Hiob 3
1 Akyire no, Hiob kasaeɛ, na ɔdomee ɛda a wɔwoo no.
Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj;
2 Ɔkaa sɛ,
poče svoju besjedu i reče:
3 “Ma ɛda a wɔwoo me no nyera, ne anadwo a wɔkaa sɛ, ‘Wɔawo ɔbabarima no!’
“O, ne bilo dana kad sam se rodio i noći što javi: 'Začeo se dječak!'
4 Saa ɛda no nnuru sum; mma Ɔsoro Onyankopɔn nhwehwɛ akyire kwan; mma hann biara ntɔ ngu so.
U crnu tminu dan taj nek se prometne! S visina se njega Bog ne spominjao, svjetlost sunčeva ne svijetlila mu više!
5 Ma esum ne owusum nnye no mfa; ma omununkum nkata so; na esum mmunkam ne hann so.
Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila, pomrčine dnevne stravom ga morile!
6 Ma esum kabii nnye saa anadwo no mfa; ma wɔnyi saa anadwo no mfiri asranna so na wɔmmfa nhyɛ ɔbosome biara mu.
O, da bi ga tama svega presvojila, nek' se ne dodaje danima godine, nek' ne ulazi u brojenje mjeseci!
7 Saa anadwo no nyɛ obonini; mma wɔnnte anigyeɛ nteam wɔ mu.
A noć ona bila žalosna dovijeka, ne čulo se u njoj radosno klicanje!
8 Ma wɔn a wɔdome nna no nnome saa ɛda no; wɔn a wɔayɛ krado sɛ wɔbɛkanyane dɛnkyɛmmirampɔn no.
Prokleli je oni štono dan proklinju i Levijatana probudit' su kadri!
9 Ma nʼanɔpa nsoromma nnuru sum; na ɔntwɛne adekyeeɛ kwa a ɔnhunu anɔpa owia nsensaneɛ a ɛdi ɛkan,
Pomrčale zvijezde njezina svanuća, zaludu se ona vidjelu nadala, i zorinih vjeđa ne gledala nigda!
10 ɛfiri sɛ anto deɛ ɔwoo me awotwaa mu ama wawo me, anka mʼani nhunu saa abɛbrɛsɛ yi.
Što mi od utrobe ne zatvori vrata da sakrije muku od mojih očiju!
11 “Adɛn enti na manwu awoeɛ hɔ, ɛberɛ a mefiri me maame awotwaa mu no?
Što nisam mrtav od krila materina, što ne izdahnuh izlazeć' iz utrobe?
12 Adɛn enti na nkotodwe gyee me ne nufoɔ sɛ mennum?
Čemu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejaka podoje?
13 Anka sɛsɛɛ meda hɔ asomdwoeɛ mu; anka mada regye mʼahome
U miru bih vječnom počivao sada, spavao bih, pokoj svoj bih uživao
14 me ne ewiase ahemfo ne fotufoɔ, wɔn a wɔsisii adan maa wɔn ho na ɛnnɛ yi abubuo no,
s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi pogradili grobnice,
15 me ne sodifoɔ a na wɔwɔ sika kɔkɔɔ, wɔn a wɔde dwetɛ hyɛɛ wɔn afie mu ma.
ili s knezovima, zlatom bogatima, što su kuće svoje srebrom napunili.
16 Anaasɛ adɛn enti na wɔansie me sɛ ɔpɔn ba, te sɛ abadomaa a wanhunu adekyeeɛ hann da?
Ne bih bio - k'o nedonošče zakopano, k'o novorođenče što svjetla ne vidje.
17 Ɛhɔ na amumuyɛfoɔ gyae basabasayɛ, na abrɛfoɔ nya ahomegyeɛ.
Zlikovci se više ne obijeste ondje, iznemogli tamo nalaze počinka.
18 Nneduafoɔ nso nya wɔn ahofadie; na wɔnte nnommumfoɔ wuranom ateatea bio.
Sužnjeve na miru tamo ostavljaju: ne slušaju više poviku stražara.
19 Nketewa ne akɛseɛ wɔ hɔ, na akoa de ne ho firi ne wura nsam.
Malen ondje leži zajedno s velikim, rob je slobodan od gospodara svoga.
20 “Adɛn enti na wɔma mmɔborɔfoɔ hann, na ɔkra mu ahohiahiafoɔ nya nkwa?
Čemu darovati svjetlo nesretniku i život ljudima zagorčene duše
21 Wɔn kɔn dɔ owuo, nanso ɛmma. Wɔbrɛ hwehwɛ owuo sene sɛdeɛ wɔhwehwɛ akoradeɛ.
koji smrt ištu, a ona ne dolazi, i kao za blagom za njome kopaju?
22 Sɛ wɔwu a, wɔn ani gye na wɔduru damena mu a, wɔdi ahurisie.
Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sreće kad bi grob svoj našli.
23 Adɛn enti na wɔde nkwa ma onipa a ɔnni daakye, deɛ Onyankopɔn aka no ahyɛ mu?
Što će to čovjeku kom je put sakriven, koga je Bog sa svih strana zapriječio?
24 Ahomekokoguo adane mʼaduane; na mʼapinisie gu te sɛ nsuo.
Zato videć' hranu, uzdahnuti moram, k'o voda se moji razlijevaju krici.
25 Deɛ na mesuro no aba me so; deɛ na ɛbɔ me hu no ato me.
Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, čega god se bojah.
26 Menni ahotɔ, menni asomdwoeɛ; menni ahomegyeɛ na mmom, ɔhaw nko ara.”
Pokoja ni mira meni više nema, u mukama mojim nikad mi počinka.”
