< Saame 77 >

1 Ki he Takimuʻa ko Situtuni, ko e Saame ʻa ʻAsafi. Naʻa ku tangi ki he ʻOtua ʻaki hoku leʻo; ʻio, ki he ʻOtua ʻaki hoku leʻo pea ne tokanga kiate au.
a karmesternek. Jedútún számára. Ászáftól. Zsoltár. Hangommal az Istenhez hadd kiáltok, hangommal az Istenhez, és ő figyel reám.
2 ‌ʻI he ʻaho ʻo ʻeku mamahi naʻaku kumi ki he ʻEiki: naʻe aʻu pe ʻeku mamahi ʻi he poʻuli, pea ʻikai tuku: naʻe liʻaki ʻe hoku laumālie ʻae fakafiemālie.
Szorultságom napján az Urat kerestem; kezem éjjel kinyújtva van s nem dermed meg, vonakodott lelkem megvigasztalódni.
3 Naʻaku manatu ki he ʻOtua, pea u mamahi ai: naʻaku fakalaulauloto, pea naʻe lōmekina hoku laumālie. (Sila)
Istenre ha emlékezem, sóhajtanom kell; ha gondolkodom, elborul lelkem. Széla.
4 ‌ʻOku ke pule ke ʻā hoku mata: ʻoku lahi ʻeku mamahi, ko ia ʻoku ʻikai ai te u faʻa lea.
Tartod szemem őrzőit, nyugtalankodom s nem beszélhetek.
5 Naʻaku fakamanatu ki he ngaahi ʻaho ʻi muʻa, ki he ngaahi taʻu ʻi he ngaahi kuonga ʻi muʻa.
Elgondolom a hajdankor napjait, az ősidőknek éveit.
6 ‌ʻOku ou fakamanatu, ki heʻeku hiva ʻi he poʻuli: ʻoku ou fakakaukau mo hoku loto: pea naʻe ʻeke lahi ʻa hoku laumālie.
Ha emlékezem éjjel hárfajátékomra, gondolkodnom kell szívemben és fürkész lelkem:
7 “ʻE liʻaki maʻuaipē ʻe Sihova? Pea ʻe ʻikai te ne toe finangalo ʻofa mai?
Örökre elvet-e az Úr és nem fog már többé kedvelni?
8 Kuo mole ʻaupito ʻo taʻengata ʻa ʻene ʻaloʻofa? Pe kuo taʻehoko ʻene talaʻofa ki he toʻutangata mo e toʻutangata?
Megszünt-e kegyelme mindenkorra, elfogyott-e az igéret nemzedékre meg nemzedékre?
9 Kuo ngalo ʻi he ʻOtua ke fai ʻofa? Kuo ne tāpuni ʻi he houhau ʻa ʻene ngaahi ʻaloʻofa ongongofua?” (Sila)
Elfelejtett-e könyörülni Isten, avagy haragban elzárta-e irgalmát? Széla.
10 Pea ne u pehē, “Ko ʻeku vaivai eni ka te u manatu ki he ngaahi taʻu ʻoe nima toʻomataʻu ʻoe Fungani Māʻolunga.”
Azt mondtam: az a szenvedésem, hogy megváltozott a legfelsőnek jobbja.
11 Te u manatu ki he ngaahi ngāue ʻa Sihova: ko e moʻoni te u manatu ki hoʻo ngaahi mana ʻi muʻa.
Emlékezem Jáh cselekedeteire, midőn emlékezem hajdankori csodádról;
12 Te u fakalaulauloto foki ki hoʻo ngāue kotoa pē, ʻo talanoa ki hoʻo ngaahi faianga.
elmélkedem minden tettedről és cselekményeiden elgondolkodom.
13 ‌ʻE ʻOtua, ko ho hala ʻoku ʻi he faletapu: ko hai ha ʻOtua ʻoku lahi ʻo hangē ko hotau ʻOtua!
Isten, szentségben van az utad; ki oly nagy isten, mint az Isten?
14 Ko koe ko e ʻOtua ʻoku fai ʻae ngaahi meʻa fakaofo: kuo ke fakahā ho mālohi ʻi he lotolotonga ʻoe kakai.
Te vagy az Isten, ki csodát mível, tudattad a népek közt erődet.
15 Naʻa ke huhuʻi ʻaki ho nima ʻa ho kakai, ko e ngaahi foha ʻo Sēkope mo Siosefa. (Sila)
Megváltottad karoddal népedet, Jákób és József fiait. Széla.
16 Naʻe mamata kiate koe ʻae ngaahi vai, ʻE ʻOtua, naʻe mamata kiate koe ʻae ngaahi vai; pea naʻa nau manavahē: naʻe ngaueue foki ʻae ngaahi loloto.
Láttak téged a vizek, oh Isten, láttak a vizek, megremegtek, meg is reszkettek a mélységek.
17 Naʻe lilingi ʻae vai ʻe he ngaahi ʻao: naʻe fakaʻuʻulu mei he langi ʻae longoaʻa: pea naʻe puna foki hoʻo ngaahi ngahau ki he mamaʻo.
Vizet ömlesztettek a felhők, dörejt hallattak a fellegek, nyilaid is szerte jártak;
18 Naʻe ʻi he langi ʻae leʻo ʻo hoʻo mana: naʻe fakamaama ʻaki ʻa māmani ʻae ngaahi ʻuhila: naʻe tetetete mo ngalulu ʻae fonua.
hallik dörgésed a forgatagban, megvilágították villámok a világot, megreszketett és megrendült a föld.
19 Ko ho hala ʻoku ʻi he tahi, mo ho hāʻeleʻanga ʻoku ʻi he vai lahi, pea ʻoku ʻikai ʻilonga ʻa ho ngaahi ʻaluʻanga.
Tengeren át volt utad és ösvényed nagy vizeken, és nyomdokaid nem voltak fölismerhetők.
20 Naʻa ke tataki atu ho kakai ʻo hangē ko e fanga sipi ʻi he nima ʻo Mōsese mo ʻElone.
Vezetted népedet, mint juhokat, Mózes és Áron által.

< Saame 77 >