< Saame 129 >
1 Ko e Hiva ʻae ʻalu hake. ʻOku totonu ke lea ni ʻa ʻIsileli, Kuo liunga lahi ʻenau fakamamahiʻi au talu ʻeku kei talavou:
Pieśń stopni. Bardzoć mię utrapili zaraz od młodości mojej, powiedz teraz Izraelu.
2 “Kuo liunga lahi ʻenau fakamamahiʻi au talu ʻeku talavou: ka naʻe ʻikai tenau mālohi kiate au.
Bardzoć mię utrapili od młodości mojej, wszakże mię nie przemogli.
3 Naʻe keli ʻae kau tangata keli ʻi hoku tuʻa: naʻa nau ngaohi ke lōloa ʻenau ngaahi keli.
Po grzbiecie moim orali oracze, i długie przeganiali brózdy swoje.
4 ʻOku angatonu ʻa Sihova: kuo tuʻusi ʻe ia ʻae ngaahi afo ʻae kakai angahala.”
Ale Pan sprawiedliwy poprzecinał powrozy niezbożników.
5 Tuku ke puputuʻu pea foki kimui ʻakinautolu kotoa pē ʻoku fehiʻa ki Saione.
Zawstydzeni i nazad obróceni będą wszyscy, którzy Syon mają w nienawiści.
6 Tuku kenau tatau mo e mohuku ʻi he tatā ʻoe fale, ʻaia ʻoku mae ʻi he teʻeki ai ke lahi ia:
Będą jako trawa na dachu, która pierwej, niż odrośnie, usycha.
7 ʻAia ʻoku ʻikai fakapito ʻaki ʻe he tangata tuʻusi ʻa hono nima; pe ko e fatafata ʻo ia ʻoku ne nonoʻo ʻae ngaahi ʻū mohuku.
Z której żeńca nie może garści swej napełnić; ani naręcza swego ten, który wiąże snopy.
8 Pea ʻoku ʻikai lea ʻakinautolu ʻoku ʻalu ʻi ai, ʻo pehē, “Ke ʻiate kimoutolu ʻae monūʻia meia Sihova: ʻoku mau tāpuaki ʻakimoutolu ʻi he huafa ʻo Sihova.”
I mimo idący nie rzeką: Błogosławieństwo Pańskie niech będzie z wami; albo: Błogosławimy wam w imieniu Pańskiem.