< Saame 105 >
1 Mou ʻatu ʻae fakafetaʻi kia Sihova; ui ki hono huafa: fakahā ʻene ngaahi ngāue ʻi he ʻao ʻoe kakai.
Danket Jahwe, ruft seinen Namen an, / Macht seine großen Taten inmitten der Völker kund!
2 Hiva kiate ia, hiva ʻaki ʻae ngaahi saame kiate ia: mou talanoa ʻaki ʻene ngaahi ngāue fakaofo kotoa pē.
Singt ihm, spielt ihm, / Redet von all seinen Wundern!
3 Mou vikiviki ʻi hono huafa māʻoniʻoni: tuku ke fiefia ʻae loto ʻokinautolu ʻoku nau kumi kia Sihova.
Rühmt euch seines heiligen Namens! / Es freue sich deren Herz, die Jahwe suchen.
4 Kumi kia Sihova, mo hono mālohi: kumi maʻuaipē ki hono fofonga.
Fraget nach Jahwe und seiner Macht, / Suchet sein Antlitz beständig!
5 Manatu ki heʻene ngaahi ngāue fakaofo ʻaia kuo ne fai; ʻa ʻene ngaahi mana, mo e ngaahi fakamaau ʻa hono fofonga;
Gedenkt seiner Wunder, die er getan, / Seiner Zeichen und der Urteile seines Munds,
6 ʻAkimoutolu ʻae hako ʻo ʻEpalahame ko ʻene tamaioʻeiki, ʻakimoutolu ʻae fānau ʻa Sēkope ʻaia kuo ne fili.
Ihr Nachkommen Abrahams, seines Knechts, / Ihr Söhne Jakobs, seine Erwählten!
7 Ko ia, ko Sihova ko hotau ʻOtua, ʻoku ʻi māmani kotoa pē ʻa ʻene ngaahi fakamaau.
Er, Jahwe, ist unser Gott; / Er waltet gerecht über alle Lande.
8 Kuo manatu ʻe ia ki heʻene fuakava ʻo lauikuonga, ko e folofola ʻaia naʻa ne fekau ki he toʻutangata ʻe taha afe.
Er gedenkt seines Bundes auf ewig, / Des Wortes, das er geboten für tausend Geschlechter,
9 ʻA e fuakava ʻaia naʻa ne fai mo ʻEpalahame, pea mo ʻene fuakava kia ʻAisake;
Des Bundes, den er geschlossen mit Abraham, / Seines Eides an Isaak.
10 Pea ne fokotuʻumaʻu ia kia Sēkope ko e fono, pea kia ʻIsileli ko e fuakava taʻengata:
Er hat ihn für Jakob verheißend bestätigt, / Für Israel als ewigen Bund.
11 ʻO ne pehē, “Te u foaki kiate koe ʻae fonua ko Kēnani, ko e fuofua ʻo homou tofiʻa:”
Indem er sagte: "Dir will ich geben Kanaans Land / Als euer erblich Besitztum."
12 ʻI he lolotonga naʻe tokosiʻi pe honau kau tangata; ʻio, ko e tokosiʻi ʻaupito, mo e kau muli ʻi ai.
Damals waren sie klein an Zahl, / Ein Häuflein nur, und Gäste im Land.
13 Lolotonga ʻa ʻenau ʻalu mei he faʻahinga ʻe taha ki ha faʻahinga kehe, pea mei he puleʻanga ʻe taha ki he kakai kehe;
So wanderten sie von Volk zu Volk, / Von einem Reiche zum andern Volk.
14 Naʻe ʻikai tuku ʻe ia ke fai kovi ʻe ha tangata ʻe taha kiate kinautolu: ʻio, naʻa ne valoki ʻae ngaahi tuʻi koeʻuhi ko kinautolu;
Er ließ sie dabei von niemand bedrücken, / Ja, Könige strafte er ihretwegen:
15 ʻO ne pehē, “ʻOua naʻa ala kiate ia kuo u pani, pea ʻoua naʻa fai kovi ki heʻeku kau palōfita.”
"Tastet meine Gesalbten nicht an, / Und meinen Propheten tut kein Leid!"
