Hiob 10
1 “Abrabɔ afono me; enti mɛka mʼasɛm a meremfa hwee nsie na mɛkasa afi me kra yawdi mu.
Kad mi je duši život omrznuo, nek' mi tužaljka poteče slobodno, zborit ću u gorčini duše svoje.
2 Mɛka akyerɛ Onyankopɔn se: Mmu me kumfɔ, na mmom kyerɛ kwaadu a wobɔ me.
Reću ću Bogu: Nemoj me osudit! Kaži mi zašto se na me obaraš.
3 Ɛyɛ wo fɛ sɛ wohyɛ me so, de po wo nsa ano adwuma, na woserew hwɛ amumɔyɛfo nhyehyɛe?
TÓa što od toga imaš da me tlačiš, da djelo ruku svojih zabacuješ, da pomažeš namjerama opakih?
4 Wowɔ ɔhonam mu ani ana? Wuhu ade te sɛ ɔdesani ana?
Jesu li u tebe oči tjelesne? Zar ti vidiš kao što čovjek vidi?
5 Wo nkwanna te sɛ ɔdesani anaa wo mfe te sɛ onipa hoɔdenfo,
Zar su ti dani k'o dani smrtnika a kao ljudski vijek tvoje godine?
6 a enti ɛsɛ sɛ wohwehwɛ me mfomso na wopɛɛpɛɛ me bɔne mu?
Zbog čega krivnju moju istražuješ i grijehe moje hoćeš razotkriti,
7 Ɛwɔ mu, wunim sɛ minni fɔ, na obiara nso ntumi nnye me mfi wo nsam.
kad znadeš dobro da sam nedužan, da ruci tvojoj izmaknut ne mogu?
8 “Wo nsa na ɛnwenee me na ɛbɔɔ me. Afei wobɛdan wo ho asɛe me ana?
Tvoje me ruke sazdaše, stvoriše, zašto da me sada opet raščiniš!
9 Kae sɛ wonwen me sɛ dɔte. Na wobɛdan me ayɛ me mfutuma bio ana?
Sjeti se, k'o glinu si me sazdao i u prah ćeš me ponovo vratiti.
10 So woanhwie me sɛ nufusu na woammɔ me toa sɛ srade,
Nisi li mene k'o mlijeko ulio i učinio da se k'o sir zgrušam?
11 amfa were ne honam ankata me ho ankeka nnompe ne ntin antoatoa mu ana?
Kožom si me i mesom odjenuo, kostima si me spleo i žilama.
12 Womaa me nkwa, yii ayamye kyerɛɛ me, na ɔhwɛsie mu wohwɛɛ me honhom so.
S milošću si mi život darovao, brižljivo si nad mojim bdio dahom.
13 “Nanso eyi na wode siee wo koma mu, na minim sɛ na eyi wɔ wʼadwene mu.
Al' u svom srcu ovo si sakrio, znam da je tvoja to bila namjera:
14 Sɛ meyɛɛ bɔne a anka wobɛhwɛ me na wobɛma me so asotwe.
da paziš budno hoću li zgriješiti i da mi grijeh ne prođe nekažnjeno.
15 Na sɛ midi fɔ a, nnome nka me! Na sɛ mpo midi bem a, merentumi mma me ti so, efisɛ aniwu ahyɛ me ma na mʼamanehunu amene me.
Ako sam grešan, onda teško meni, ako li sam prav, glavu ne smijem dići - shrvan sramotom, nesrećom napojen!
16 Na sɛ mema me ti so a, wodɛɛdɛɛ me sɛ gyata, na bio woda wʼanwonwatumi no adi tia me.
Ispravim li se, k'o lav me nagoniš, snagu svoju okušavaš na meni,
17 Wode nnansefo foforo betia me na woma wʼabufuw ano yɛ den wɔ me so; wʼasraafo tu ba me so bere biara.
optužbe nove na mene podižeš, jarošću većom na mene usplamtiš i sa svježim se četama obaraš.
18 “Adɛn nti na woma wɔwoo me? Ɛkaa me nko a anka miwui ansa na ani bi rehu me.
Iz utrobe što si me izvukao? O, što ne umrijeh: vidjeli me ne bi,
19 Sɛ anka mamma nkwa yi mu, anaasɛ wɔsoaa me fi awotwaa mu de me kɔɔ ɔda mu tee!
bio bih k'o da me ni bilo nije, iz utrobe u grob bi me stavili.
20 So ɛnkaa kakraa bi na me nna kakraa no to ntwaa ana? Gyaa me na minya anigye bere tiaa bi
Mog su života dani tako kratki! Pusti me da se još malo veselim
21 ansa na makɔ koransan kusuuyɛ ne sunsuma kabii asase so,
prije nego ću na put bez povratka, u zemlju tame, zemlju sjene smrtne,
22 asase a ɛyɛ anadwo sum kabii, sum kabii ne sakasaka, baabi a ɛhɔ hann mpo te sɛ sum.”
u zemlju tmine guste i meteža, gdje je svjetlost slična noći najcrnjoj.”
