< Буття 9 >

1 І поблагословив Бог Ноя й синів його, та й промовив: „Плодіться й розмножуйтеся, та наповнюйте землю!
Ket binendisionan ti Dios ni Noe ken dagiti annakna, a kinunana kadakuada, “Agbalinkayo a nabunga, agpaadukayo, ken punoenyo ti daga.
2 І ляк перед вами, і страх перед вами буде між усією звіриною землі, і між усім птаством небесним, між усім, чим роїться земля, і між усіма рибами моря. У ваші руки віддані вони.
Panagbuteng kadakayo ken panagamak kadakayo ti maaddanto iti tunggal agbibiag nga ayup iti rabaw ti daga, iti tunggal tumatayab iti tangatang, iti tunggal parsua nga agkarkarayam iti daga, ken kadagiti amin a lames iti baybay. Naipaimada kadakayo.”
3 Усе, що плазує, що живе воно, — буде вам на їжу. Як зеле́ну ярину́ — Я віддав вам усе.
Tunggal aggargaraw a banag nga agbibiag ket agserbi a taraonyo. Itedko kadakayo ita ti amin a banag, kas intedko met kadakayo dagiti nalangto a mulmula.
4 Тільки м'яса з душею його, цебто з кров'ю його, не будете ви споживати.
Ngem nasken a saankayo a mangan kadagiti karne nga adda pay laeng iti daytoy ti biagna-nga isu ti darana.
5 А тільки Я буду жадати вашу кров із душ ваших, з руки кожної звірини буду жада́ти її, і з руки чоловіка, з руки ко́жного брата його Я буду жадати душу лю́дську.
Ngem para iti darayo, ti biag nga adda iti darayo, pabayadak. Singirek daytoy manipud iti ima ti tunggal ayup. Manipud iti ima ti siasinoman a tao, dayta ket, manipud iti ima ti nangpatay iti kabsatna, singirek ti bayad ti biag dayta a tao.
6 Хто виллє кров людську з люди́ни, то виллята бу́де його кров, бо Він учинив люди́ну за образом Божим.
Siasinoman a mangpadara iti maysa a tao, babaento met iti maysa a tao a mapadara isuna, ta iti langa ti Dios nga inaramidna ti tao.
7 Ви ж плодіться й розмножуйтеся, роїться на землі та розмножуйтесь на ній!“
Iti biangyo, agbalinkayo a nabunga ken agpaadukayo, agwaraskayo iti entero a daga ken agpaadukayo iti daytoy.”
8 І сказав Бог до Ноя та до синів його з ним, кажучи:
Ket nagsao ti Dios kenni Noe ken kadagiti annakna, a kunana,
9 „А Я, — ось Свого заповіта укладаю Я з вами та з вашим пото́мством по вас.
“Dumngegkayo! Iti biangko, makitulagak kadakayo ken kadagiti kaputotanyonto,
10 І з кожною живою душею, що з вами: серед птаства, серед худоби, і серед усієї зе́мної звірини́ з вами, від усіх, що виходять з ковчегу, до всієї земної звірини.
ken kadagiti amin nga agbibiag a parsua nga adda kadakayo, kadagiti tumatayab, kadagiti dingwen, ken iti tunggal parsua iti daga nga adda kadakayo, kadagiti amin a rimmuar manipud iti daong, iti tunggal agbibiag a parsua iti daga.
11 І Я укладу заповіта Свого з вами, і жодне тіло не бу́де вже знищене водою пото́пу, і більш не буде пото́пу, щоб землю нищити“.
Makitulagak ngarud kadakayo, a saanto pulos a madadael amin a lasag babaen iti danum iti layus. Pulos nga awanton ti layus a mangdadael iti daga.”
12 І Бог промовляв: „Оце знак заповіту, що даю Я його поміж Мною та вами, і поміж кожною живою душею, що з вами, на вічні покоління:
Kinuna ti Dios, “Daytoy ti pagilasinan ti nakitulagak kadakayo ken iti tunggal agbibiag a parsua nga adda kadakayo, para iti amin a henerasion iti masakbayan.
13 Я веселку Свою дав у хмарі, і стане вона за знака заповіту між Мною та між землею.
Inkabilko ti bullalayawko iti ulep, ket agbalinto daytoy a pagilasinan iti nakitulagak iti daga.
14 І станеться, коли над землею Я хмару захмарю, то буде виднітися в хмарі веселка.
