Hiob 4
1 Na Temanni Elifas buaa Hiob sɛ,
Tad prozbori Elifaz Temanac i reče:
2 “Sɛ obi pɛ sɛ ɔne wo kasa a, worennya ntoboaseɛ mma no anaa? Hwan na wɔbɛtumi aka nʼano ato mu?
“Možeš li podnijeti da ti progovorim? Ali tko se može uzdržat' od riječi!
3 Dwene sɛdeɛ wakyerɛkyerɛ nnipa bebree, sɛdeɛ woahyɛ nsa a emu ayɛ mmerɛ den.
Eto, mnoge ljude ti si poučio, okrijepio si iznemogle mišice;
4 Wo nsɛm ahyɛ wɔn a wɔasunti no den; woahyɛ nkotodwe a ayɛ mmerɛ mu den.
riječju svojom klonule si pridizao, ojačavao si koljena klecava.
5 Na afei a ɔhaw aba no, wʼaba mu abu; aba wo so, na wo ho adwiri wo.
A kad tebe stiže, klonuo si duhom, na tebe kad pade, čitav si se smeo!
6 Wo nyamesuro mma wo ahotosoɔ anaa, na wʼakwan a ɛho nni asɛm mma wo anidasoɔ anaa?
Zar pobožnost tvoja nadu ti ne daje, neporočnost tvoja životu ufanje?
7 “Dwene ho: Wɔasɛe obi a ne ho nni asɛm pɛn anaa? Ɛhefa na wɔsɛee obi a ɔyɛ pɛ?
TÓa sjeti se: nevin - propade li kada? Kada su zatrti bili pravednici?
8 Sɛdeɛ mahunu no, wɔn a wɔfɛntɛm bɔne ne wɔn a wɔdua ɔhaw no, wɔtwa so aba.
Iz iskustva zborim: nesrećom tko ore i nevolju sije, nju će i požeti.
9 Sɛ Onyankopɔn home a, wɔsɛe; nʼabufuo ma wɔyera.
Od daha Božjega oni pogibaju, na gnjevni mu disaj nestaju sa zemlje.
10 Agyata bɛtumi abobom na wɔapɔ so, nanso wɔbɛbubu gyata akɛseɛ no se.
Rika lavlja, urlik leopardov krše se k'o zubi u lavića.
11 Gyata annya haboa a ɔwu, na gyatabereɛ mma no bɔ hwete.
Lav ugiba jer mu nesta plijena, rasuli se mladi lavičini.
12 “Wɔbɛkaa kokoamsɛm bi kyerɛɛ me na mʼaso tee no sɛ asomusɛm.
Tajna riječ se meni objavila, šapat njen je uho moje čulo.
13 Wɔ anadwo daeɛso basabasa mu, ɛberɛ a nnipa adeda nnahɔɔ no,
Noću, kada snovi duh obuzmu i san dubok kad na ljude pada,
14 ehu ne nketenkete kyeree me. Ɛmaa me nnompe nyinaa wosoeɛ.
strah i trepet mene su svladali, kosti moje žestoko se stresle.
15 Honhom bi twaa mʼani so, na me ho nwi sɔre gyinaeɛ.
Dah mi neki preko lica prođe, digoše se dlake na mom tijelu.
16 Ɛgyinaeɛ, nanso, manhunu nʼabɔsuo. Biribi bɛgyinaa mʼanim, na metee nne bɔkɔɔ bi a ɛrebisa sɛ,
Stajao je netko - lica mu ne poznah - ali likom bješe pred očima mojim. Posvuda tišina; uto začuh šapat:
17 ‘Onipa dasani bɛtumi atene asene Onyankopɔn? Onipa bɛtumi ayɛ kronn asene ne Yɛfoɔ anaa?
'Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan? Zar je čovjek čist pred svojim Stvoriteljem?
18 Sɛ Onyankopɔn ntumi mfa ne ho nto nʼankasa asomfoɔ so, na sɛ ɔka nʼabɔfoɔ mpo anim a,
Ni slugama svojim više ne vjeruje, i anđele svoje za grijeh okrivljuje -
19 hwan ne onipa a wɔde dɔteɛ anwene no, a ne fapem sisi mfuturo mu na wɔdwerɛ no ntɛm so sene abubummabaa?
kako ne bi onda goste stanova glinenih kojima je temelj u prahu zemaljskom. Gle, kao moljce njih sveudilj satiru:
20 Ɛfiri anɔpahema kɔsi anwummerɛ wɔbubu wɔn mu nketenkete; na wɔyera korakora a obiara nhunu wɔn bio.
od jutra do mraka u prah pretvore, nestaju zasvagda - nitko i ne vidi.
21 Wɔtete wɔn ntomadan nhoma mu, ɛno enti wɔwuwu a wɔnnim.’
Iščupan je kolčić njihova šatora, pogibaju skoro, mudrost ne spoznavši.'
