Hiob 29
1 Hiob toaa so se,
Job nastavi svoju besjedu i reče:
2 “Mʼani agyina asram a atwa mu no, nna a Onyankopɔn hwɛɛ me so no,
“O, da mi je prošle proživjet' mjesece, dane one kad je Bog nada mnom bdio,
3 bere a ne kanea hyerɛn mʼatifi na mede ne kanea nantewee sum mu no!
kad mi je nad glavom njegov sjao žižak a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo,
4 Ao, nna a misii so no, bere a Onyankopɔn adamfofa a emu yɛ den hyiraa me fi,
kao u dane mojih zrelih jeseni kad s mojim stanom Bog prijateljevaše,
5 bere a na Otumfo no da so ka me ho na me mma atwa me ho ahyia no,
kada uz mene još bijaše Svesilni i moji me okruživahu dječaci,
6 bere a na nufusu mu srade afɔw mʼakwan na abotan hwiee ngo sɛ nsu maa me no.
kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja ključaše mi kamen!
7 “Bere a na mekɔ kuropɔn pon ano mekɔtena mʼagua so wɔ ɔmanfo aguabɔbea,
Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao na trg,
8 mmerante hu me a, wogyina nkyɛn na mpanyimfo sɔre gyina hɔ;
vidjevši me, sklanjali bi se mladići, starci bi ustavši stojeći ostali.
9 atitiriw gyae kasa na wɔde wɔn nsa kata wɔn ano;
Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali.
10 mmapɔmma tɛm dinn, na wɔn tɛkrɛma ka wɔn dudom.
Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik.
11 Wɔn a wɔte me nka nyinaa ka me ho asɛmpa, na wɔn a wohu me nyinaa kamfo me,
Tko god me slušao, blaženim me zvao, hvalilo me oko kad bi me vidjelo.
12 efisɛ meboaa ahiafo a wosu pɛɛ mmoa, ne ayisaa a wonni aboafo.
Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoći.
13 Onipa a na ɔrewu no hyiraa me; na memaa akunafo ani gyee wɔn koma mu.
Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraćah.
14 Mede trenee furaa sɛ mʼadurade; atɛntrenee yɛɛ me nkataso ne mʼabotiri.
Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom.
15 Meyɛɛ aniwa maa anifuraefo, ne anan maa mmubuafo.
Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju,
16 Meyɛɛ ahiafo agya; na mekaa ahɔho asɛm maa wɔn.
otac ubogima, zastupnik strancima.
17 Mibubuu amumɔyɛfo se na mihwim wɔn a wodi wɔn nya no fii wɔn anom.
Kršio sam zube čovjeku opaku, plijen sam čupao iz njegovih čeljusti.
18 “Medwenee sɛ, ‘Mewu wɔ mʼankasa me fi mu, na me nna dɔɔso sɛ nwea.
Govorah: 'U svom ću izdahnuti gnijezdu, k'o palma, bezbrojne proživjevši dane.'
19 Me ntin beduu nsu ano, na obosu agugu me mman so anadwo mu nyinaa.
Korijenje se moje sve do vode pruža, na granama mojim odmara se rosa.
20 Mʼanuonyam rempa da, na agyan ayɛ foforo wɔ me nsam daa.’
Pomlađivat će se svagda slava moja i luk će mi se obnavljati u ruci.'
21 “Nnipa hwehwɛɛ sɛ wotie me, wɔyɛɛ dinn, twɛn mʼafotu.
Slušali su željno što ću im kazati i šutjeli da od mene savjet čuju.
22 Sɛ mekasa wie a wɔnnkasa bio, efisɛ me nsɛm tɔɔ wɔn asom yiye.
Na riječi mi ne bi ništa dometali i besjede su mi daždile po njima.
23 Wɔtwɛn me sɛnea wɔtwɛn osu a ɛpete, na wɔmenee me nsɛm sɛ osutɔ bere nsu.
Za mnom žudjeli su oni k'o za kišom, otvarali usta k'o za pljuskom ljetnim.
24 Sɛ meserew mekyerɛ wɔn a, wɔntaa nnye nni; mʼanimtew som bo ma wɔn.
Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje; pazili su na vedrinu moga lica.
25 Mebɔɔ kwan maa wɔn na metenaa ase sɛ wɔn hene; metenaa ase sɛ ɔhene a ɔwɔ nʼasraafo mu; meyɛɛ sɛ obi a ɔkyekye agyaadwotwafo werɛ.
Njima ja sam izabirao putove, kao poglavar ja sam ih predvodio, kao kralj među svojim kad je četama kao onaj koji tješi ojađene.
