< Saame 106 >

1 Mou fakamālō kia Sihova. Mou ʻatu ʻae fakafetaʻi kia Sihova; he ʻoku angalelei ia: koeʻuhi ʻoku tolonga ʻo taʻengata ʻa ʻene ʻaloʻofa.
Halleluja! Danket dem HERRN; denn er ist freundlich, und seine Güte währet ewiglich.
2 Ko hai ʻe faʻa fakamatala ki he ngaahi ngāue lahi ʻa Sihova? Ko hai ʻe faʻa fakahā ʻae fakamālō kotoa pē kiate ia?
Wer kann die großen Taten des HERRN ausreden und alle seine löblichen Werke preisen?
3 ‌ʻOku monūʻia ʻakinautolu ʻoku tokanga ki he fakamaau, mo ia ʻoku fai māʻoniʻoni ʻi he ʻaho kotoa pē.
Wohl denen, die das Gebot halten und tun immerdar recht!
4 ‌ʻE Sihova, ke ke manatuʻi au ʻaki ʻae ʻofa ʻaia ʻoku ke ʻofa ʻaki ki hoʻo kakai: ke ke ʻaʻahi mai kiate au ʻaki hoʻo fakamoʻui;
HERR, gedenke mein nach der Gnade, die du deinem Volk verheißen hast; beweise uns deine Hilfe,
5 Koeʻuhi ke u mamata ki he lelei ʻo ia kuo ke fili, koeʻuhi ke u fiefia ʻi he fiefia ʻo ho puleʻanga, pea u vikiviki ai fakataha mo ho tofiʻa.
daß wir sehen mögen die Wohlfahrt deiner Auserwählten und uns freuen, daß es deinem Volk wohlgehet, und uns rühmen mit deinem Erbteil.
6 Ko kimautolu mo ʻemau ngaahi tamai kuo mau fai angahala, kuo mau fai ʻae ngaahi hia, kuo mau fai kovi.
Wir haben gesündiget samt unsern Vätern; wir haben mißgehandelt und sind gottlos gewesen.
7 Naʻe ʻikai ʻilo ʻe heʻemau ngaahi tamai hoʻo ngaahi ngāue fakaofo ʻi ʻIsipite; naʻe ʻikai tenau manatu ki hono lahi ʻo hoʻo ngaahi ʻaloʻofa; ka naʻa nau fakahouhau kiate ia ʻi he tahi, ʻio, ʻi he Tahi Kulokula.
Unsere Väter in Ägypten wollten deine Wunder nicht verstehen; sie gedachten nicht an deine große Güte und waren ungehorsam am Meer, nämlich am Schilfmeer.
8 Ka naʻa ne fakamoʻui ʻakinautolu koeʻuhi ko hono huafa, koeʻuhi ke ne fakaʻilo ʻa hono mālohi lahi.
Er half ihnen aber um seines Namens willen, daß er seine Macht beweisete.
9 Naʻe valoki foki ʻe ia ʻae Tahi Kulokula, pea mōmoa ia: ko ia naʻa ne tataki ʻakinautolu ʻi he loloto, ʻo hangē ko e toafa.
Und er schalt das Schilfmeer, da ward's trocken; und führete sie durch die Tiefe wie in einer Wüste;
10 Pea naʻa ne fakamoʻui ʻakinautolu mei he nima ʻo ia naʻe fehiʻa kiate kinautolu, mo ne huhuʻi ʻakinautolu mei he nima ʻoe fili.
und half ihnen von der Hand des, der, sie hassete, und erlösete sie von der Hand des Feindes
11 Pea naʻe lōmakiʻi honau ngaahi fili ʻaki ʻae ngaahi vai: pea naʻe ʻikai hao ha tokotaha ʻiate kinautolu.
Und die Wasser ersäuften ihre Widersacher, daß nicht einer überblieb.
12 Pea naʻa nau toki tui ki heʻene folofola; naʻa nau hiva ʻaki ʻae fakamālō kiate ia.
Da glaubten sie an seine Worte und sangen sein Lob.
13 Naʻe ngalo leva ʻiate kinautolu ʻene ngaahi ngāue; pea naʻe ʻikai tenau tatali ki heʻene akonaki:
Aber sie vergaßen bald seiner Werke; sie warteten nicht seines Rats.
14 Ka naʻa nau holi kovi ʻaupito ʻi he toafa, pea ʻahiʻahiʻi ʻae ʻOtua ʻi he potu lala.
Und sie wurden lüstern in der Wüste und versuchten Gott in der Einöde.
15 Pea naʻa ne foaki kiate kinautolu ʻaia naʻa nau kole; ka naʻa ne fekau ʻae tutue ki honau laumālie.
Er aber gab ihnen ihre Bitte und sandte ihnen genug, bis ihnen davor ekelte.
