Hiob 31
1 “Me ne mʼani yɛɛ apam sɛ meremfiri akɔnnɔ mu nhwɛ ababaawa.
Sa svojim očima savez sam sklopio da pogledat neću nijednu djevicu.
2 Ɛdeɛn ne onipa kyɛfa a ɛfiri ɔsoro Onyankopɔn nkyɛn? Ɛdeɛn ne nʼagyapadeɛ a ɛfiri ɔsoro Otumfoɔ no nkyɛn?
A što mi je Bog odozgo dosudio, kakva mi je baština od Svesilnoga?
3 Ɛnyɛ ɔsɛeɛ mma amumuyɛfoɔ? Ɛnyɛ asiane mma wɔn a wɔyɛ bɔne?
TÓa nije li nesreća za opakoga, a nevolja za one koji zlo čine?
4 Ɔnhunu mʼakwan na ɔnkan anammɔn biara a metuo anaa?
Ne proniče li on sve moje putove, ne prebraja li on sve moje korake?
5 “Sɛ manante wɔ nkontompo mu anaasɛ matu mmirika adi nnaadaasɛm akyi a,
Zar sam ikad u društvu laži hodio, zar mi je noga k prijevari hitjela?
6 ma Onyankopɔn nkari me wɔ nsania papa so na ɔbɛhunu sɛ me ho nni asɛm.
Nek' me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri pa će uvidjeti neporočnost moju!
7 Sɛ mʼanammɔntuo afom ɛkwan, sɛ mʼakoma adi mʼani akyi, anaasɛ me nsa ho agu fi a
Ako mi je korak s puta kad zašao, ako mi se srce za okom povelo, ako mi je ljaga ruke okaljala,
8 ɛnneɛ ma afoforɔ nni deɛ madua, na ma wɔntutu me mfudeɛ ngu.
neka drugi jede što sam posijao, neka sve moje iskorijene izdanke!
9 “Sɛ ɔbaa bi atɔ mʼakoma so, anaasɛ matɛ me yɔnko bi ɛpono akyi a,
Ako mi zavede srce žena neka, ako za vratima svog bližnjeg kad vrebah,
10 ɛnneɛ, me yere nyam ɔbarima foforɔ aduane, na mmarima afoforɔ ne no nna.
neka moja žena drugom mlin okreće, neka s drugim svoju podijeli postelju!
11 Ɛfiri sɛ, anka ɛno na ɛbɛyɛ aniwusɛm ne bɔne a ɛsɛ sɛ wɔtwe aso wɔ so.
Djelo bestidno time bih počinio, zločin kojem pravda treba da presudi,
12 Ɛyɛ ogya a ɛhye kɔduru ɔsɛeɛ mu na ɛbɛtumi atutu mʼagyapadeɛ nyinaa ase.
užego vatru što žeže do Propasti i što bi svu moju sažgala ljetinu.
13 “Sɛ mabu mʼasomfoɔ mmarima ne mmaa ntɛnkyea ɛberɛ a wɔ ne me nyaa asɛm,
Ako kada prezreh pravo sluge svoga il' služavke, sa mnom kad su se parbili,
14 na sɛ Onyankopɔn de si mʼanim a, ɛdeɛn na mɛyɛ? Sɛ wɔfrɛ me akontabuo a, mmuaeɛ bɛn na mɛma?
što ću učiniti kada Bog ustane? Što ću odvratit' kad račun zatraži?
15 Ɛnyɛ deɛ ɔbɔɔ me wɔ yafunu mu no na ɔbɔɔ wɔn? Ɛnyɛ onipa korɔ no na ɔbɔɔ yɛn nyinaa wɔ yɛn maamenom yafunu mu?
Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu majčinu?
16 “Ohiani bi wɔ hɔ a ɔhia mmoa a mammoa no? Anaa mabu akunafoɔ bi abasa mu?
Ogluših li se na molbe siromaha ili rasplakah oči udovičine?
17 Mabɔ mʼaduane ho atirimuɔden a mamma nwisiaa bi?
Jesam li kada sam svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotom dijelio?
18 Dabi, ɛfiri me mmeranteberɛ mu, matete wɔn sɛdeɛ agya bɛyɛ, na me nkwa nna nyinaa mu, mahwɛ akunafoɔ.
TÓa od mladosti k'o otac sam mu bio, vodio sam ga od krila materina!
19 Sɛ mahunu obi a ɔnni aduradeɛ na ɔrebrɛ, anaa ohiani bi a ɔnni atadeɛ,
Zar sam beskućnika vidio bez odjeće ili siromaha kog bez pokrivača
20 na sɛ wamfiri akoma mu anhyira me wɔ ɛberɛ a mede me nnwan ho nwi kaa no hye,
a da mu bedra ne blagosloviše mene kad se runom mojih ovaca ogrija?
