Mmɛbusɛm 30
1 Yake babarima Agur nsɛm a ɔkaeɛ a ɛyɛ nkɔmhyɛ: Saa ɔbarima yi ka kyerɛɛ Itiel ne Ukal sɛ:
Rijeèi Agura sina Jakejeva; sabrane rijeèi toga èovjeka Itilu, Itilu i Ukalu.
2 “Me na mennim hwee koraa wɔ nnipa mu, menni onipa nteaseɛ.
Ja sam luði od svakoga, i razuma èovjeèijega nema u mene.
3 Mensuaa nyansa, na menni Ɔkronkronni no ho nimdeɛ nso.
Niti sam uèio mudrosti niti znam svetijeh stvari.
4 Hwan na waforo akɔ soro na wasiane aba fam? Hwan na wabɔ mframa boa wɔ ne nsa mu? Hwan na ɔde nʼatadeɛ abɔ nsuo boa? Hwan na ɔbɔɔ asase hahanaa yi? Ne din de sɛn, na ne ba barima nso din de sɛn? Sɛ wonim a ka kyerɛ me!
Ko je izašao na nebo i opet sišao? ko je skupio vjetar u pregršti svoje? ko je svezao vode u plašt svoj? ko je utvrdio sve krajeve zemlji? kako mu je ime? i kako je ime sinu njegovu? znaš li?
5 “Onyankopɔn asɛm biara yɛ nokorɛ; ɔyɛ kyɛm ma wɔn a wɔdwane toa no.
Sve su rijeèi Božije èiste; on je štit onima koji se uzdaju u nj.
6 Mfa biribi nka nʼasɛm ho, anyɛ saa a ɔbɛka wʼanim ama woayɛ ɔtorofoɔ.
Ništa ne dodaji k rijeèima njegovijem, da te ne ukori i ne naðeš se laža.
7 “Ao Awurade, nneɛma mmienu na mehwehwɛ firi wo nkyɛn; mfa nkame me ansa na mawu:
Za dvoje molim te; nemoj me se oglušiti dok sam živ:
8 Yi atorɔ ne ahohwisɛm firi me mu; mma mennyɛ ohiani anaa ɔdefoɔ; nanso ma me deɛ medi daa.
Taštinu i rijeè lažnu udalji od mene; siromaštva ni bogatstva ne daj mi, hrani me hljebom po obroku mom,
9 Anyɛ saa a, ebia menya me ho pii ama mapa wo na maka sɛ, ‘Hwan ne Awurade?’ Anaa mɛyɛ ohiani na mabɔ korɔno, na ama magu me Onyankopɔn din ho fi.
Da ne bih najedavši se odrekao se tebe i rekao: ko je Gospod? ili osiromašivši da ne bih krao i uzalud uzimao ime Boga svojega.
10 “Nsɛe ɔsomfoɔ din nkyerɛ ne wura; sɛ woyɛ saa a, ɔbɛdome wo na wobɛtua so ka.
Ne opadaj sluge gospodaru njegovu, da te ne bi kleo i ti bio kriv.
11 “Nnipa bi dome wɔn agyanom, na wɔnnhyira wɔn maamenom nso;
Ima rod koji psuje oca svojega i ne blagosilja matere svoje.
12 Wɔn a wɔtene wɔ wɔn ankasa ani so a ɛnso wɔnhohoroo wɔn ho fi;
Ima rod koji misli da je èist, a od svoga kala nije opran.
13 wɔn a wɔn ani tra ntɔn, na wɔbu animtiaa;
Ima rod koji drži visoko oèi svoje, i vjeðe mu se dižu uvis.
14 wɔn a wɔn se yɛ akofena na sekammoa hyehyɛ wɔn apantan wɔn na wɔbɛtɔre ahiafoɔ ase afiri asase so, na woayi onibie afiri adasamma mu.
Ima rod kojemu su zubi maèevi i kutnjaci noževi, da proždire siromahe sa zemlje i uboge izmeðu ljudi.
15 “Amemem wɔ mmammaa mmienu a wɔteam sɛ, ‘Fa ma me! Fa ma me.’ “Nneɛma mmiɛnsa na ɛmmee da. Dabi, nneɛma ɛnan wɔ hɔ a ɛnka da sɛ, ‘Ɛyɛ!’