16 Naʻa nau meheka foki kia Mōsese ʻi he loto ʻapitanga, mo ʻElone ko e tokotaha māʻoniʻoni ʻa Sihova.
Und sie empörten sich wider Mose im Lager, wider Aaron, den Heiligen des HERRN.
17 Naʻe mafahi ʻae kelekele pea folo hifo ai ʻa Tatani, mo ʻufiʻufi ai ʻae kakai ʻo ʻEpilami.
Die Erde tat sich auf und verschlang Dathan und deckte zu die Rotte Abirams.
18 Pea naʻe tutu ai ʻae afi ʻi honau kakai; pea vela ke ʻosi ʻe he ulo afi ʻae kau angahala.
Und Feuer ward unter ihrer Rotte angezündet; die Flamme verbrannte die Gottlosen.
19 Naʻa nau ngaohi ʻae fakatātā ʻoe ʻuhikiʻi pulu ʻi Holepi, pea lotu ki he fakatātā koula.
Sie machten ein Kalb in Horeb und beteten an das gegossene Bild;
20 Naʻe pehē ʻenau liliu honau nāunau, ki he fakatātā ʻoe pulu ʻaia ʻoku kai mohuku.
und verwandelten ihre Ehre in ein Gleichnis eines Ochsen, der Gras isset.
21 Naʻa nau fakangalongaloʻi ʻae ʻOtua ko honau fakamoʻui, ʻaia naʻe fai ʻae ngaahi meʻa lahi ʻi ʻIsipite;
Sie vergaßen Gottes, ihres Heilandes, der so große Dinge in Ägypten getan hatte,
22 Ko e ngaahi ngāue fakaofo ʻi he fonua ʻo Hami, mo e ngaahi meʻa fakailifia ʻi he Tahi Kulokula.
Wunder im Lande Hams und schreckliche Werke am Schilfmeer.
23 Ko ia naʻa ne pehē te ne fakaʻauha ʻakinautolu, ka ne ʻikai tuʻu ʻi hono ʻao ʻi he vahaʻa ʻa Mōsese ʻaia kuo ne fili, ke fakatafoki hono houhau, telia naʻa fakaʻauha ʻe ia ʻakinautolu.
Und er sprach, er wollte sie vertilgen, wo nicht Mose, sein Auserwählter, den Riß aufgehalten hätte, seinen Grimm abzuwenden, auf daß er sie nicht gar verderbete.
24 ‌ʻIo, naʻa nau fehiʻa ki he fonua lelei, naʻe ʻikai tenau tui ki heʻene folofola:
Und sie verachteten das liebe Land; sie glaubten seinem Wort nicht
25 Ka naʻa nau lāunga ʻi honau ngaahi fale fehikitaki, ʻo taʻetokanga ki he leʻo ʻo Sihova.
und murreten in ihren Hütten; sie gehorchten der Stimme des HERRN nicht.
26 Ko ia naʻa ne hiki hake ai hono nima kiate kinautolu, ke tulaki ʻakinautolu ʻi he toafa:
Und er hub auf seine Hand wider sie, daß er sie niederschlüge in der Wüste
27 Ke tulaki foki honau hako ʻi he ʻao ʻoe ngaahi puleʻanga, mo fakahēʻi ʻakinautolu ʻi he ngaahi fonua.
und würfe ihren Samen unter die Heiden und streuete sie in die Länder.
28 Naʻa nau ului foki kia Peali-Peoli, mo nau kai ʻae ngaahi feilaulau ʻoe mate.
Und sie hingen sich an den Baal Peor und aßen von den Opfern der toten Götzen
29 Ko ia naʻa nau fakahouhauʻi ia ʻaki ʻenau ngaahi filioʻi: pea naʻe ʻoho mai ʻae mahaki fakaʻauha kiate kinautolu.
und erzürneten ihn mit ihrem Tun; da riß auch die Plage unter sie.
30 Pea naʻe toki tuʻu hake ʻa Finiasi, ʻo fai ʻae fakamaau: pea naʻe lolomi ai ʻae mahaki fakaʻauha.
Da trat zu Pinehas und schlichtete die Sache; da ward der Plage gesteuert,
31 Pea naʻe lau ia kiate ia ko e māʻoniʻoni ʻi he ngaahi toʻutangata kotoa pē ʻo lauikuonga.
und ward ihm gerechnet zur Gerechtigkeit für und für ewiglich.
32 Naʻa nau fakahouhau kiate ia foki ʻi he ngaahi vai ʻoe fekeʻikeʻi, pea hoko ʻae kovi kia Mōsese koeʻuhi ko kinautolu:
Und sie erzürneten ihn am Haderwasser; und sie zerplagten den Mose übel.