21 sɛ mama me nsa so atia awisiaa bi, ɛsiane sɛ mewɔ tumi wɔ asɛnniiɛ enti a,
Ako sam ruku na nevina podigao znajuć' da mi je na vratima branitelj,
22 ɛnneɛ ma mʼabasa mpan mfiri mʼabatiri, ma ɛmmubu mfiri ne pɔ so.
nek' se rame moje od pleća odvali i neka mi ruka od lakta otpadne!
23 Mesuroo ɔsɛeɛ a ɛfiri Onyankopɔn nkyɛn, na nʼanimuonyam ho suro enti mantumi anyɛ saa nneɛma yi.
Jer strahote Božje na mene bi pale, njegovu ne bih odolio veličanstvu.
24 “Sɛ mede me werɛ ahyɛ sikakɔkɔɔ mu anaasɛ maka akyerɛ sikakɔkɔɔ amapa sɛ, ‘Wo na wobɔ me ho ban,’
Zar sam u zlato pouzdanje stavio i rekao zlatu: 'Sigurnosti moja!'
25 sɛ masɛpɛ me ho wɔ mʼahodeɛ bebrebe enti, ahodeɛ a me nsa aka yi,
Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koja su mi stekle ruke?
26 sɛ mahwɛ owia a ɛhyerɛn anaa ɔsrane a ɛnam animuonyam mu,
Zar se, gledajući sunce kako blista i kako mjesec sjajni nebom putuje,
27 ama aka mʼakoma a obiara nnim na me nsa yɛɛ wɔn atuu de anidie maa wɔn a,
moje srce dalo potajno zavesti da bih rukom njima poljubac poslao?
28 ɛnneɛ na yeinom nso bɛyɛ bɔne a wɔbu ho atɛn, ɛfiri sɛ na manni Onyankopɔn a ɔte ɔsoro no nokorɛ.
Grijeh bi to bio što za sudom vapije, jer Boga višnjega bih se odrekao.
29 “Mʼani nnyee wɔ me ɔtamfoɔ amanehunu ho anaa menseree no wɔ ɔhaw a aba ne so.
Zar se obradovah nevolji dušmana i likovah kad ga je zlo zadesilo,
30 Memmaa mʼano nyɛɛ bɔne sɛ mɛdome obi nkwa.
ja koji ne dadoh griješiti jeziku, proklinjući ga i želeći da umre?
31 Mʼasomfoɔ a wɔwɔ me fidua mu nkaa da sɛ, ‘Ɔma ɛkɔm de yɛn.’
Ne govorahu li ljudi mog šatora: 'TÓa koga nije on mesom nasitio'?
32 Ɔhɔhoɔ biara anna abɔntene so da, ɛfiri sɛ me ɛpono ano daa hɔ da biara maa akwantufoɔ,
Nikad nije stranac vani noćivao, putniku sam svoja otvarao vrata.
33 Makata me bɔne so sɛdeɛ nnipa yɛ de mʼafɔdie ahyɛ mʼakoma mu?
Zar sam grijehe svoje ljudima tajio, zar sam u grudima skrivao krivicu
34 Suro a mesuro nnipadɔm ne ahohora a ɛfiri mmusua hɔ no enti meyɛɛ komm a mamfiri adi?
jer sam se plašio govorkanja mnoštva i strahovao od prezira plemenskog te sam mučao ne prelazeć' svoga praga?
35 (“Ao, sɛ anka mewɔ obi a ɔbɛtie me. Mede me din ahyɛ mʼanoyie ase, ma Otumfoɔ no mmua me; ma deɛ ɔbɔ me kwaadu no ntwerɛ ne soboɔbɔ.
O, kad bi koga bilo da mene sasluša! Posljednju sam svoju riječ ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Nek' mi optužnicu napiše protivnik,
36 Ampa ara, anka mede bɛhyɛ mʼabatiri, anka mede bɛhyɛ sɛ ahenkyɛ.
i ja ću je nosit' na svome ramenu, čelo ću njome k'o krunom uresit'.
37 Anka mɛbu mʼanammɔntuo biara ho akonta akyerɛ no; anka mɛkɔ nʼanim sɛ ɔheneba.)
Dat ću mu račun o svojim koracima i poput kneza pred njega ću stupiti.”
38 “Sɛ mʼasase team tia me na nisuo fɔ nʼakofie nyinaa,
Ako je na me zemlja moja vikala, ako su s njom brazde njezine plakale;
39 sɛ madi so aba a mentuaa ka anaasɛ mabu ɛso apaafoɔ no abamu a,
ako sam plodove jeo ne plativši i ako sam joj ojadio ratare,
40 ma nkasɛɛ mfifiri nsi ayuo anan mu na wira mfu nsi atokoɔ anan mu.” Hiob nsɛm no asi.
[40a] neka mjesto žita po njoj niče korov, a mjesto ječma nek' posvud kukolj raste! [40b] Konac riječi Jobovih.
