< Nnwom 104 >

1 Ao me ɔkra, kamfo Awurade! Ao Awurade me Onyankopɔn, woyɛ ɔkɛseɛ! Wɔafira tumi ne animuonyam.
Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, Jahve, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom,
2 Ɔde hann akata ne ho sɛ atadeɛ; ɔtrɛ ɔsoro mu te sɛ ntomadan,
svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator,
3 na ɔde ne mpia mpunan sisi nsuo so. Ɔde omununkum yɛ ne teaseɛnam na ɔde nante mframa ntaban so.
na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ.
4 Ɔsoma nʼabɔfoɔ sɛ mframa, na ɔsoma nʼasomfoɔ sɛ ogyadɛreɛ.
Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega.
5 Ɔde asase asi ne fapem so na ɛrenhinhim da.
Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova,
6 Wode ebunu kataa so sɛ atadeɛ na nsuo gyinaa mmepɔ no so.
pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode;
7 Nanso wʼanimka maa nsuo no dwaneeɛ, wʼaprannaa nnyegyeeɛ ma wɔdwaneeɛ;
na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše.
8 Wɔtenetenee faa mmepɔ so, kɔɔ mmɔnhwa mu tɔnn, kɔguu baabi a wode ama wɔn no.
Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio.
9 Wotoo ɔhyeɛ a wɔrentumi ntra; na wɔammɛkata asase so bio.
Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju.
10 Ɔma nsuwa tene fa abɔn mu; ɛtene fa mmepɔ ntam.
Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima.
11 Ɔma wiram mmoa nyinaa nsuo nom; ɔma afunumu nsuo de kum wɔn sukɔm.
Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima.
12 Ewiem nnomaa nwene wɔn pirebuo wɔ nsuo no ho; na wɔto nnwom wɔ nnua no mman so.
Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama.
13 Ɔfiri ne soro mpia mu tɔ nsuo gugu mmepɔ so; Awurade nnwuma so aba mee asase.
Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.
14 Ɔma ɛserɛ fifiri ma anantwie, na ɔbɔɔ nnua maa onipa sɛ ɔnnua na ɛmma aduane mfiri asase mu:
Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje
15 na onipa anya nsã ama nʼakoma atɔ ne yam, na onipa anya ngo ama nʼanim atɔ so, na aduane nso akura onipa akoma.
i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku.
16 Wɔgugu Awurade nnua no so yie, Lebanon ntweneduro a ɔduaeɛ no.
Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi.
17 Ɛso na nnomaa yɛ wɔn mpirebuo na asukɔnkɔn nso yɛ nʼatenaeɛ wɔ pepeaa nnua no mu.
Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin.
18 Mmepɔ atentene no yɛ wiram mpɔnkye dea; na abotan yɛ dwanekɔbea ma amoakua.
Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište.
19 Ɔsrane kyerɛ ɛberɛ nkyekyɛmu, na owia nim ɛberɛ a ɔkɔtɔ.
Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći.
20 Wode esum ba ma ɛyɛ adesaeɛ na kwaeɛ mu mmoa nyinaa kɔ ahayɔ.
Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske.
21 Gyata bobom pɛ wɔn ahaboa wɔhwehwɛ wɔn aduane firi Onyankopɔn hɔ.
Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže.
22 Owia pue ma wɔsane wɔn akyi; wɔsane kɔdeda wɔn atuo mu.
Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje.
23 Afei, onipa kɔ nʼadwuma so kɔyɛ adwuma ara kɔsi anwummerɛ.
Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri.
24 Ao Awurade, wo nnwuma dɔɔso! Nyansa mu na woyɛɛ ne nyinaa; wʼabɔdeɛ ahyɛ asase so ma.
Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih.
25 Ɛpo na ɛda hɔ tɛtrɛɛ hahanaa yi, a abɔdeɛ bebree a ɛnni ano, akɛseɛ ne nketewa ahyɛ no ma.
Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike.
26 Ɛso na ahyɛn di akɔneaba, na dɛnkyɛmmirampɔn a woyɛɛ no di agorɔ.
Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.
27 Wɔn nyinaa hwɛ wo kwan sɛ wobɛma wɔn wɔn aduane wɔ ɛberɛ a ɛsɛ mu.
I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme.
28 Wodema wɔn a, wɔtase; wobue wo nsam a, nnepa mee wɔn.
Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima.
29 Wode wʼanim hinta wɔn a, wɔbɔ hu; sɛ wogye wɔn ahomeɛ a, wɔwuwu na wɔsane kɔ mfuturo mu.
Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju.
30 Sɛ wode wo Honhom no ma wɔn a na wɔabɔ wɔn, na woyɛ asase ani foforɔ.
Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje.
31 Ma Awurade animuonyam ntena hɔ daa; ma Awurade ani nnye ne nnwuma ho,
Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim!
32 deɛ ɔhwɛ asase na ɛwosoɔ, na ɔde ne nsa ka mmepɔ a wisie firi mu ba.
On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime.
33 Mɛto dwom ama Awurade me nkwa nna nyinaa; sɛ mete ase yi, mɛto ayɛyie dwom ama me Onyankopɔn.
Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude.
34 Ɔmma mʼakoma mu mpaeɛbɔ nsɔ nʼani ɛberɛ a meregye mʼani wɔ Awurade mu yi.
Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi.
35 Ma nnebɔneyɛfoɔ nyera wɔ asase so; na amumuyɛfoɔ ase nhye. Ao me ɔkra, kamfo Awurade. Kamfo Awurade.
Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!

< Nnwom 104 >