< Saame 74 >

1 Ko e Saame akonaki ʻa ʻAsafi. ‌ʻE ʻOtua, ko e hā kuo ke liʻaki ai ʻakimautolu ʻo taʻengata? Ko e hā ʻoku kohu ai ho houhau ki he fanga sipi ʻo hoʻo ngoue?
Ein Lehrgedicht von Asaph. Warum hast du uns, o Gott, für immer verworfen,
2 Manatu ki he fakataha ʻo hoʻo kakai, ʻaia naʻa ke fakatau ʻi muʻa; ko e faʻahinga ʻo ho tofiʻa, ʻaia kuo ke huhuʻi; ʻae moʻunga ni ko Saione, ʻaia naʻa ke nofo ai.
Gedenke deiner Gemeinde, die vor alters du erworben, die zum Eigentumsvolk du dir erlöst hast! (Gedenke) des Berges Zion, auf dem du Wohnung genommen!
3 Hiki hake ho vaʻe ki hono ngaahi maumau kuo tuʻumaʻu pe; ʻio, ki he meʻa kotoa pē kuo fai ʻi he angakovi ʻe he fili ʻi he faletapu.
Lenk deine Schritte hinauf zu den ewigen Trümmern: ach, alles hat der Feind im Heiligtum zerstört!
4 ‌ʻOku ʻioho ʻa ho ngaahi fili ʻi he lotolotonga ʻo hoʻo ngaahi fakataha; ʻoku nau fokotuʻu ʻenau ngaahi fuka ko e ngaahi fakaʻilonga.
Wild brüllen deine Feinde im Innern deiner Versammlungsstätte; haben dort ihre Fahnen als Siegeszeichen aufgestellt.
5 Naʻe ongoongo ʻae tangata ʻo fakatatau mo ʻene faʻa fai ke hiki ki ʻolunga ʻae ngaahi toki ki he ngaahi ʻakau lahi.
Es sieht sich an, als ob man die Äxte hoch geschwungen hätte im Dickicht des Waldes.
6 Ka ko eni, kuo nau maumauʻi ʻaki ʻae ngaahi toki mo e hamala ʻae ngaahi meʻa tongitongi kotoa pē.
Und jetzt zerschlagen sie auch sein Schnitzwerk allzumal mit Beilen und Hämmern.
7 Kuo nau lī ʻae afi ki ho faletapu, kuo nau ʻuliʻi ʻae ʻafioʻanga ʻo ho huafa ʻo holoki hifo ia ki he kelekele.
Sie haben dein Heiligtum in Brand gesteckt, bis zum Boden entweiht die Wohnung deines Namens.
8 Naʻa nau pehē ʻi honau loto, “Ketau fakaʻauha fakataha ʻakinautolu:” kuo nau tutu ʻo ʻosi ʻae ngaahi falelotu ʻoe ʻOtua ʻi he fonua.
Sie haben sich vorgenommen: »Wir rotten sie allesamt aus!« und haben alle Gottesstätten im Lande verbrannt.
9 ‌ʻOku ʻikai temau kei mamata ki heʻemau ngaahi fakaʻilonga: ʻoku ʻikai ha palōfita ʻe toe: pea ʻoku ʻikai ha tokotaha ʻiate kitautolu ʻoku ne ʻilo pe ʻe fēfē hono fuoloa.
Unsre (heiligen) Zeichen sehn wir nicht mehr, kein Prophet ist mehr da, und niemand weiß bei uns, wie lange das dauern soll.
10 ‌ʻE ʻOtua, ʻe fēfē hono fuoloa ʻoe lauʻikovi ʻae fili? ʻE kape ki ho huafa ʻe he fili ʻo taʻengata?
Wie lange, o Gott, soll der Widersacher noch schmähen, der Feind deinen Namen immerfort lästern?
11 Ko e hā ʻoku ke toʻo atu ai ho nima, ʻio, ho nima toʻomataʻu? Toʻo mai ia mei ho fatafata.
Warum doch ziehst du deine Hand zurück? O zieh deine Rechte hervor aus dem Busen, mach ein Ende!
