< Fakahā 6 >

1 Pea ne u vakai ʻi he vete ʻe he Lami ʻae meʻa fakamaʻu ʻe taha, pea ne u fanongo, ʻo hangē ko e ʻuʻulu ʻoe mana, pea ko e tokotaha ʻi he meʻa moʻui ʻe fā naʻe pehē mai, “Haʻu ʻo mamata.”
I vidjeh kad otvori jagnje jedan od sedam peèata, i èuh jednu od èetiri životinje gdje govori kao glas gromovni: doði i viði.
2 Pea ne u mamata, pea vakai, ko e hoosi hinehina pea naʻe ʻiate ia naʻe heka ai ʻae kaufana; pea naʻe foaki kiate ia ʻae pale: pea naʻe ʻalu atu ia ʻi he ikuna ki he ikuna.
I vidjeh, i gle, konj bijel, i onaj što sjeðaše na njemu imadijaše strijelu; i njemu se dade vijenac, i iziðe pobjeðujuæi, i da pobijedi.
3 Pea kuo vete ʻe ia hono ua ʻoe meʻa fakamaʻu, pea u fanongo ki hono ua ʻoe meʻa moʻui, ʻoku pehē mai, “Haʻu ʻo mamata.”
I kad otvori drugi peèat, èuh drugu životinju gdje govori: doði i viði.
4 Pea ʻalu atu ʻae hoosi ʻe taha naʻe kulokula: pea naʻe tuku kiate ia naʻe heka ai ke ne toʻo ʻae melino mei māmani, pea ke nau fetāmateʻaki ʻakinautolu: pea naʻe ʻatu kiate ia ʻae heletā lahi.
I iziðe drugi konj rið, i onome što sjeðaše na njemu dade se da uzme mir sa zemlje, i da ubija jedan drugoga, i dade mu se maè veliki.
5 Pea kuo vete ʻe ia hono tolu ʻoe meʻa fakamaʻu, pea u fanongo ki hono tolu ʻoe meʻa moʻui, naʻe pehē mai, “Haʻu ʻo mamata.” Pea ne u mamata, pea vakai, ko e hoosi ʻuliʻuli; pea naʻe ʻi he nima ʻo ia naʻe heka ai ʻae meʻa fakatatau.
I kad otvori treæi peèat, èuh treæu životinju gdje govori: doði i viði. I vidjeh, i gle, konj vran, i onaj što sjeðaše na njemu imaðaše mjerila u ruci svojoj.
6 Pea ne u fanongo ki he leʻo, mei he haʻohaʻonga ʻoe meʻa moʻui ʻe fā, naʻe pehē mai, “Ko e puha fua ʻoe uite ki he tenali ʻe taha, mo e puha fua ʻe tolu ʻoe paʻale ki he tenali ʻe taha; pea ʻoua naʻa ke maumauʻi ʻae lolo mo e uaine.”
I èuh glas izmeðu èetiri životinje gdje govori: oka pšenice za groš, i tri oke jeèma za groš; a ulja i vina neæe ni biti.
7 Pea kuo vete ʻe ia hono fā ʻoe meʻa fakamaʻu, peau fanongo ki he leʻo ʻo hono fā ʻoe meʻa moʻui, naʻe pehē mai, “Haʻu ʻo mamata.”
I kad otvori èetvrti peèat, èuh glas èetvrte životinje gdje govori: doði i viði.
8 Pea ne u mamata, pea vakai, ko e hoosi tea: pea ko e hingoa ʻo ia naʻe heka ai ko e Mate, pea naʻe muimui ʻiate ia ʻa Hētesi. Pea naʻe tuku kiate kinaua ʻae mālohi ki hono fā ʻoe vahe ʻo māmani, ke tāmateʻi ʻaki ʻae heletā, mo e honge, mo e mate, pea mo e fanga manu fekai ʻoe fonua. (Hadēs g86)
I vidjeh, i gle, konj blijed, i onome što sjeðaše na njemu bješe ime smrt, i pakao iðaše za njim; i njemu se dade oblast na èetvrtom dijelu zemlje da ubije maèem i glaðu i smræu i zvjerinjem zemaljskijem. (Hadēs g86)
9 Pea kuo vete ʻe ia hono nima ʻoe meʻa fakamaʻu, ne u mamata ʻi he lalo ʻesifeilaulau ki he ngaahi laumālie ʻokinautolu naʻe tāmateʻi koeʻuhi ko e folofola ʻae ʻOtua, pea koeʻuhi ko e fakamoʻoni ʻaia naʻa nau fai:
I kad otvori peti peèat, vidjeh pod oltarom duše pobijenijeh za rijeè Božiju i za svjedoèanstvo koje imahu.
