< Nnwom 105 >
1 Ɛda Awurade ase na da ne kɛseyɛ adi. Ma ewiase nyinaa nhunu deɛ wayɛ.
Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime, navješćujte među narodima djela njegova!
2 Monto dwom mma no, monto ayɛyie dwom mma no; monka nʼanwanwadeɛ no nyinaa.
Pjevajte mu, svirajte mu, pripovijedajte sva njegova čudesa!
3 Monhoahoa mo ho wɔ ne din kronkron mu; momma wɔn a wɔhwehwɛ Awurade no nnya akoma mu anigyeɛ.
Dičite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih što traže Jahvu!
4 Momma mo ani nna Awurade ne nʼahoɔden so; na monhwehwɛ nʼanim ɛberɛ biara.
Tražite Jahvu i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice!
5 Monkae anwanwadeɛ a wayɛ ne nsɛnkyerɛnneɛ, ne atemmuo a ɔbuiɛ,
Sjetite se čudesa koja učini, njegovih čuda i sudova usta njegovih!
6 Ao Abraham mma, Onyankopɔn ɔsomfoɔ, Ao Yakob mma a wapa wɔn.
Abrahamov rod sluga je njegov, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!
7 Ɔyɛ Awurade, yɛn Onyankopɔn. Nʼahennie da adi wɔ asase so nyinaa.
On je Jahve, Bog naš; po svoj su zemlji njegovi sudovi!
8 Ɔkae nʼapam daa nyinaa, asɛm a ɔhyɛ maa awoɔ ntoantoasoɔ apem no,
On se uvijek sjeća svojega Saveza, riječi koju dade tisući naraštaja:
9 apam a ɔne Abraham yɛeɛ no ntam a ɔka kyerɛɛ Isak no.
Saveza koji sklopi s Abrahamom i zakletve svoje Izaku.
10 Ɔhyɛɛ mu den maa Yakob sɛ mmara, de maa Israel sɛ apam a ɛbɛtena hɔ afebɔɔ.
Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vječni Savez,
11 Ɔkaa sɛ, “Mede Kanaan asase no bɛma wo sɛ kyɛfa a ɛbɛyɛ wʼagyapadeɛ.”
govoreći: “Tebi ću dati kanaansku zemlju kao dio u baštinu vašu.”
12 Ɔkaa yei ɛberɛ a na wɔnnɔɔso, ahɔhokuo ketewa bi a wɔwɔ Kanaan.
Kad ih još bješe malo na broju, vrlo malo, i kad bjehu pridošlice u njoj,
13 Wɔfirii aman so kɔɔ aman so; firii ahemman mu kɔɔ ahemman mu.
išli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu,
14 Wamma obi anhyɛ wɔn so; wɔn enti, ɔkaa ahene anim sɛ:
ali ne dopusti nikom da ih tlači, kažnjavaše zbog njih kraljeve:
15 “Mommfa mo nsa nka wɔn a masra wɔn ngo; na monnyɛ mʼadiyifoɔ bɔne bi.”
“Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim prorocima!”
16 Ɔmaa ɛkɔm baa asase no so na ɔsɛee akwan a wɔfa so nya wɔn aduane nyinaa;
I on pozva glad na zemlju, sve zalihe uništi krušne.
17 na ɔsomaa ɔbarima bi dii wɔn anim, Yosef a wɔtɔn no sɛ akoa no.
Pred njima čovjeka posla: Josip u ropstvo bijaše prodan.
18 Wɔde mpokyerɛ guu ne nan, na wɔde dadeɛ nkɔnsɔnkɔnsɔn hyɛɛ ne kɔn,
Sputaše uzama noge njegove, u gvožđe mu vrat staviše,
19 kɔsii sɛ deɛ ɔhyɛɛ ho nkɔm no baa mu, kɔsii sɛ Awurade asɛm no daa no adi sɛ ɔyɛ nokwafoɔ.
dok se ne ispuni proroštvo njegovo, Jahvina ga riječ potvrdi.
20 Afei, ɔhene no soma ma wɔkɔgyaa no; aman no sodifoɔ gyaa no.
Kralj naredi da ga driješe, narÄodÄa poglavar oslobodi njega.
