< Saame 37 >
1 Ko e Saame ʻa Tevita. ʻOua naʻa ke fakamamahiʻi koe koeʻuhi ko e kau fai kovi, pea ʻoua naʻa ke meheka ki he kau ngāue ʻi he angahala.
Av David. Vreidskast ikkje yver illgjerningsmennerne, harmast ikkje yver deim som gjer urett!
2 Koeʻuhi ʻe vave ʻae tuʻusi hifo ʻakinautolu ʻo hangē ko e mohuku, pea mae ʻo hangē ko e ʻakau mata.
For liksom gras vert dei brått avskorne, og som grøne urter visnar dei burt.
3 Falala kia Sihova, pea ke fai lelei; ko ia te ke nofo ai ʻi he fonua, pea ko e moʻoni ʻe fafangaʻi koe.
Lit på Herren og gjer det gode, bu i landet og legg vinn på truskap!
4 Fakafiemālieʻi foki koe ʻia Sihova; pea te ne foaki kiate koe ʻae ngaahi holi ʻo ho loto.
Og hugnast i Herren, so skal han gjeva deg det som ditt hjarta ynskjer.
5 Tuku ho hala kia Sihova; pea falala foki kiate ia; pea te ne fakahoko ia.
Gjev Herren din veg i vald, og lit på honom! Han skal gjera det;
6 Pea te ne fakahā atu hoʻo māʻoniʻoni ʻo hangē ko e maama, mo hoʻo fakamaau ʻo hangē ko e hoʻatā ʻoe ʻaho.
og han skal lata di rettferd ganga fram som ljoset, og din rett som middagsklåren.
7 Ke ke fakalongo pē kia Sihova, pea tatali faʻa kātaki pe kiate ia: ʻoua naʻa ke fakamamahiʻi koe koeʻuhi ko ia ʻoku monūʻia ʻi hono hala, koeʻuhi ko e tangata ʻoku fakahoko ʻae ngaahi filioʻi kovi.
Ver still for Herren og stunda på honom! Vreidast ikkje yver den som hev lukka på sin veg, den mannen som legg upp meinråd!
8 Tukuange ʻae ʻita, pea liʻaki ʻae lili: ʻoua naʻa ke fakamamahiʻi foki koe ʻi ha meʻa ke fai kovi.
Haldt deg frå vreide, lat harm fara, vreidast ikkje, det er berre til å gjera ilt!
9 Koeʻuhi ʻe motuhi ʻae ngaahi fai kovi: ka ko kinautolu ʻoku tatali kia Sihova, te nau maʻu ʻae fonua.
For illgjerningsmenner skal verta utrudde, men dei som ventar på Herren, dei skal erva landet.
10 He ʻoku toetoe siʻi pē, pea ʻe ʻikai ʻae angakovi: ʻio, te ke tokanga lahi ki hono potu, ka ʻe ʻikai ʻiloʻi ia.
Og um ei liti stund er den ugudlege ikkje til, og legg du merke til hans stad, so er han der ikkje.
11 Ka ko e angamalū tenau maʻu ʻae fonua; ʻonau fakafiemālieʻi ʻakinautolu ʻi hono lahi ʻoe melino.
Men dei spaklyndte skal erva landet og hugnast ved mykjen fred.
12 ʻOku fakakaukau kovi ʻe he angahala ki he angatonu, mo ngaiʻi kiate ia ʻaki hono nifo.
Den ugudlege tenkjer upp vondt imot den rettferdige og skjer tenner imot honom.
13 ʻE kata ʻa Sihova kiate ia: he ʻoku ne ʻafioʻi ʻoku haʻu hono ʻaho.
Herren lær åt honom; for han ser at hans dag kjem.
14 Kuo unuhi ʻe he kau angakovi ʻae heletā, pea kuo nau teke ʻenau kaufana, ke lī ki lalo ʻae mamahi mo e paea, pea ke tāmateʻi ʻakinautolu ʻoku angatotonu.
Dei ugudlege dreg sverdet og spenner sin boge til å fella den arme og fatige og myrda deim som fer ærleg fram.
15 ʻE ʻasi ʻenau heletā ki honau loto ʻonautolu, pea ʻe mafesi ʻenau ngaahi kaufana.
Deira sverd skal ganga inn i deira eige hjarta, og deira bogar verta brotne sund.
16 ʻOku lelei lahi hake ʻae meʻa siʻi ʻoku ʻi he tangata māʻoniʻoni ʻi he koloa ʻoe tokolahi ʻoku angahala.
Betre er det vesle den rettferdige hev, enn mykje gods hjå mange ugudlege.
17 Koeʻuhi ʻe fesiʻi ʻae nima ʻoe kau angahala: ka ʻoku poupou ʻe Sihova ʻae māʻoniʻoni.
For armarne vert brotne på dei ugudlege, men Herren styd dei rettferdige.
18 ʻOku ʻiloʻi ʻe Sihova ʻae ngaahi ʻaho ʻoe kakai angatonu: pea ko honau tofiʻa ʻe tolonga taʻengata.
Herren kjenner dei dagar dei ulastande skal liva, og deira arv skal vara til æveleg tid.
19 ʻE ʻikai te nau mā ʻi he kuonga kovi, pea ʻi he ngaahi ʻaho ʻoe honge tenau mākona.
Dei skal ikkje verta til skammar i den vonde tid, og i hungers dagar skal dei verta mette.
20 Ka ʻe ʻauha ʻae angakovi, pea ʻe tatau ʻae ngaahi fili ʻo Sihova mo e ngako ʻoe fanga lami: ʻe ʻauha ʻakinautolu; ʻi he kohu tenau mole ʻo ʻosi.
