< Nnwom 139 >
1 Dawid dwom. Awurade, woahwehwɛ me mu na woahu me.
Gospode! ti me kušaš i znaš.
2 Wunim mʼasetena ne me sɔre; wufi akyirikyiri hu mʼadwene mu.
Ti znaš kad sjedem i kad ustanem; ti znaš pomisli moje izdaleka;
3 Wunim mʼadifi ne me nnae mu; wunim mʼakwan nyinaa mu.
Kad hodim i kad se odmaram, ti si oko mene, i sve putove moje vidiš.
4 Ansa na mebue mʼano akasa no Awurade, na wunim ne nyinaa dedaw.
Još nema rijeèi na jeziku mom, a ti, Gospode, gle, veæ sve znaš.
5 Woakata me ho nyinaa ahyia na wobɔ me ho ban.
Sastrag i sprijed ti si me zaklonio, i stavio na me ruku svoju.
6 Saa nimdeɛ yi yɛ me nwonwa dodo, ɛkɔ soro dodo ma me sɛ medu ho.
Èudno je za me znanje tvoje, visoko, ne mogu da ga dokuèim.
7 Ɛhe na metumi afi wo honhom anim akɔ? Ɛhe na metumi aguan afi wʼanim akɔ?
Kuda bih otišao od duha tvojega, i od lica tvojega kuda bih utekao?
8 Sɛ meforo soro a, wowɔ hɔ. Na mekɔsɛw me kɛtɛ wɔ asaman a, wo ni. (Sheol )
Da izaðem na nebo, ti si ondje. Da siðem u pakao, ondje si. (Sheol )
9 Sɛ mede adekyee ntaban tu na mekɔtena po akyi nohɔ a,
Da se dignem na krilima od zore, i preselim se na kraj mora:
10 mpo hɔ na wo nsa begya me akɔ, na wo nsa nifa beso me mu.
I ondje æe me ruka tvoja voditi, i držati me desnica tvoja.
11 Na meka se, “Ampa ara sum mmɛkata me so na hann nnan adesae ntwa me ho nhyia a,”
Da reèem: da ako me mrak sakrije; ali je i noæ kao vidjelo oko mene.
12 sum mpo nyɛ sum mma wo; na anadwo bɛhyerɛn sɛ awia; sum ne hann yɛ wo pɛ.
Ni mrak neæe zamraèiti od tebe, i noæ je svijetla kao dan: mrak je kao vidjelo.
13 Na wo na wobɔɔ me honhom wonwen me wɔ me na awotwaa mu.
Jer si ti stvorio što je u meni, sastavio si me u utrobi matere moje.
14 Mekamfo wo, efisɛ woyɛɛ me anwonwakwan so a ɛyɛ hu; wo nnwuma yɛ nwonwa. Minim ɛno yiye pa ara.
Hvalim te, što sam divno sazdan. Divna su djela tvoja, i duša moja to zna dobro.
15 Wɔamfa me bɔbea anhintaw wo bere a wɔyɛɛ me kokoa mu no; bere a wɔnwenee me wɔ asase bun mu no,
Nijedna se kost moja nije sakrila od tebe, ako i jesam sazdan tajno, otkan u dubini zemaljskoj.
16 wʼani huu me, bere a meyɛ mogyatɔw no. Nna dodow a woatwa ama me no, wɔakyerɛw ne nyinaa wɔ wo nhoma mu ansa na mu baako reba mu.
Zametak moj vidješe oèi tvoje, u knjizi je tvojoj sve to zapisano, i dani zabilježeni, kad ih još nije bilo nijednoga.
17 Onyankopɔn, wo nsusuwii som bo ma me! woka ne nyinaa bɔ mu a, ɛtrɛw dodo!
Kako su mi nedokuèljive pomisli tvoje, Bože! Kako im je velik broj!
18 Sɛ mise mɛkan a, ne dodow bɛboro mpoano nwea, sɛ minyan a, me ne wo wɔ hɔ ara.
Da ih brojim, više ih je nego pijeska. Kad se probudim, još sam s tobom.
19 Sɛ anka, Onyankopɔn, wubekunkum amumɔyɛfo ɛ! Mumfi me so, mo a moyɛ mogyapɛfo!
Da hoæeš, Bože, ubiti bezbožnika! Krvopije, idite od mene.
20 Wɔde adwemmɔne ka wo ho asɛm; wʼatamfo mmmɔ wo din pa.
Oni govore ružno na tebe; uzimaju ime tvoje uzalud neprijatelji tvoji.
21 Awurade, metan wɔn a wɔtan wo, na mikyi wɔn a wɔsɔre tia wo no ana?
Zar da ne mrzim na one, koji na te mrze, Gospode, i da se ne gadim na one koji ustaju na tebe?
22 Minni hwee sɛ ɔtan a mewɔ ma wɔn; mefa wɔn sɛ mʼatamfo.
Punom mrzošæu mrzim na njih; neprijatelji su mi.
23 Hwehwɛ me mu, Onyankopɔn, na hu me koma; sɔ me hwɛ, na hu mʼadwene.
Okušaj me, Bože, i poznaj srce moje, ispitaj me, i poznaj pomisli moje.
24 Hwɛ sɛ bɔne bi wɔ me mu a, na di mʼanim fa daa nkwa kwan so. Wɔde ma dwonkyerɛfo.
I vidi jesam li na zlu putu, i vodi me na put vjeèni.