< Saame 34 >
1 Ko e Saame ʻa Tevita, ʻi heʻene liliu ʻene tōʻonga ʻi he ʻao ʻo ʻApimeleki; ʻaia naʻa ne kapusi ia, pea ʻalu ia ʻo hao. Te u fakafetaʻi kia Sihova ʻi he kuonga kotoa pē: ʻe tuʻumaʻu pe ʻene fakafetaʻi ʻi hoku ngutu.
Af David; der han anstillede sig afsindig for Abimeleks Ansigt, og denne uddrev ham, og han gik bort.
2 ʻE vikiviki hoku laumālie ʻia Sihova: ʻe fanongo ki ai ʻae kakai angavaivai, pea fiefia ai.
Jeg vil love Herren til hver Tid; hans Pris skal altid være i min Mund.
3 Ketau fai mo au ke hapai hake ʻa Sihova, pea ketau fakaongoongolelei fakataha hono huafa.
Min Sjæl skal rose sig i Herren; de sagtmodige skulle høre det og glæde sig.
4 Naʻaku kumi kia Sihova, pea ne ongoʻi au, ʻo ne fakamoʻui au mei heʻeku manavahē kotoa pē.
Lover Herren storlig med mig og lader os tilsammen ophøje hans Navn.
5 Naʻa nau vakai kiate ia, pea māmangia ai: pea naʻe ʻikai mā ai honau mata.
Jeg søgte Herren, og han bønhørte mig og friede mig af al min Frygt.
6 Naʻe tangi ʻae tangata masiva ni, pea naʻe ongoʻi ia ʻe Sihova, ʻo ne fakamoʻui ia mei heʻene mamahi kotoa pē.
De saa til ham og oplivedes, og deres Ansigt skal ingenlunde blive beskæmmet.
7 ʻOku nofo ʻae ʻāngelo ʻa Sihova ʻo takatakai ʻakinautolu ʻoku manavahē kiate ia, ʻo ne fakamoʻui ʻakinautolu.
Denne elendige raabte, og Herren hørte og frelste ham af alle hans Angester.
8 Mou kamata ʻo vakai ʻoku lelei ʻa Sihova: ʻoku monūʻia ʻae tangata ko ia ʻoku falala kiate ia.
Herrens Engel lejrer sig trindt omkring dem, som frygte ham, og frier dem.
9 Ke manavahē kia Sihova, ʻakimoutolu ko ʻene kau māʻoniʻoni: he ʻoku ʻikai ha masiva kiate kinautolu ʻoku manavahē kiate ia.
Smager og ser, at Herren er god; salig den Mand, som forlader sig paa ham.
10 ʻOku masiva ʻae fanga laione mui, mo fiekaia: ka ko kinautolu ʻoku kumi kia Sihova ʻe ʻikai te nau masiva ʻi ha meʻa lelei ʻe taha.
Frygter Herren, I hans hellige! thi de, som frygte ham, have ingen Mangel.
11 Haʻu, ʻakimoutolu ko e fānau, ʻo fanongo kiate au: te u ako kiate kimoutolu ʻae manavahē kia Sihova.
De unge Løver lide Nød og hungre; men de, som søge Herren, skulle ikke have Mangel paa noget godt.
12 Ko hai ha tangata ʻoku holi ke moʻui, ʻo manako ki he ngaahi ʻaho lahi, koeʻuhi ke ne mamata ai ki he lelei?
Kommer, I Børn! hører mig; jeg vil lære eder Herrens Frygt.
13 Taʻofi ho ʻelelo mei he kovi, mo ho loungutu mei he lea kākā.
Hvo er den Mand, som har Lyst til Livet, som ønsker sig Dage for at se godt?
14 Afe mei he kovi, mo ke fai lelei; kumi ki he melino, pea tuli ki ai.
Bevar din Tunge fra ondt og dine Læber fra at tale Svig.
15 ʻOku ʻafio maʻu ʻae fofonga ʻo Sihova ki he kakai māʻoniʻoni, pea ʻoku ongoʻi ʻe hono telinga ʻenau tangi.
Vig fra ondt, og gør godt; søg Fred, og tragt efter den!
16 ʻOku houhau ʻae fofonga ʻo Sihova kiate kinautolu ʻoku fai kovi, ke motuhi honau fakamanatuʻi mei māmani.
Herrens Øjne ere vendte til de retfærdige og hans Øren til deres Raab.
17 ʻOku tangi ʻae māʻoniʻoni, pea ongoʻi ʻe Sihova, ʻo ne fakamoʻui ʻakinautolu mei heʻenau ngaahi mamahi kotoa pē.
Herrens Ansigt er imod dem, som gøre ondt, for at udrydde deres Ihukommelse af Jorden.
18 ʻOku ofi ʻa Sihova kiate kinautolu ʻoku loto mafesi; ʻoku ne fakamoʻui ʻakinautolu ʻoku laumālie mafōfoa.
Hine raabte, og Herren hørte, og han friede dem af alle deres Angester.
19 ʻOku lahi ʻae ngaahi mamahi ʻoe māʻoniʻoni: ka ʻoku fakamoʻui ia mei ai kotoa pē ʻe Sihova.
Herren er nær hos dem, som have et sønderbrudt Hjerte, og han vil frelse dem, som have en sønderknust Aand.
20 ʻOku ne tauhi hono ngaahi hui kotoa pē: ʻe ʻikai mafesi ha taha.
Mange Genvordigheder vederfares den letfærdige; men Herren skal udfri ham af dem alle sammen,
21 ʻE fakapoongi ʻe he kovi ʻae kau angahala: pea ko kinautolu ʻoku fehiʻa ki he kau māʻoniʻoni te nau malaʻia.
Han bevarer alle hans Ben; ikke et af dem skal blive sønderbrudt.
22 ʻOku huhuʻi ʻe Sihova ʻae laumālie ʻo ʻene kau tamaioʻeiki: pea ʻe ʻikai malaʻia ha tokotaha ʻokinautolu ʻoku falala kiate ia.
Ulykken skal dræbe den ugudelige, og de, som hade den retfærdige, skulle dømmes skyldige. Herren forløser sine Tjeneres Sjæl; og alle de, som forlade sig paa ham, skulle ikke dømmes skyldige.