For dei ugudlege skal ganga til grunnar, og Herrens fiendar som blomeskrud på engjar; dei kverv som røyk, kverv burt.
21 ʻOku nō ʻae angakovi, pea ʻikai toe totongi: ka ʻoku fakahā ʻae ʻofa ʻe he māʻoniʻoni, ʻo foaki.
Den ugudlege låner og gjev ikkje att, men den rettferdige gjer miskunn og gjev.
22 He ko kinautolu kuo tāpuekina ʻiate ia tenau maʻu ʻae fonua; pea ko kinautolu kuo malaʻia ʻiate ia ʻe motuhi.
For dei han velsignar, skal erva landet; men dei han forbannar, skal verta utrudde.
23 ʻOku fakahinohino ʻe Sihova ʻae ngaahi laka ʻae tangata lelei: pea ʻoku fiemālie ia ʻi hono hala.
Herren gjer ein manns steg faste, og han hev hugnad i hans veg.
24 Neongo ʻene tō ki lalo, ʻe ʻikai ʻauha ia: he ʻoku poupou hake ia ʻe he nima ʻo Sihova.
Når han fell, vert han ikkje støypt til marki; for Herren styd hans hand.
25 Naʻaku talavou, pea kuo u motuʻa; ka ʻoku teʻeki te u ʻilo ʻae māʻoniʻoni kuo liʻaki, pe ko hono hako ʻoku kole mā.
Eg hev vore ung og vorte gamall, men aldri hev eg set den rettferdige forlaten eller hans born beda um brød.
26 ʻOku angaʻofa maʻuaipē ia, pea faʻa ʻatu; pea ʻoku monūʻia hono hako.
Heile dagen gjer han miskunn og låner ut, og hans born vert velsigna.
27 Afe mei he kovi, pea ke fai lelei, pea nofomaʻu pē ʻo taʻengata.
Vik frå det vonde og gjer det gode, so vert du æveleg buande i landet.
28 He ʻoku ʻofa ʻa Sihova ki he fakamaau, pea ʻoku ʻikai te ne liʻaki hono kakai māʻoniʻoni; kuo fakamoʻui maʻuaipē ʻakinautolu: ka ʻe motuhi ʻae hako ʻoe angakovi.
For Herren elskar rett og forlet ikkje sine trugne; til æveleg tid vert dei haldne uppe; men avkjøme av ugudlege vert utrudt.
29 ʻE maʻu ʻe he māʻoniʻoni ʻa e fonua, pea tenau nofo ai ʻo taʻengata.
Dei rettferdige skal erva landet og bu i det til æveleg tid.
30 Ko e ngutu ʻoe māʻoniʻoni ʻoku ne lea ʻaki ʻae poto, pea talanoa ʻaki hono ʻelelo ʻae fakamaau.
Rettferdig manns munn andar visdom, og hans tunga taler det som rett er.
31 ʻOku ʻi hono loto ʻae fono ʻa hono ʻOtua; ʻe ʻikai hekea ia ʻi haʻane laka ʻe taha.
Hans Guds lov er i hans hjarta, hans stig er ikkje ustøde.
32 ʻOku lamasi ʻe he angakovi ʻae māʻoniʻoni, ʻo kumi ke fakapoongi ia.
Dei ugudlege lurer på den rettferdige og søkjer å drepa honom.
33 ʻE ʻikai tukuange ia ʻe Sihova ʻi hono nima, pe tukuakiʻi ia ʻi hono fakamaauʻi.
Herren yvergjev honom ikkje i hans hand og fordømer honom ikkje, når han vert dømd.
34 Tatali kia Sihova, pea tauhi hono hala, pea te ne hakeakiʻi koe ke maʻu ʻae fonua: pea ka ʻosi hono motuhi ʻae kakai angakovi, te ke mamata ki ai.
Venta på Herren og haldt deg på hans veg! so skal han upphøgja deg til å erva landet; du skal sjå på at dei ugudlege vert utrudde.
35 Naʻaku mamata ki he angakovi kuo mālohi lahi, pea mafola ia ʻo hangē ko e ʻakau maʻuiʻui ʻoku tupu ʻi hono potu ʻoʻona.
Eg såg ein ugudleg ovrikjen mann, og han breidde seg ut som eit heimevakse tre med sitt grøne lauv.
36 Ka naʻe mole atu ia, pea vakai, kuo ʻikai ia: ʻio, ne u kumi ia, ka naʻe ʻikai faʻa ʻiloʻi ia.
Men han gjekk burt, og sjå, han var ikkje meir, og eg leita etter honom, men han vart ikkje funnen.
37 Vakai ki he tangata haohaoa, mo tokanga ki he angatonu: he ko e ngataʻanga ʻoe tangata ko ia ko e melino.
Merk deg den ulastande mann, og sjå på den rett-tenkte, at freds mann hev ei framtid.
38 Ka ʻe fakaʻauha fakataha ʻae kau angahala: ko e ikuʻanga ʻoe angakovi ʻe motuhi ia.
Men dei fråfalne vert alle saman utøydde, framtidi vert avskori for dei ugudlege.
39 Ka ko hono fakamoʻui ʻoe māʻoniʻoni ʻoku ʻia Sihova: ko honau mālohi ia ʻi he kuonga ʻoe mamahi.
Og frelsa for dei rettferdige kjem frå Herren, deira sterke vern i trengsels tid.
40 Pea ʻe tokoni ʻakinautolu ʻe Sihova, mo fakamoʻui ʻakinautolu: te ne fakahaofi ʻakinautolu mei he kakai angakovi, mo fakamoʻui ʻakinautolu, ko e meʻa ʻi heʻenau falala kiate ia.
Og Herren hjelper deim og friar deim ut, han friar deim frå dei ugudlege og frelser deim, for dei flyr til honom.