< Hiob 16 >
2 “Mate nsɛm bebree a ɛte sɛ yeinom; na mo nyinaa moyɛ gyamserefoɔ!
“Koliko se takvih naslušah besjeda, kako ste mi svi vi mučni tješioci!
3 Mo kasa tentene no mma awieeɛ anaa? Ɛdeɛn na ɛha mo enti a mogu so redi anobaabaeɛ yi?
Ima li kraja tim riječima ispraznim? Što te goni da mi tako odgovaraš?
4 Sɛ mo na mowɔ me tebea yi mu a, anka me nso mɛtumi akasa sɛ mo; anka mɛtumi akeka nsɛm a ɛyɛ dɛ atia mo na mabu mo animtiaa.
I ja bih mogao k'o vi govoriti da vam je duša na mjestu duše moje; i ja bih vas mog'o zasuti riječima i nad sudbom vašom tako kimat' glavom;
5 Nanso, anka mɛhyɛ mo den; anka awerɛkyekyerɛ nsɛm a ɛbɛfiri mʼanomu no bɛma mo ahotɔ.
i ja bih mogao ustima vas hrabrit', i ne bih žalio trud svojih usana.
6 “Nanso sɛ mekasa a, ɔyea a mete no remmoto; na sɛ mankasa nso a, ɛrennyae.
Al' ako govorim, patnja se ne blaži, ako li zašutim, zar će me minuti?
7 Ao Onyankopɔn, ampa ara woama mabrɛ; woasɛe me fie pasaa.
Zlopakost me sada shrvala posvema, čitava se rulja oborila na me.
8 Woakyekyere me, ma abɛyɛ adansedie; me so teɛ ara na ɛreteɛ, na ɛdi adanseɛ tia me.
Ustao je proti meni da svjedoči i u lice mi se baca klevetama.
9 Onyankopɔn to hyɛ me so tete me wɔ nʼabufuo mu na ɔtwɛre ne se gu me so; deɛ ɔne me anya no pɔkyere nʼani hwɛ me.
Jarošću me svojom razdire i goni, škrgućuć' zubima obara se na me. Moji protivnici sijeku me očima,
10 Nnipa bue wɔn ano di me ho fɛw; wɔbɔ me sotorɔ de bu me animtiaa na wɔka wɔn ho bɔ mu de tia me.
prijeteći, na mene usta razvaljuju, po obrazima me sramotno ćuškaju, u čoporu svi tad navaljuju na me.
11 Onyankopɔn de me ama abɔnefoɔ. Wato me atwene amumuyɛfoɔ nsam.
Da, zloćudnicima Bog me predao, u ruke opakih on me izručio.
12 Na biribiara kɔ yie ma me, nanso ɔdwerɛɛ me; ɔsɔɔ me kɔn mu, too me hwee hɔ. Ɔde me asi nʼani so;
Mirno življah dok On ne zadrma mnome, za šiju me ščepa da bi me slomio.
13 nʼagyantofoɔ atwa me ho ahyia, ɔhwiree me sawa mu a wanhunu me mmɔbɔ maa me bɔnwoma pete guu fam.
Uze me za biljeg i strijelama osu, nemilosrdno mi bubrege probode i mojom žuči zemlju žednu natopi.
14 Ɔba me so ɛberɛ biara; na ɔto hyɛ me so sɛ ɔkofoɔ.
Na tijelu mi ranu do rane otvara, kao bijesan ratnik nasrće na mene.
15 “Mapam ayitoma akata me wedeɛ so na masie mʼanintɔn wɔ mfuturo mu.
Tijelo sam golo u kostrijet zašio, zario sam čelo svoje u prašinu.
16 Agyaadwotwa ama mʼani ayɛ kɔɔ; sunsum kabii atwa mʼani ho ahyia.
Zapalilo mi se sve lice od suza, sjena tamna preko vjeđa mi je pala.
17 Nanso, me nsa nyɛɛ basabasayɛ biara na me mpaeɛbɔ yɛ kronn.
A nema nasilja na rukama mojim, molitva je moja bila uvijek čista.
18 “Ao asase, nkata me mogya so; na mma wɔnsie me sufrɛ!
O zemljo, krvi moje nemoj sakriti i kriku mom ne daj nigdje da počine.
19 Seesei mpo, me danseni wɔ soro; Me ɔkamafoɔ wɔ soro hɔ.
Odsad na nebu imam ja svjedoka, u visini gore moj stoji branitelj.
20 Me ɔdimafoɔ yɛ mʼadamfo ɛberɛ a mesu gu Onyankopɔn soɔ yi;
Moja vika moj je odvjetnik kod Boga dok se ispred njega suze moje liju:
21 ɔgyina onipa anan mu di ma no wɔ Onyankopɔn anim sɛdeɛ obi di ma nʼadamfo no.
o, da me obrani u parbi mojoj s Bogom ko što smrtnik brani svojega bližnjega.
22 “Mfeɛ kakra bi akyi mɛtu kwan akɔ koransane.
No životu mom su odbrojena ljeta, na put bez povratka meni je krenuti.