< Saame 124 >
1 Ko e Hiva ʻa Tevita maʻae ʻalu hake. Kapau naʻe ʻikai kau ʻa Sihova mo kitautolu, ʻoku totonu ke lea ni ʻa ʻIsileli;
(Sang til Festrejserne. Af David.) Havde HERREN ej været med os - så siger Israel -
2 “Kapau naʻe ʻikai kau ʻa Sihova mo kitautolu, ʻi he tuʻu hake ʻae kakai kiate kitautolu:
havde Herren ej været med os, da Mennesker rejste sig mod os;
3 Pehē, kuo nau folo hifo leva ʻakitautolu, ʻi he tupu ʻenau ʻita kiate kitautolu;
så havde de slugt os levende, da deres Vrede optændtes mod os;
4 Pehē, kuo lōfia ʻakitautolu ʻe he ngaahi vai, kuo tafe ʻae vaitafe ʻi he funga ʻo hotau laumālie:
så havde Vandene overskyllet os, en Strøm var gået over vor Sjæl,
5 Pea ʻalu ʻae ngaahi vai ʻoe laukau ʻi he funga ʻo hotau laumālie.”
over vor Sjæl var de gået, de vilde Vande.
6 Fakafetaʻi kia Sihova, ʻaia naʻe ʻikai te ne tukuange ʻakitautolu ko e meʻakai ki honau nifo.
Lovet være HERREN, som ej gav os hen, deres Tænder til Rov!
7 Kuo hao hotau laumālie ʻo hangē ko e manupuna mei he hele ʻae tangata tauhele: kuo maumauʻi ʻae tauhele, pea kuo tau hao ai.
Vor Sjæl slap fri som en Fugl at Fuglefængernes Snare, Snaren reves sønder, og vi slap fri.
8 Ko hotau tokoni ʻoku ʻi he huafa ʻo Sihova, ʻaia naʻa ne ngaohi ʻae langi mo māmani.
Vor Hjælper HERRENs Navn, Himlens og Jordens Skaber.