16 Pea naʻa ne ui foki ke hoko ʻae honge ki he fonua: naʻa ne fesiʻi ʻae tokotoko kotoa pē ʻoe mā,
Dann rief er Hungersnot gegen das Land, / Nahm jegliche Nahrung hinweg.
17 Naʻa ne fekau ʻae tangata ke muʻomuʻa ʻiate kinautolu, ʻio, ko Siosefa ʻaia naʻe fakatau ke tamaioʻeiki:
Er sandte vor ihnen her einen Mann: / Josef ward als Sklave verkauft.
18 Pea naʻa nau fakamamahiʻi hono vaʻe ʻaki ʻae ngaahi haʻi: naʻe tuia ia ʻe he ukamea:
Seine Füße wurden gefesselt, / In Eisen legte man ihn,
19 ʻO aʻu ki he ʻaho naʻe hoko ai ʻene lea: naʻe ʻahiʻahiʻi ia ʻe he folofola ʻa Sihova.
Bis sich sein Wort erfüllte, / Jahwes Spruch ihn geläutert hatte.
20 Naʻe fekau ʻe he tuʻi ke vete ia; ʻio, ʻe he pule ʻoe kakai, pea naʻa ne tukuange ia ke tauʻatāina pe.
Da sandte der König und ließ ihn los, / Der Völkerbeherrscher gab ihn frei.
21 Naʻa ne fakanofo ia ko e ʻeiki ʻo hono fale, mo e pule ʻo ʻene koloa kotoa pē:
Er setzte ihn seinem Hause zum Herrn, / Zum Gebieter über all seinen Besitz;
22 Ke haʻisia hono ngaahi ʻeiki ko ʻene faʻiteliha; mo akonakiʻi ʻa ʻene kau mātuʻa ʻi he poto.
Er sollte seine Fürsten an sich fesseln, / Seine Ältesten sollte er Weisheit lehren.
23 Naʻe haʻu foki ʻa ʻIsileli ki ʻIsipite pea naʻe ʻāunofo ʻa Sēkope ʻi he fonua ʻo Hami.
Dann kam Israel nach Ägypten, / Und Jakob ward Gast im Lande Hams.
24 Pea naʻa ne fakatupu ʻo tokolahi ʻaupito ʻa hono kakai; pea ne ngaohi ʻakinautolu kenau mālohi hake ʻi honau ngaahi fili.
Gott ließ sein Volk sehr zahlreich werden / Und machte es stärker als seine Bedränger.
25 Naʻa ne liliu honau loto kenau fehiʻa ki hono kakai, kenau fai kākā ki heʻene kau tamaioʻeiki.
Es wandelte sich nämlich ihr Herz, sein Volk zu hassen, / Arglist zu üben an seinen Knechten.
26 Naʻa ne fekau atu ʻa Mōsese ko ʻene tamaioʻeiki; mo ʻElone ʻaia naʻa ne fili.
Da sandte Gott Mose, seinen Knecht, / Und Aaron, den er sich erkoren.
27 Naʻa ne fakahā hono ngaahi fakaʻilonga ʻiate kinautolu, mo e ngaahi meʻa mana ʻi he fonua ʻo Hami.
Die taten Zeichen bei ihnen durch seine Macht / Und Wunderdinge im Lande Hams.
28 Naʻe fekau ʻe ia ki he fakapoʻuli, pea ngaohi ia ko e poʻuli; pea naʻe ʻikai angatuʻu ʻakinautolu ki heʻene folofola.
Er sandte Finsternis — es ward dunkel; / Denn widerstrebten sie nicht seinen Worten?
29 Naʻa ne liliu honau ngaahi vai ko e toto, mo tāmateʻi ʻenau ika.
Er verwandelte ihre Gewässer in Blut / Und ließ dadurch ihre Fische sterben.
30 Naʻe tupu ʻi honau fonua ʻae fanga poto ʻo lahi ʻaupito, ʻi he ngaahi loki ʻo honau ngaahi tuʻi.
Es wimmelte auch ihr Land von Fröschen: / Die drangen sogar in der Könige Kammern.
