Hiob 29
1 Hiob toaa so sɛ,
Job nastavi svoju besjedu i reče:
2 “Mafe abosome a atwam no, nna a Onyankopɔn hwɛɛ me soɔ no,
“O, da mi je prošle proživjet' mjesece, dane one kad je Bog nada mnom bdio,
3 ɛberɛ a ne kanea hyerɛn mʼatifi na mede ne kanea menantee esum mu no!
kad mi je nad glavom njegov sjao žižak a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo,
4 Ao, ɛnna a mesii soɔ no, ɛberɛ a Onyankopɔn adamfofa a emu yɛ den hyiraa me fie,
kao u dane mojih zrelih jeseni kad s mojim stanom Bog prijateljevaše,
5 ɛberɛ a na Otumfoɔ da so ka me ho na me mma atwa me ho ahyia,
kada uz mene još bijaše Svesilni i moji me okruživahu dječaci,
6 ɛberɛ a na nufosuo mu sradeɛ afɔ mʼakwan na abotan hwiee ngo sɛ nsuo maa me.
kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja ključaše mi kamen!
7 “Ɛberɛ a na mekɔ kuropɔn ɛpono ano mekɔtena mʼadwa so wɔ ɔmanfoɔ adwaberem,
Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao na trg,
8 mmeranteɛ hunu me a, wɔgyina nkyɛn na mpanimfoɔ sɔre gyina hɔ;
vidjevši me, sklanjali bi se mladići, starci bi ustavši stojeći ostali.
9 atitire gyae kasa na wɔde wɔn nsa kata wɔn ano;
Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali.
10 mmapɔmma tɛm dinn, na wɔn tɛkrɛma ka wɔn dodom.
Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik.
11 Wɔn a wɔte me nka nyinaa ka me ho asɛmpa, na wɔn a wɔhunu me nyinaa kamfo me,
Tko god me slušao, blaženim me zvao, hvalilo me oko kad bi me vidjelo.
12 ɛfiri sɛ, meboaa ahiafoɔ a wɔsu pɛɛ mmoa, ne nwisiaa a wɔnni aboafoɔ.
Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoći.
13 Onipa a na ɔrewuo no hyiraa me; na memaa akunafoɔ ani gyee wɔn akoma mu.
Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraćah.
14 Mede tenenee firaa sɛ mʼaduradeɛ; atɛntenenee yɛɛ me nkatasoɔ ne mʼabotire.
Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom.
15 Meyɛɛ aniwa maa anifirafoɔ, ne ɛnan maa abubuafoɔ.
Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju,
16 Meyɛɛ ahiafoɔ agya; na mekaa ahɔhoɔ asɛm maa wɔn.
otac ubogima, zastupnik strancima.
17 Mebubuu amumuyɛfoɔ se na mehwim wɔn a wɔdi wɔn nya no firii wɔn anom.
Kršio sam zube čovjeku opaku, plijen sam čupao iz njegovih čeljusti.
18 “Medwenee sɛ, ‘Mɛwu wɔ mʼankasa me fie mu, na me nna adɔɔso sɛ anwea.
Govorah: 'U svom ću izdahnuti gnijezdu, k'o palma, bezbrojne proživjevši dane.'
19 Me nhini bɛduru nsuo ano, na obosuo agugu me mman so anadwo mu nyinaa.
Korijenje se moje sve do vode pruža, na granama mojim odmara se rosa.
20 Mʼanimuonyam bɛkɔ so ayɛ frɔmm wɔ me so, na mʼahoɔden ayɛ foforɔ.’
Pomlađivat će se svagda slava moja i luk će mi se obnavljati u ruci.'
21 “Nnipa hwehwɛɛ sɛ wɔtie me, wɔyɛɛ dinn, twɛnee mʼafotuo.
Slušali su željno što ću im kazati i šutjeli da od mene savjet čuju.
22 Sɛ mekasa wie a wɔnnkasa bio, ɛfiri sɛ me nsɛm tɔɔ wɔn asom yie.
Na riječi mi ne bi ništa dometali i besjede su mi daždile po njima.
23 Wɔtwɛnee me sɛdeɛ wɔtwɛne osutɔ, na wɔmenee me nsɛm sɛ osutɔ berɛ nsuo.
Za mnom žudjeli su oni k'o za kišom, otvarali usta k'o za pljuskom ljetnim.
24 Wɔn abasa mu buiɛ no, mesere kyerɛɛ wɔn; mʼanimteɛ som bo ma wɔn.
Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje; pazili su na vedrinu moga lica.
25 Mebɔɔ ɛkwan maa wɔn na metenaa ase sɛ wɔn ɔhene; metenaa ase sɛ ɔhene a ɔwɔ nʼakodɔm mu; meyɛɛ sɛ obi a ɔkyekyere agyaadwotwafoɔ werɛ.
Njima ja sam izabirao putove, kao poglavar ja sam ih predvodio, kao kralj među svojim kad je četama kao onaj koji tješi ojađene.
