< Nnwom 120 >

1 Ɔsoroforɔ dwom. Mesu frɛ Awurade wɔ mʼahohiahia mu, na ɔgye me so.
Pesem preizvrstna. Gospoda sem klical v največji stiski svoji, in uslišal me je.
2 Ao Awurade, gye me firi atorɔ ano ne nnaadaa tɛkrɛma nsam.
Gospod, reši me ustne lažnjive, zvijačnega jezika.
3 Ɛdeɛn na ɔbɛyɛ wo, na ɛdeɛn na ɛka ho bio, Ao nnaadaa tɛkrɛma?
Kaj naj ti dá, ali kaj pridene jezik zvijačni?
4 Ɔde asraafoɔ bɛmma a ano yɛ nnam ne gyasramma bɛtwe wʼaso.
Besede podobne ostrim pušicam mogočnega, primérne žarjavici brinjevi.
5 Nnome nka me sɛ mabɛsoɛ Mesek, na mete Kedar ntomadan mu!
Gorjé meni, ker popotujem toliko časa, stanujem kakor prebivalci šatorov Kedarski.
6 Matena ase akyɛre dodo wɔ wɔn a wɔkyiri asomdwoeɛ mu.
Predolgo zdí se duši moji da je prebivala pri sovražniku mirú.
7 Meyɛ asomdwoeɛ onipa; nanso sɛ mekasa a, ɛyɛ ɔko ma wɔn.
Jaz ljubim mir, ali ko govorim, kličejo oni na boj.

< Nnwom 120 >