< Якова 3 >
1 Не багато-хто ставайте, брати мої, учителями, знавши, що більший о́суд при́ймемо.
Apuni khan sob hikhok hobole napare, ami laga bhai khan, kelemane apuni khan jani ase, amikhan kun pora manu ke hikai, bisar to amikhan uporte he bisi kara hobo.
2 Бо багато ми всі помиляємось. Коли хто не помиляється в слові, то це муж досконалий, спроможний прибо́ркувати й усе тіло.
Amikhan sob kisim rasta pora paap te giri thake. Jodi kunba tai laga kotha pora nagirile, tai ekjon bhal manu ase, aru tai laga pura gaw to cholai kene jabole pare.
3 От і ко́ням вкладаєм узде́чки до ро́та, щоб корилися нам, і ми всім їхнім тілом керуємо.
Etiya jodi amikhan ghora laga mukh te kotha mani bole nimite rusi lagai diye, amikhan tai laga pura gaw to chola bole pare.
4 От і кораблі, хоч які величезні та гнані вітра́ми жорсто́кими, проте найменшим сте́рном скеро́вуються, куди хоче стерни́чий.
Aru ekta jahaaj ke bhi sabi, juntu iman dangor ase aru hawa pora etu ke loijai, kun jagate chola manu pora loi jabole mon kore, ta te loijai.
5 Так само й язик, — малий член, але хва́литься ве́льми! Ось маленький огонь, а запалює величезного ліса!
Etu nisena jiba to gaw laga ekta chutu bhag he ase, kintu bisi dangor kotha koi kene phutani kore. Aru sabi kineka kori kene ekta chutu jui pora dangor jongol julai diye.
6 І язик — то огонь. Як світ неправости, поста́влений так поміж нашими членами, язик скверни́ть усе тіло, запалює круг життя, і сам запалюється від геєнни. (Geenna )
Paap pora bhorta thaka duniya te, etu jiba bhi jui nisena he ase. Etu jiba to gaw laga ekta bhag ase, aru etu pora pura gaw ke letera kori diye aru jibon te jui lagai diye, aru etu jui to norok pora he ahe. (Geenna )
7 Бо всяка природа звірі́в і пташо́к, гадів і мо́рських потвор прибо́ркується, і прибо́ркана буде природою лю́дською,
Sob kisim laga jongol janwar, chiriya, aru matite bera pukakhan, aru samundar te thaka sob to manu pora he sikhai kene ghor te pali rakhe.
8 та не може ніхто із людей язика вгамува́ти, — він зло безупи́нне, він повний отрути смерте́льної!
Kintu kun manu bhi tai nijor laga jiba ke thik rakhibole napare. Jiba to ekta aram nathaka dusto atma ase, aru jeher pora bhorta ase.
9 Ним ми благословляємо Бога й Отця, і ним проклинаєм людей, що створені на Божу подобу.
Etu jiba pora amikhan Baba Isor aru Probhu ke dhanyavad diye, aru etu jiba pora he Isor laga protima te bona manu laga biya koi.
10 Із тих самих уст виходить благослове́ння й прокля́ття. Не повинно, брати́ мої, щоб так це було́!
Eke mukh pora he asirbad aru shrap bhi ulai. Ami laga bhai khan, eneka nohobo lage.
11 Хіба з одно́го отвору виходить вода солодка й гірка́?
Jhorna laga ekta mukh pora ula pani to ekbar te he mitha aru tita pani ulabole pare?
12 Хіба може, бра́ти мої, фіґове дерево родити оливки, або виноград — фіґи? Солодка вода не тече з солонця́.
Ami laga bhai khan, ekta dimoru ghas pora, oliv ulabole pare naki? Nohoile, angur ghas pora khajur ulabole pare? Etu nisena, nimok laga pani pora kitia bhi mitha pani bona bole napare.
13 Хто мудрий і розумний між вами, нехай він покаже діла́ свої в ла́гідній мудрості добрим поводженням!
Apuni khan majote kun gyaani aru bujhi bole para manu ase? Titia utu manu to bhal jibon ki ase, etu hisab te, nomro hoi kene gyaan laga kaam khan dikhai dibo lage.
14 Коли ж гірку́ заздрість та сварку ви маєте в серці своєму, то не величайтесь та не говоріть неправди на правду, —
Kintu jodi apuni laga monte lalchi aru biya kaam khan ase, titia hosa laga kotha bhirodh te misa aru phutani nokoribi.
15 це не мудрість, що ніби зве́рху походить вона, але земна, тілесна та де́монська.
Etu upor pora aha laga gyaan nohoi. Kintu, etu prithibi laga ase, atmik nohoi, aru etu bhoot laga kaam ase.
16 Бо де за́здрість та сварка, там бе́злад та всяка зла річ!
Kun jagate lalchi aru kiba pabole laga itcha thake, ta te sob biya kaam aru jhamela thake.
17 А мудрість, що зверху вона, насамперед чиста, а потім спокійна, ла́гідна, покірлива, повна милосердя та добрих пло́дів, безстороння та нелукава.
Kintu upor pora aha gyaan to sobse poila sapha ase, aru pichete, shanti aru morom ase, sob logote mili bole pare, daya pora bhorta aru bhal phol dhure, sob kaam te bhal aru eku chalak nakore.
18 А плід праведности сіється творцями миру.
Kintu kunkhan pora shanti te mil-milap kori thake, taikhan majote he dharmik laga phol to shanti pora rupai thake.