Smilujte se na me, smilujte se na me, prijatelji moji, jer se ruka Božija dotakla mene.
22 Siler némishqa Tengridek manga ziyankeshlik qilisiler? Siler némishqa etlirimge shunche toymaysiler!
Zašto me gonite kao Bog, i mesa mojega ne možete da se nasitite?
23 Ah, méning sözlirim yézilsidi! Ular bir yazmigha pütüklük bolghan bolatti!
O kad bi se napisale rijeèi moje! kad bi se stavile u knjigu!
24 Ular tömür qelem bilen qoghushun ichige yézilsidi! Ebedil’ebed tash üstige oyup pütülgen bolatti!
Pisaljkom gvozdenom i olovom na kamenu za vjeèni spomen kad bi se urezale!
25 Biraq men shuni bilimenki, özümning Hemjemet-Qutquzghuchim hayattur, U axiret künide yer yüzide turup turidu!
Ali znam da je živ moj iskupitelj, i na pošljedak da æe stati nad prahom.
26 Hem méning bu tére-etlirim buzulghandin kéyin, Men yenila ténimde turup Tengrini körimen!
I ako se ova koža moja i rašèini, opet æu u tijelu svom vidjeti Boga.
27 Uni özümla eyni halda körimen, Bashqa ademning emes, belki özümning közi bilen qaraymen; Ah, qelbim buninggha shunche intizardur!
Ja isti vidjeæu ga, i oèi moje gledaæe ga, a ne drugi. A bubrega mojih nestaje u meni.
28 Eger siler: «Ishning yiltizi uningdidur, Uni qandaq qilip qistap qoghliwételeymiz?!» — désenglar,
Nego bi trebalo da reèete: zašto ga gonimo? kad je korijen besjede u meni.
29 Emdi özünglar qilichtin qorqqininglar tüzük! Chünki [Xudaning] ghezipi qilich jazasini élip kélidu, Shuning bilen siler [Xudaning] sotining quruq gep emeslikini bilisiler».
Bojte se maèa; jer je maè osveta za bezakonje; i znajte da ima sud.
