< Saame 43 >

1 ‌ʻE ʻOtua, ke ke fakamaau au, ʻo langomakiʻi au telia ʻae puleʻanga angakovi: ke ke fakamoʻui au mei he tangata kākā mo taʻeangatonu.
Døm meg, Gud, og før mi sak mot folk utan miskunn, frels meg frå falsk og rettarlaus mann!
2 He ko koe ko e ʻOtua ʻo ʻeku mālohi: ko e hā ʻoku ke liʻaki ai au? Ko e hā ʻoku ou ʻalu mamahi pe ʻi he taʻomia ʻe he fili?
For du er den Gud som er mi vern. Kvi hev du støytt meg burt? Kvi skal eg ganga svartklædd under fiende-trykk?
3 Ke ke fekau atu hoʻo maama mo hoʻo moʻoni: tuku ke na tataki au; tuku ke na ʻomi au ki ho moʻunga māʻoniʻoni, mo ho ngaahi fale fehikitaki.
Send ditt ljos og di sanning, lat deim leida meg, lat deim føra meg til ditt heilage fjell og til dine bustader,
4 Ko ia te u toki ʻalu atu ki he feilaulauʻanga ʻoe ʻOtua, ki he ʻOtua ko hoku fiefiaʻanga lahi ʻaupito: ʻio, ʻi he haʻape te u fakamālō kiate koe, ʻE ʻOtua ko hoku ʻOtua.
so eg kann koma til Guds altar, til Gud, min fagnad og mi gleda, og lova deg på cither, Gud, min Gud!
5 Ko e hā ʻoku ke mapelu ai ki lalo, ʻE hoku laumālie? pea ko e hā ʻoku ke maveuveu ai ʻi loto ʻiate au? ʻAmanaki lelei ki he ʻOtua: he ko e moʻoni te u fakafetaʻi kiate ia, ʻaia ko e fakamoʻui ʻo hoku mata, mo hoku ʻOtua.
Kvi er du nedbøygd, mi sjæl, og kvi bruser du i meg? Venta på Gud, for eg skal endå lova honom, mitt andlits frelsa og min Gud.

< Saame 43 >