< Ездра 1 >

1 А першого року Кіра, царя перського, щоб спо́внилось слово Господнє, проре́чене устами Єреміїними, збудив Господь духа Кіра, царя перського, і він оголоси́в по всьому царству своєму, а також на письмі, говорячи:
Pea ko eni, ʻi he ʻuluaki taʻu ʻo Kolesi ko e tuʻi ʻo Peasia, pea koeʻuhi ke fakamoʻoni ai ʻae folofola ʻa Sihova ʻi he ngutu ʻo Selemaia, naʻe ueʻi ʻe Sihova ʻae laumālie ʻo Kolesi ko e tuʻi ʻo Peasia, pea naʻe fanongonongo ʻe ia ʻae fono ʻi hono puleʻanga kotoa pē, pea naʻe tohi ia foki, ʻo pehē,
2 „Так говорить Кір, цар перський: Усі зе́мні царства дав мені Господь, Бог Небесний, і Він наказав мені збудувати Йому храма в Єрусалимі, що в Юдеї.
‌ʻOku pehē ʻe Kolesi ko e tuʻi ʻo Peasia, “Kuo tuku kiate au ʻe Sihova ko e ʻOtua ʻoe langi ʻae ngaahi puleʻanga kotoa pē ʻo māmani: pea kuo fekau ʻe ia kiate au ke u langa ʻae fale moʻona ʻi Selūsalema, ʻaia ʻoku ʻi Siuta.
3 Хто між вами з усього Його наро́ду, — неха́й буде Бог його з ним, і нехай він іде до Єрусалиму, що в Юдеї, і нехай будує дім Господа, Бога Ізраїлевого. Це той Бог, що в Єрусалимі.
Ko hai ia ʻiate kimoutolu ʻi hono kakai kotoa pē? Ke ʻiate ia ʻa hono ʻOtua, pea ke ʻalu hake ia ki Selūsalema, ʻaia ʻoku ʻi Siuta, pea ke langa ʻae fale kia Sihova ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli, (ko ia ia ko e ʻOtua, ) ʻaia ʻoku ʻi Selūsalema.
4 А кожному позоста́лому по всіх тих містах, хто мешкає там, нехай допоможуть йому люди його місця сріблом, і золотом, і маєтком, і худо́бою, з добровільною жертвою для дому Божого, що в Єрусалимі“.
Pea mo ia fulipē ʻoku toe ʻi ha potu ʻaia ʻoku ʻāunofo ia ki ai, tuku ke tokoni ia ʻe he kau tangata ʻo hono potu ʻaki ʻae siliva, pea mo e koula, pea mo e ngaahi koloa pea mo e fanga manu, ko hono fakalahi ia ʻoe ngaahi meʻa ʻoku foaki loto lelei ki he fale ʻoe ʻOtua ʻoku ʻi Selūsalema.”
5 І повставали го́лови ба́тьківських родів Юди та Веніямина, і священики, і Левити, аж до всякого, що Бог збудив духа його, щоб піти будувати дім Господа, що в Єрусалимі.
Pea naʻe toki tuʻu hake ai ʻae kau tuʻukimuʻa ʻi he mātuʻa ʻo Siuta mo Penisimani, mo e kau taulaʻeiki, pea mo e kau Livai, pea mo kinautolu kotoa pē naʻe fakaakeake honau laumālie ʻe he ʻOtua, ke ʻalu hake ke langa ʻae fale ʻo Sihova ʻaia ʻoku ʻi Selūsalema.
6 А все їхнє довкі́лля зміцни́ло їм руки речами срібними та золотими, маєтком, і худобою, і кошто́вностями, окрім того, що хто поже́ртвував був добровільно.
Pea naʻe fakamālohi honau nima ʻekinautolu kotoa pē naʻe nonofo fakataha mo kinautolu, ʻaki ʻae ngaahi ipu siliva, mo e koula, mo e ngaahi koloa, mo e fanga manu, pea mo e ngaahi meʻa maʻongoʻonga, ka ʻoku lau kehe ʻae ngaahi meʻa kotoa pē naʻe ʻatu loto ʻofa pe.
7 А цар Кір повино́сив речі Господнього дому, які забрав був Навуходоно́сор з Єрусалиму, і дав їх до дому бога свого, —
Pea naʻe fetuku mai foki ʻe Kolesi ko e tuʻi ʻae ngaahi ipu ʻoe fale ʻo Sihova, ʻaia naʻe fetuku ʻe Nepukanesa mei Selūsalema, pea naʻa ne tuku ia ʻi he fale ʻo hono ngaahi ʻotua;
8 і повиносив їх Кір, цар перський, рукою скарбника́ Мітредата, а той відрахував їх Шешбаццарові, Юдиному начальникові.
‌ʻIo, naʻe ʻomi ia [kotoa pē ]ʻe Kolesi ko e tuʻi ʻo Peasia ʻi he nima ʻo Mitilitati ko e tauhi koloa, pea lau ia kia Sesipasa, ko e ʻeiki ʻo Siuta.
9 I оце їхнє число: мисо́к золотих — тридцять, мисо́к срібних тисяча, ножі́в — двадцять і дев'ять,
Pea ko hono lau eni: ko e ipu lafalafa koula ʻe tolungofulu, mo e ipu lafalafa siliva ʻe taha afe, mo e hele ʻe uofulu ma hiva,
10 ке́ліхів золотих — тридцять, келіхів срібних подвійних — чотири сотні й десять, по́суду іншого — тисяча.
Ko e ipu luoluo koula ʻe tolungofulu, mo e ipu luoluo siliva ʻoe anga ʻe taha ko e fāngeau mo e hongofulu, pea ko e ngaahi ipu kehe ʻe taha afe.
11 Усього золотого й срібного по́суду — п'ять тисяч і чотири сотні. Усе це завіз Шешбаццар, коли вигна́нці верта́лися з Вавило́ну до Єрусалиму.
Ko e ngaahi ipu koula mo e siliva kotoa pē ko e nima afe mo e nimangeau. Naʻe fetuku eni kotoa pē ʻe Sesipasa fakataha mo kinautolu ʻoe kau pōpula ʻaia naʻe ʻohake mei Papilone ki Selūsalema.

< Ездра 1 >