31 Naʻe folofola ia, pea naʻe haʻu ʻae ngaahi lango kehekehe, mo e fanga kutu ʻi honau fonua.
Er sprach, da kamen Bremsen, / Stechmücken in all ihr Gebiet.
32 Naʻa ne ʻomi ʻae ʻuha maka kiate kinautolu ko e fetongi ʻoe ʻuha, mo e afi ʻoku ulo ʻi honau fonua.
Er gab ihnen Hagel als Regen, / Ließ Feuer lohen in ihrem Land.
33 Naʻa ne taaʻi foki ʻenau ngaahi vaine, mo ʻenau ngaahi ʻakau ko e fiki; pea fesiʻi ʻae ngaahi ʻakau ʻo honau fonua.
Er schlug ihren Weinstock und Feigenbaum, / Zerbrach alle Bäume ihres Gebiets.
34 Naʻa ne folofola, pea naʻe haʻu ai ʻae fanga heʻe, mo e ngaahi ʻunufe ʻoku taʻefaʻalaua.
Er sprach, da kamen Heuschrecken / Und Hüpfer ohne Zahl.
35 Pea naʻa nau kai ke ʻosi ʻae ngaahi ʻakau kotoa pē ʻi honau fonua, pea nau fakaʻauha ʻae fua ʻo ʻenau ngoue.
Die fraßen alles Kraut in ihrem Land, / Sie verzehrten die Frucht ihrer Felder.
36 Naʻa ne taaʻi foki ʻae ʻuluaki fānau kotoa pē ʻi honau fonua, ko e fungani ʻo ʻenau mālohi kotoa pē.
Alle Erstgeburt schlug er in ihrem Land, / Die Erstlinge all ihrer Manneskraft.
37 Naʻa ne ʻomi foki ʻakinautolu mo e siliva mo e koula: pea naʻe ʻikai ai ha tokotaha naʻe vaivai ʻi honau ngaahi faʻahinga.
Da ließ er sein Volk mit Silber und Gold ausziehn, / Und es strauchelte keiner in seinen Stämmen.
38 Naʻe fiefia ʻa ʻIsipite ʻi heʻenau ʻalu hē naʻe tō kiate kinautolu ʻae manavahē koeʻuhi ko kinautolu.
Die Ägypter freuten sich ihres Auszugs, / Denn Graun vor ihnen war auf sie gefallen.
39 Naʻa ne fofola ʻae ʻao ko e fakamalu pea mo e afi ke fakamaama ʻi he pō.
Er spannte Gewölk als Decke aus, / Und Feuer gab ihnen zur Nachtzeit Licht.
40 Naʻe kole ʻe he kakai, pea naʻa ne ʻomi ʻae fanga manupuna, mo ne fakamākona ʻaki ʻakinautolu ʻae mā ʻoe langi.
Er bat: da ließ Gott Wachteln kommen / Und sättigte sie mit Himmelsbrot.
41 Naʻa ne fakaava ʻae maka, pea ʻoho mai ʻae ngaahi vai; pea naʻe tafe ia ʻi he ngaahi potu mōmoa ʻo hangē ko e vaitafe.
Einen Fels tat er auf: da floß Wasser heraus; / Es rann wie ein Strom durch die Steppe.
42 He naʻa ne manatu ki heʻene talaʻofa māʻoniʻoni, mo ʻEpalahame ko ʻene tamaioʻeiki.
Denn er dachte seines heiligen Worts / Und Abrahams, seines Knechts.
43 Pea ne ʻomi hono kakai ʻi he fiefia, mo kinautolu kuo ne fili ʻi he nekeneka:
Drum ließ er sein Volk mit Freuden ausziehn, / Seine Auserwählten mit Jubel.
44 Pea ne foaki kiate kinautolu ʻae ngaahi fonua ʻoe hiteni, pea naʻa nau maʻu ʻae ngāue ʻae kakai
Er gab ihnen Länder der Heiden; / Was Völker erworben, das erbten sie.
45 Koeʻuhi kenau tokanga ki heʻene ngaahi tuʻutuʻuni, mo tauhi ʻene ngaahi fekau. Mou fakamālō kia Sihova.
Denn sie sollten seine Gesetze befolgen / Und seinen Lehren gehorsam sein. / Lobt Jah!