Saame 42
1 Ki he Takimuʻa, ko e akonaki ki he ngaahi foha ʻo Kola. ʻOku hangē ko e holi ʻae hainiti ki he ngaahi tafeʻanga vai, ʻoku pehē ʻae holi ʻa hoku laumālie kiate koe, ʻE ʻOtua.
Zborovođi. Poučna pjesma. Sinova Korahovih. Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom.
2 ʻOku holi hoku laumālie ki he ʻOtua, ki he ʻOtua moʻui: te u hoko ʻafē ʻo fakahā au ʻi he ʻao ʻoe ʻOtua?
Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o, kada ću doći i lice Božje gledati?
3 Ko ʻeku meʻakai ʻi he ʻaho mo e pō ʻa hoku ngaahi loʻimata, lolotonga ʻoku nau pehē maʻuaipē kiate au, “Ko e fē ho ʻOtua?”
Suze su kruh moj danju i noću, dok me svednevice pitaju: “Gdje ti je Bog tvoj?”
4 ʻI heʻeku manatu ki he ngaahi meʻa ni, ʻoku ou lilingi hoku laumālie ʻiate au: he naʻaku faʻa ʻalu mo e tokolahi, naʻaku ʻalu mo kinautolu ki he fale ʻoe ʻOtua, ʻi he leʻo ʻoe fiefia mo e fakafetaʻi, mo e tokolahi naʻe tauhi ʻae ʻaho tapu.
Duša moja gine kada se spomenem kako koračah u mnoštvu predvodeć' ih k Domu Božjem uz radosno klicanje i hvalopojke u povorci svečanoj.
5 Ko e hā ʻoku ke mapelu ai ki lalo, ʻE hoku laumālie? pea ko e hā kuo ke maveuveu ai ʻi loto ʻiate au? Ke ke ʻamanaki lelei ki he ʻOtua? He ko e moʻoni te u fakafetaʻi kiate ia ʻi he ngaahi fakamoʻui ʻo hono fofonga.
Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!
6 ʻE hoku ʻOtua, ʻoku mapelu ki lalo hoku laumālie ʻi loto ʻiate au: ko ia te u manatu ai kiate koe mei he fonua ʻo Sioatani, pea mo Heamoni, mo e moʻunga siʻi ko Maisa.
Tuguje duša u meni, stoga se tebe spominjem iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara.
7 ʻOku ui ʻae loloto ki he loloto ʻi he longoaʻa ʻo hoʻo ngaahi ʻahiohio vai: ʻoku lōmakiʻi au ʻe hoʻo ngaahi peau kotoa pē mo hoʻo ngaahi ngalu.
Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih: sve vode tvoje i vali preko mene prijeđoše.
8 Ka ko e moʻoni ʻe fekau mai ʻe Sihova ʻa ʻene ʻaloʻofa ʻi he ʻaho, pea ʻe ʻiate au ʻene hiva ʻi he poʻuli, mo ʻeku lotu ki he ʻOtua ʻo ʻeku moʻui.
Nek' mi danju Jahve naklonost udijeli, a noću pjesmom ću hvalit' Boga života svog.
9 Te u pehē ki he ʻOtua ko hoku makatuʻu, “Ko e hā kuo ke fakangaloʻi ai au? Ko e hā ʻoku ou ʻalu mamahi pē ʻi he taʻomia ʻe he fili?”
Reći ću Bogu: “Hridino moja, zašto me zaboravljaš? Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?”
10 Ko e manuki ʻa hoku ngaahi fili, ʻoku hangē ko e heletā kuo uhu ki hoku ngaahi hui; ʻi heʻenau pehē mai kiate au ʻi he ʻaho kotoa pē, “Ko e fē ho ʻOtua?”
Kosti mi se lome od poruge neprijatelja dok me svednevice pitaju: “Gdje ti je Bog tvoj?”
11 Ko e hā ʻoku ke mapelu ai ki lalo, ʻE hoku laumālie? Pea ko e hā ʻoku ke maveuveu ai ʻi loto ʻiate au? Ke ke ʻamanaki lelei ki he ʻOtua: he ko e moʻoni te u fakafetaʻi kiate ia, ʻaia ko e fakamoʻui ʻo hoku mata, mo hoku ʻOtua.
Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!