10 Pea naʻa nau tangi ʻaki ʻae leʻo lahi, ʻo pehē, “ʻE ʻEiki māʻoniʻoni mo moʻoni, ʻe fēfē hono fuoloa, mo hoʻo taʻefakamaau mo taʻetotongia homau toto kiate kinautolu ʻoku nofo ʻi he maama?”
I povikaše glasom velikijem govoreæi: dokle, gospodaru sveti i istiniti! ne sudiš i ne kaješ krvi naše na onima što žive na zemlji?
11 Pea naʻe foaki kiate kinautolu taki taha ʻae kofu hinehina tōtōlofa; pea naʻe pehē kiate kinautolu, ke nau kei tatali ke fuoloa siʻi, kaeʻoua ke kātoa honau kaungā tamaioʻeiki mo honau kāinga, ʻakinautolu ʻe tāmateʻi ʻo hangē pe ko kinautolu.
I dane biše svakome od njih haljine bijele, i reèeno im bi da poèinu još malo vremena, dokle se navrše i drugari njihovi i braæa njihova, koji valja da budu pobijeni kao i oni.
12 Pea ne u mamata ʻi heʻene vete hono ono ʻoe meʻa fakamaʻu, pea vakai, naʻe ʻi ai ʻae mofuike lahi; pea hoko ʻae laʻā ʻo ʻuliʻuli ʻo hangē ha tauangaʻa fulufulu, pea hoko ʻae māhina ʻo hangē ko e toto;
I vidjeh kad otvori šesti peèat, i gle, zatrese se zemlja vrlo, i sunce posta crno kao vreæa od kostrijeti, i mjesec posta kao krv;
13 Pea naʻe mokulu ʻae ngaahi fetuʻu ʻoe langi ki he fonua, ʻo hangē ko e lī hifo ʻe he fiki ʻa hono ngaahi kauloa, ʻoka lūluuʻi ia ʻe he matangi lahi.
I zvijezde nebeske padoše na zemlju kao što smokva odbacuje pupke svoje kad je veliki vjetar zaljulja.
14 Pea naʻe mole ʻae langi ʻo hangē ha tohi ʻoka tākai ia; pea ko e moʻunga mo e motu kotoa pē naʻe hiki mei honau potu.
I nebo se izmaèe kao knjiga kad se savije, i svaka gora i ostrvo s mjesta svojijeh pokrenuše se.
15 Pea ko e ngaahi tuʻi ʻo māmani, pea mo e ngaahi houʻeiki, mo e kau koloaʻia, mo e kau ʻeikitau, mo e kau mālohi, mo e kau pōpula kotoa pē, mo e kau tauʻatāina kotoa pē, naʻa nau fufū ʻakinautolu ʻi he ngaahi luo mo e ngaahi ʻanaʻi maka ʻi he ngaahi moʻunga;
I carevi zemaljski, i boljari, i bogati, i vojvode, i silni, i svaki rob, i svaki slobodnjak, sakriše se po peæinama i po kamenjacima gorskijem;
16 Mo nau pehē ki he ngaahi moʻunga mo e ngaahi maka, “Hinga mai kiate kimautolu, ʻo fufū ʻakimautolu mei he fofonga ʻo ia ʻoku nofo ʻi he nofoʻa fakaʻeiʻeiki, pea mei he houhau ʻoe Lami:
I govoriše gorama i kamenju: padnite na nas, i sakrijte nas od lica onoga što sjedi na prijestolu, i od gnjeva jagnjetova.
17 He kuo hokosia ʻae ʻaho lahi ʻo hono houhau; pea ko hai ʻe faʻa tuʻu ai?”
Jer doðe veliki dan gnjeva njegova, i ko može ostati?

< Fakahā 6 >