33 Ko e meʻa ʻi heʻenau fakatupu hono loto, ko ia naʻa ne lea ʻaki ʻae lea taʻengali ʻe hono loungutu.
Denn sie betrübten ihm sein Herz, daß ihm etliche Worte entfuhren.
34 Naʻe ʻikai tenau fakaʻauha ʻae ngaahi puleʻanga, ʻaia naʻe fekau ʻe Sihova kiate kinautolu:
Auch vertilgten sie die Völker nicht, wie sie doch der HERR geheißen hatte,
35 Ka naʻa nau nofo fakataha mo e hiteni, pea nau ʻilo ʻenau ngaahi ngāue.
sondern sie mengeten sich unter die Heiden und lernten derselben Werke
36 Pea naʻa nau tauhi honau ngaahi tamapua: ʻaia naʻe hoko ko e tauhele kiate kinautolu.
und dieneten ihren Götzen, die gerieten ihnen zum Ärgernis.
37 ‌ʻIo, naʻa nau feilaulau ʻaki honau ngaahi foha mo honau ngaahi ʻofefine ki he kau tēvolo,
Und sie opferten ihre Söhne und ihre Töchter den Teufeln
38 Mo lilingi ʻae toto māʻoniʻoni, ko e toto ʻo honau ngaahi foha mo honau ngaahi ʻofefine, ʻakinautolu naʻa nau feilaulau ʻaki ki he ngaahi tamapua ʻo ʻi he toto.
und vergossen unschuldig Blut, das Blut ihrer Söhne und ihrer Töchter, die sie opferten den Götzen Kanaans, daß das Land mit Blutschulden befleckt ward;
39 Pea naʻe fakaʻuliʻi pehē ʻakinautolu ʻi heʻenau ngaahi ngāue, pea nau fai feʻauaki ʻi heʻenau ngaahi filioʻi.
und verunreinigten sich mit ihren Werken und hureten mit ihrem Tun.
40 Ko ia naʻe tupu ai ʻae houhau ʻo Sihova ki hono kakai, pea ne fākaliliʻa ai ki hono tofiʻa ʻoʻona.
Da ergrimmete der Zorn des HERRN über sein Volk und gewann einen Greuel an seinem Erbe
41 Pea naʻa ne tukuange ʻakinautolu ki he nima ʻoe hiteni; pea naʻe pule kiate kinautolu ʻakinautolu naʻe fehiʻa kiate kinautolu.
und gab sie in die Hand der Heiden, daß über sie herrscheten, die ihnen gram waren.
42 Pea naʻe fakamālohiʻi ʻakinautolu ʻe honau ngaahi fili, pea fakamoʻulaloa ʻakinautolu ki honau lalo nima.
Und ihre Feinde ängsteten sie; und wurden gedemütiget unter ihre Hände.
43 Naʻe liunga lahi ʻene fakamoʻui ʻakinautolu; ka naʻa nau fakahouhauʻi ia ʻi heʻenau fakakaukau, pea naʻe fakavaivaiʻi ʻakinautolu koeʻuhi ko ʻenau hia.
Er errettete sie oftmals; aber sie erzürneten ihn mit ihrem Vornehmen und wurden wenig um ihrer Missetat willen.
44 Ka naʻa ne tokanga ki heʻenau mamahi, ʻi heʻene ongoʻi ʻenau tangi:
Und er sah ihre Not an, da er ihre Klage hörete,
45 Pea ne manatuʻi ʻa ʻene fuakava mo kinautolu, pea ne fakatomala ʻo fakatatau mo hono lahi ʻo ʻene ʻaloʻofa.
und gedachte an seinen Bund, mit ihnen gemacht. Und reuete ihn nach seiner großen Güte
46 naʻa ne pule foki ke manavaʻofa kiate kinautolu ʻakinautolu kotoa pē naʻe ʻave pōpula ʻakinautolu.
und ließ sie zur Barmherzigkeit kommen vor allen, die sie gefangen hatten.
47 Fakamoʻui ʻakimautolu, ʻE Sihova ko homau ʻOtua, pea tānaki ʻakimautolu mei he lotolotonga ʻoe hiteni, ke mau fakafetaʻi ki ho huafa māʻoniʻoni, pea hanuhanu ʻi he fakamālō kiate koe.
Hilf uns, HERR, unser Gott, und bringe uns zusammen aus den Heiden, daß wir danken deinem heiligen Namen und rühmen dein Lob!
48 Fakafetaʻi kia Sihova koe ʻOtua ʻo ʻIsileli talu mei muʻa ʻo aʻu ʻo taʻengata; pea tuku ke lea pehē ʻe he kakai kotoa pē ʻEmeni. Mou fakamālō kia Sihova.
Gelobet sei der HERR, der Gott Israels, von Ewigkeit zu Ewigkeit, und alles Volk spreche: Amen, Halleluja!

< Saame 106 >