< Saame 125 >
1 Ko e Hiva ʻae ʻalu hake. Ko kinautolu ʻoku falala kia Sihova tenau tatau mo e moʻunga ko Saione, ʻaia ʻoku ʻikai siʻi faʻa hiki, kae tuʻumaʻu pe ʻo taʻengata.
(Sang til Festrejserne.) De der stoler På HERREN, er som Zions bjerg, der aldrig i evighed rokkes.
2 Hangē ko e takatakai ʻe he ngaahi moʻunga ʻa Selūsalema, ʻoku takatakai pehē ʻe Sihova ʻa hono kakai mei he ʻaho ni ʻo lauikuonga.
Jerusalem ligger hegnet af Bjerge; og HERREN hegner sit Folk fra nu og til evig Tid:
3 Koeʻuhi ʻe ʻikai tuku maʻu ʻae tokotoko ʻoe angahala ʻi he tofiʻa ʻoe angatonu; telia naʻa mafao atu ʻe he angatonu honau nima ki he angahala.
Han lader ej Gudløsheds Herskerskerstav tynge retfærdiges Lod, at retfærdige ikke skal udrække Hånden til Uret.
4 ʻE Sihova, ke ke fai lelei kiate kinautolu ʻoku angalelei, pea kiate kinautolu ʻoku angatonu ʻi honau loto.
HERRE, vær god mod de gode, de oprigtige af Hjertet;
5 Ka ko kinautolu ʻoku nau afe ki honau ngaahi hala pikopiko, ʻe tataki atu ʻakinautolu ʻe Sihova fakataha mo e kakai fai kovi: ka ʻe hoko ʻae melino ki ʻIsileli.
men dem, der slår ind på krogveje, dem bortdrive HERREN tillige med Udådsmænd. Fred over Israel!