Hiob 16
1 Afei Hiob buae se,
A Jov odgovori i reèe:
2 “Mate nsɛm bebree a ɛte sɛ eyinom; na mo nyinaa moyɛ ogyamserewfo!
Slušao sam mnogo takih stvari; svi ste dosadni tješioci.
3 So mo kasa tenten no remma awiei ana? Dɛn na ɛhaw mo nti a mugu so regye akyinnye yi?
Hoæe li biti kraj praznijem rijeèima? ili šta te tjera da tako odgovaraš?
4 Anka me nso metumi akasa sɛ mo, sɛ mo na mowɔ me tebea yi mu a, anka metumi akeka nsɛm a ɛyɛ dɛ atia mo na mabu mo animtiaa.
I ja bih mogao govoriti kao vi, da ste na mom mjestu, gomilati na vas rijeèi i mahati glavom na vas,
5 Nanso anka mɛhyɛ mo den; anka awerɛkyekye nsɛm a ebefi mʼanom no bɛma mo ahotɔ.
Mogao bih vas hrabriti ustima svojim, i micanje usana mojih olakšalo bi bol vaš.
6 “Nanso sɛ mekasa a ɔyaw a mete no remmrɛ ase; na sɛ mankasa nso a, ɛrennyae.
Ako govorim, neæe odahnuti bol moj; ako li prestanem, hoæe li otiæi od mene?
7 Onyankopɔn, ampa ara woama mabrɛ woasɛe me fi pasaa.
A sada me je umorio; opustošio si sav zbor moj.
8 Woakyekyere me, ama abɛyɛ adansedi; me so tew ara na ɛtew na edi adanse tia me.
Navukao si na me mrštine za svjedoèanstvo; i moja mrša podiže se na me, i svjedoèi mi u oèi.
9 Onyankopɔn tow hyɛ me so tetew me wɔ nʼabufuw mu na ɔtwɛre ne se gu me so; nea ɔne me anya no pɔkyere nʼani hwɛ me.
Gnjev njegov rastrže me, nenavidi me, škrguæe zubima na me, postavši mi neprijatelj sijeva oèima svojima na me.
10 Nnipa bue wɔn ano di me ho fɛw; wɔbɔ me sotɔre de bu me animtiaa na wɔka wɔn ho bɔ mu de tia me.
Razvaljuju na me usta svoja, sramotno me biju po obrazima, skupljaju se na me.
11 Onyankopɔn de me ama abɔnefo watow me ato amumɔyɛfo nsam.
Predao me je Bog nepravedniku, i u ruke bezbožnicima bacio me.
12 Na biribiara kɔ yiye ma me, nanso ɔdwerɛw me; osoo me kɔn mu, tow me hwee hɔ. Ɔde me asi nʼani so;
Bijah miran i zatr me, i uhvativši me za vrat smrska me i metnu me sebi za biljegu.
13 nʼagyantowfo atwa me ho ahyia, ohwirew mʼasaabo mu a wanhu me mmɔbɔ maa me bɔnwoma petee fam.
Opkoliše me njegovi strijelci, cijepa mi bubrege nemilice, prosipa na zemlju žuè moju.
14 Ɔba me so bere biara; na ɔtow hyɛ me so sɛ ɔkofo.
Zadaje mi rane na rane, i udara na me kao junak.
15 “Mapam atweaatam akata me were so na masie mʼanintɔn wɔ mfutuma mu.
Sašio sam kostrijet po koži svojoj, i uvaljao sam u prah slavu svoju.
16 Agyaadwotwa ama mʼani ayɛ kɔɔ; sunsuma kabii atwa mʼani ho ahyia,
Lice je moje podbulo od plaèa, na vjeðama je mojim smrtni sjen;
17 nanso me nsa nyɛɛ basabasayɛ biara na me mpaebɔ yɛ kann.
Premda nema nepravde u rukama mojim, i molitva je moja èista.
18 “Asase, nkata me mogya so; na mma me sufrɛ to ntwa da!
Zemljo, ne krij krvi što sam prolio, i neka nema mjesta vikanju mojemu.
19 Mprempren mpo, me danseni wɔ ɔsoro; me kamafo wɔ soro hɔ.
I sada eto na nebu je svjedok moj, svjedok je moj na visini.
20 Me dimafo yɛ mʼadamfo bere a mʼaniwa tew nisu gu Onyankopɔn so yi;
Prijatelji se moji podruguju mnom; oko moje roni suze Bogu.
21 ogyina onipa anan mu di ma no wɔ Onyankopɔn anim sɛnea obi di ma nʼadamfo no.
O da bi se èovjek mogao pravdati s Bogom, kao sin èovjeèiji s prijateljem svojim!
22 “Mfe kakraa bi akyi ansa na metu kwan akɔ koransan.
Jer godine izbrojene navršuju se, i polazim putem odakle se neæu vratiti.