Pijavica ima dvije kæeri, koje govore: daj, daj. Ima troje nesito, i èetvrto nikad ne kaže: dosta:
Grob, materica jalova, zemlja, koja ne biva sita vode, i oganj, koji ne govori: dosta. (Sheol h7585)
17 “Ani a ɛyi agya ahi, na ɛbu ɛna animtia no, bɔnhwa ho anene bɛtutu, na apete abɛdi.
Oko koje se ruga ocu i neæe da sluša matere, kljuvaæe ga gavrani s potoka i jesti orliæi.
18 “Nneɛma mmiɛnsa na ɛyɛ me nwanwa, ɛnan na mente aseɛ:
Troje mi je èudesno, i èetvrtoga ne razumijem:
19 Ɛkwan a ɔkɔdeɛ nam so wɔ ewiem, sɛdeɛ ɔwɔ nante ɔbotan so, ɛkwan a ɛhyɛn nam so wɔ ɛpo hahanaa so, ne sɛdeɛ ɔbarima dɔ ababaawa.
Put orlov u nebo, put zmijin po stijeni, put laðin posred mora, i put èovjeèiji k djevojci.
20 “Ɔbaa waresɛefoɔ ɛkwan nie: Ɔdidi, ɔpepa nʼano na ɔka sɛ, ‘Menyɛɛ mfomsoɔ biara.’
Taki je put kurvin: jede, i ubriše usta, pa veli: nijesam uèinila zla.
21 “Nneɛma mmiɛnsa na ɛma asase woso, ɛnan na asase ɛntumi nnyina ano:
Od troga se potresa zemlja, i èetvrtoga ne može podnijeti:
22 akoa a wabɛyɛ ɔhene, ɔkwasea a wadidi amee,
Od sluge, kad postane car, od bezumnika, kad se najede hljeba,
23 ɔbaa a wɔmmpɛ no na wawareɛ, afenaa a ɔtu nʼawurakwaa tena nʼanan mu.
Od puštenice, kad se uda, od sluškinje kad naslijedi gospoðu svoju.
24 “Nneɛma nketenkete ɛnan na ɛwɔ asase so, nanso wɔyɛ anyansafoɔ ankasa:
Èetvoro ima maleno na zemlji, ali mudrije od mudaraca:
25 Ntɛtea yɛ abɔdeɛ nketewa a wɔnni ahoɔden, nanso wɔboaboa wɔn aduane ano ahuhuro berɛ mu;
Mravi, koji su slab narod, ali opet pripravljaju u ljeto sebi hranu;
26 Nkukuban—yɛ abɔdeɛ a wɔnni ahoɔden, nanso wɔyɛ wɔn afie wɔ abotan mu,
Pitomi zeèevi, koji su nejak narod, ali opet u kamenu grade sebi kuæu;
27 ntutummɛ nni ɔhene, nanso wɔsa so akuakuo, kɔ wɔn anim;
Skakavci, koji nemaju cara, ali opet idu svi jatom;
28 wɔtumi de nsa kyere ɔkoterɛ, nanso wɔhunu no aberempɔn ahemfie.
Pauk, koji rukama radi i u carskim je dvorima.
29 “Nneɛma mmiɛnsa na wɔwɔ aberempɔn nanteɛ, ɛnan na wɔkeka wɔn ho te sɛ aberempɔn:
Troje lijepo koraèa, i èetvrto lijepo hodi:
30 gyata, mmoadoma ɔhene a, biribiara mmɔ no hu;
Lav, najjaèi izmeðu zvjerova, koji ne uzmièe ni pred kim,
31 akokɔnini a ɔretutu taataa, ɔpapo, ne ɔhene a nʼasraafoɔ atwa ne ho ahyia.
Konj opasan po bedrima ili jarac, i car na koga niko ne ustaje.
32 “Sɛ woayɛ ɔkwasea ama wo ho so, anaa woadwene bɔne a, ma wʼani nwu na mua wʼano!
Ako si ludovao ponesavši se ili si zlo mislio, metni ruku na usta.
33 Sɛdeɛ wɔka nufosuo nu mu a sradeɛ firi mu ba na wɔkyinkyim hwene a ɛtu mogya no, saa ara na abufuo de akasakasa ba.”
Kad se razbija mlijeko, izlazi maslo; i ko jako nos utire, izgoni krv; tako ko draži na gnjev, zameæe svaðu.