12 He ko e ʻOtua ko hoku Tuʻi talu mei muʻa, ʻoku ne fai ʻae fakamoʻui ʻi he lotolotonga ʻo māmani.
Gott ist ja doch mein König von alters her, Rettungstaten vollführt er inmitten des Landes.
13 Naʻa ke vaeua ʻae tahi ʻi ho mālohi: naʻa ke foaʻi ʻae ʻulu ʻoe ngaahi talākoni ʻi he ngaahi vai,
Du hast das Meer durch deine Kraft gespalten, die Häupter der Drachen auf den Fluten zerschellt.
14 ‌ʻOku ke foaʻi ʻo laiki ʻae ngaahi ʻulu ʻoe levaiatani, ʻo ke ʻange ia ko e meʻakai ki he kakai ʻoku nofo ʻi he toafa.
Du hast Leviathans Köpfe zermalmt, zum Fraß ihn hingegeben dem Volke der Wüstentiere.
15 Naʻa ke vaeua ʻae matavai mo e vaitafe lahi: naʻa ke fakamōmoa ʻae ngaahi vaitafe lahi.
Du hast Quellen und Bäche hervorbrechen lassen, du hast nieversiegende Ströme trocken gelegt.
16 ‌ʻOku ʻoʻou ʻae ʻaho, pea ʻoku ʻoʻou foki mo e pō: kuo ke teuteu ʻae maama mo e laʻā.
Dein ist der Tag, dein auch die Nacht, du hast den Mond und die Sonne hingestellt.
17 Kuo ke ʻai ʻae ngaahi ngataʻanga kotoa pē ʻoe fonua; kuo ke ngaohi ʻae faʻahitaʻu mafana mo e faʻahitaʻu momoko.
Du hast der Erde rings die Grenzen festgesetzt, Sommer und Winter, du hast sie gebildet.
18 ‌ʻE Sihova, manatu ki he meʻa ni, kuo lauʻikovi ʻe he fili, pea kuo kape ki ho huafa ʻae kakai vale.
Denke daran: der Feind hat dich, o HERR, gehöhnt, und ein gottloses Volk deinen Namen gelästert!
19 ‌ʻOua naʻa tukuange ʻae laumālie ʻo ho ʻofaʻanga ki he fuʻu tokolahi ʻoe kau angakovi: ʻoua naʻa ngalo ʻiate koe ʻae fakataha ʻo ho kakai masiva ʻo taʻengata.
Gib nicht den Raubtieren preis die Seele deiner Taube, vergiß nicht für immer das Leben deiner Dulder!
20 Ke ke tokanga ki he fuakava: he ʻoku pito ʻae ngaahi potu fakapoʻuli ʻo māmani ʻi he ngaahi nofoʻanga ʻoe angamālohi.
Blick hin auf den Bund! Denn angefüllt sind die Verstecke des Landes mit Stätten der Gewalttat.
21 ‌ʻOua naʻa ke tuku ke liu mai kuo mā ʻae kakai kuo taʻomia: tuku ke fakamālō ki ho huafa ʻae kau masiva mo e vaivai.
Laß den Bedrängten nicht enttäuscht davongehn, der Arme und Bedrückte müsse deinen Namen rühmen!
22 ‌ʻE ʻOtua, ke ke tuʻu hake, ʻo langomakiʻi hoʻo ngāue ʻaʻau: manatu ki he lauʻikoviʻi koe ʻe he tangata vale ʻi he ʻaho kotoa pē.
Steh auf, Gott, verficht deine Sache! Gedenke der Schmach, die dich trifft von den Ruchlosen Tag für Tag!
23 ‌ʻOua naʻa ngalo ʻae leʻo ʻo ho ngaahi fili: ko e maveuveu ʻokinautolu ʻoku tuʻu hake kiate koe ʻoku tupulekina ʻi he ʻaho kotoa pē.
Vergiß nicht das Geschrei deiner Feinde, das Toben deiner Gegner, das allzeit aufsteigt!

< Saame 74 >