Mapasamakto nga inton iyumayko ti ulep iti daga ket makita ti bullalayaw iti ulep,
15 І згадаю про Свого заповіта, що між Мною й між вами, і між кожною живою душею в кожному тілі. І більш не буде вода для пото́пу, щоб вигубляти кожне тіло.
ket lagipekto ti katulagan, nga adda iti nagbaetantayo; siak, dakayo, ken iti tunggal agbibiag a nainlasagan a parsua. Saanto manen a pulos nga agbalin a layus dagiti danum a mangdadael iti amin a lasag.
16 І буде веселка у хмарі, і побачу її, щоб пам'ятати про вічний заповіт між Богом і між кожною живою душею в кожному тілі, що воно на землі“.
Addanto ti bullalayaw kadagiti ul-ulep ket makitakto daytoy, tapno maipalagip ti agnanayon a katulagan ti Dios kadagiti amin nga agbibiag a parsua nga adda iti daga.
17 І сказав Бог до Ноя: „Це знак заповіту, що Я встановив поміж Мною й поміж кожним тілом, що воно на землі“.
Ket kinuna ti Dios kenni Noe, “Daytoy ti pagilasinan ti pannakitulagko kadagiti amin nga agbibiag iti rabaw ti daga.”
18 І були сини Ноєві, що вийшли з ковчегу: Сим, і Хам, і Яфе́т. А Хам — він був батько Ханаанів.
Dagiti annak ni Noe a rimmuar iti daong ket da Sem, Ham, ken ni Jafet. Ket ni Ham ti ama ni Canaan.
19 Оці троє були сини Ноєві, і від них залю́днилася вся земля.
Dagitoy a tallo dagiti annak ni Noe, ken manipud kadagitoy, ti entero a daga ket napno iti tattao.
20 І зачав був Ной, муж землі, садити виноград.
Nangrugi a nagbalin a mannalon ni Noe, ken nagmula isuna iti ubas.
21 І пив він вино та й упився, й обнажився в сере́дині свого намету.
Imminom isuna iti arak ket nabartek. Nakaidda isuna a lamo-lamo iti uneg ti toldana.
22 І побачив Хам, батько Ханаанів, наготу батька свого, та й розказав обом браттям своїм надво́рі.
Ket ni Ham, nga ama ni Canaan, nakitana ti kinalamo-lamo ni tatangna ket imbagana kadagiti dua a kakabsatna nga adda iti ruar.
23 Узяли тоді Сим та Яфет одежину, і поклали обидва на плечі свої, і позадкува́ли, та й прикрили наготу батька свого. Вони відвернули дозаду обличчя свої, і не бачили наготи батька свого.
Nangala ngarud da Sem ken Jafet iti lupot ket inkabilda iti abagada, ken nagnada a patallikod ket inabbunganda ti kinalamo-lamo ni tatangda. Saanda a simmango, isu a saanda a nakita ti kinalamo-lamo ni tatangda.
24 А Ной ви́тверезився від свого вина, і довідався, що́ йому був учинив його син наймолодший.
Idi nariing ni Noe manipud iti pannakabartekna, natakuatanna ti inaramid kenkuana ti inaudi nga anakna.
25 І сказав він: „Про́клятий будь Ханаан, — він буде рабом рабів своїм браттям!“
Isu a kinunana, “Lunod koma ti umay kenni Canaan. Agbalin koma isuna nga adipen dagiti adipen dagiti kakabsatna.”
26 І сказав він: „Благословенний Господь, Симів Бог, — і хай Ханаан рабом буде йому!
Kinunana pay, “Madaydayaw koma ni Yahweh a Dios ni Sem, ket agbalin koma nga adipenna ni Canaan.
27 Нехай Бог розпросто́рить Яфета, і нехай пробуває в наметах він Симових, — і нехай Ханаан рабом буде йому́!“
Palawaen koma ti Dios ni Jafet, ken itulokna nga agaramid isuna iti pagtaenganna kadagiti tolda ni Sem. Agbalin koma nga adipenna ni Canaan.”
28 А Ной жив по пото́пі триста літ і п'ятдесят літ.
Kalpasan iti layus, nagbiag ni Noe iti tallo-gasut ken limapulo a tawen.
29 А всіх Ноєвих днів було́ дев'ятсот літ і п'ятдесят літ. Та й помер.
Ti pakabuklan ti panagbiag ni Noe ket siyam a gasut ket limapulo a tawen, ket kalpasanna, natay isuna.

< Буття 9 >