21 Ɔyɛɛ no ne fiefoɔ so wura, deɛ ɔwɔ nyinaa sodifoɔ,
Za domaćina ga stavi kući svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga,
22 sɛ ɔnkyerɛ ne mmapɔmma deɛ ɔpɛ na ɔnkyerɛ ne mpanimfoɔ nyansa.
da velikaše njegove po volji uči i starce njegove mudrosti da vodi.
23 Afei, Israel kɔɔ Misraim; Yakob kɔtenaa Ham asase so sɛ ɔnanani.
Tad Izrael u Egipat uđe, Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji.
24 Awurade maa ne nkurɔfoɔ ase dɔreeɛ; ɔyɛɛ wɔn bebree dodo maa wɔn atamfoɔ,
Narod svoj umnoži veoma, učini ga jačim od dušmana.
25 wɔn a ɔdanee wɔn akoma sɛ wɔntane ne nkurɔfoɔ na wɔmpam nʼasomfoɔ tiri so.
Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu.
26 Ɔsomaa ne ɔsomfoɔ Mose, ne Aaron a na wayi noɔ no.
Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra.
27 Wɔyɛɛ ne nsɛnkyerɛnneɛ nwanwasoɔ wɔ wɔn mu, nʼanwanwadeɛ wɔ Ham asase so.
Činjahu među njima znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji.
28 Ɔsomaa esum, na ɔmaa asase duruu sum ɛfiri sɛ na wɔate nʼasɛm no so atua.
Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni riječima njegovim.
29 Ɔmaa wɔn nsuo nyinaa danee mogya, nam so kumm emu mpataa.
U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove.
30 Mpɔtorɔ bɛhyɛɛ asase no so ma, na wɔhyɛnee ɔman no sodifoɔ mpia mu.
Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske.
31 Ɔkasaeɛ, na nwansena bebree ne ntontom baa ɔman no mu baabiara.
Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine.
32 Ɔmaa wɔn osutɔ danee ampariboɔ a anyinam nenam mu wɔ ɔman no nyinaa mu;
Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji.
33 Ɔsɛee wɔn bobe ne borɔdɔma nnua na ɔbubuu ɔman no so nnua pasaa.
Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim.
34 Ɔkasaeɛ, na ntutummɛ baeɛ mmɛbɛ a wɔntumi nkan wɔn;
Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima.
35 wɔwee nhahammono biara a ɛwɔ wɔn asase no so, na wɔdii wɔn mfuo so nnuane.
U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva.
36 Afei ɔkunkumm wɔn asase so mmakan nyinaa, wɔn mmarimayɛ mu aba a ɛdi ɛkan nyinaa.
Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove.
37 Ɔyii Israelfoɔ, a wɔso dwetɛ ne sikakɔkɔɔ, firii wɔn mmusuakuo mu a obiara ho antɔ kyima.
Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe.
38 Misraim ani gyeeɛ ɛberɛ a wɔkɔeɛ, ɛfiri sɛ na Israelfoɔ ho hu atɔ wɔn so.
Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade.
39 Ɔtrɛɛ omununkum mu kataa wɔn so, na ɔde ogya maa wɔn, sɛ ɛnyɛ hann anadwo.
Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja.
40 Wɔbisaeɛ, na ɔbrɛɛ wɔn mmoko. Ɔmaa ɔsoro aduane mee wɔn.
Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani.
41 Ɔbuee ɔbotan mu maa nsuo firii mu baeɛ; na ɛtenee wɔ ɛserɛ no so sɛ asubɔnten.
Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka.
42 Ɔkaee ne bɔhyɛ kronkron bi a ɔhyɛɛ ne ɔsomfoɔ Abraham no.
Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu.
43 Ɔyii ne nkurɔfoɔ maa wɔn ani gyeeɛ. Wɔn a wapa wɔn no dii ahurisie;
Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje.
44 ɔde amanaman no nsase maa wɔn, na deɛ ebinom abrɛ anya no bɛyɛɛ wɔn agyapadeɛ
I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše,
45 na wɔahwɛ nʼahyɛdeɛ adi ne mmara so. Monyi Awurade ayɛ.
da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!