< Lea Fakatātā 25 >
1 Ko eni foki ʻae ngaahi lea fakatātā ʻa Solomone, ʻaia naʻe hiki ʻe he kau tangata ʻa Hesekaia ko e tuʻi ʻo Siuta.
También éstos son proverbios de Salomón, que transcribieron los varones de Ezequías, rey de Judá:
2 Ko e nāunau ia ʻoe ʻOtua ke fakafufū ha meʻa: ka ko e meʻa ʻe ongoongolelei ai ʻae ngaahi tuʻi ke kumi ke ʻilo ʻae ngaahi meʻa.
Gloria de ʼElohim es encubrir un asunto, Pero honra del rey es escudriñarlo.
3 Ko e langi ʻi hono māʻolunga, mo e māmani ʻi hono taumamaʻo, mo e loto ʻoe ngaahi tuʻi, ʻoku taʻefaʻaʻiloʻi.
Así como la altura de los cielos y la profundidad de la tierra, El corazón de los reyes es inescrutable.
4 Ke toʻo atu ʻae ʻuli mei he siliva, pea ʻe ngaohi mei ai ha ipu ʻe ia ʻoku ne fakamaʻa siliva.
Quita la escoria de la plata, Y saldrá un vaso para el platero.
5 Ke ʻave ʻae angahala mei he ʻao ʻoe tuʻi, pea ʻe fokotuʻumaʻu ai hono nofoʻa fakaʻeiʻeiki ʻi he māʻoniʻoni.
Aparta al perverso de la presencia del rey, Y su trono se afianzará en justicia.
6 ʻOua naʻa ke hiki hake koe ʻi he ʻao ʻoe tuʻi, pea ʻoua naʻa ke tuʻu ʻi he potu ʻoe kakai māʻolunga.
No te alabes delante del rey, Ni estés en el lugar de los grandes.
7 He ʻoku lelei hake ke lea ʻo pehē kiate koe, “ʻAlu hake koe ki heni;” ʻi he tuku koe ʻo fakamaʻulalo ʻi he ʻao ʻoe tuʻi kuo ke mamata ki ai.
Mejor es que te diga: Sube acá, Que ser humillado en presencia de un noble A quien vieron tus ojos.
8 ʻOua naʻa ke ʻalu fakavave atu ke fakakikihi, telia naʻa ʻe ʻikai te ke ʻilo ʻae meʻa ke fai ʻoka ʻosi ia, ʻoka fakamaaʻi koe ʻe ho kaungāʻapi.
No te des prisa en pleitear, Porque ¿qué harás al final Cuando tu prójimo te haya avergonzado?
9 Ke mo fai toko ua pe hoʻo mo fakakikihi mo ho kaungāʻapi; pea ʻoua naʻa fakahā ha tala fakalilolilo ki ha taha kehe:
Discute tu causa con tu prójimo, Y no des a conocer el secreto de otro,
10 Telia naʻa fakamaaʻi koe ʻe ia ʻoku fanongo ki ai, pea ʻikai toe foki meiate koe ho ongoongo kovi.
No sea que te deshonre el que lo oye, Y tu mala fama no pueda repararse.
11 Ko e lea ʻoku ngali mo totonu hono leaʻaki, ʻoku hangē ia ko e ʻapele koula ʻi ha ipu siliva.
Manzana de oro con adornos de plata Es la palabra dicha oportunamente.
12 ʻO hangē ko e hau koula mo e teunga ʻoe koula lelei, ʻoku pehē ia ʻaia ʻoku valoki fakapotopoto kiate ia ʻoku telinga ongo.
Zarcillo de oro y joya de oro fino Es el que reprende al sabio que tiene oído dócil.
13 ʻO hangē ko e momoko ʻoe ʻuha hinehina ʻi he lolotonga ʻae ututaʻu, ʻoku pehē ʻae talafekau totonu kiate kinautolu ʻoku nau fekauʻi ia: he ʻoku ne fakafiemālie ʻe ia ki he loto ʻo ʻene houʻeiki.
Frescura de nieve en tiempo de cosecha Es el mensajero fiel para el que lo envía, Pues refresca la vida de su ʼadón.
14 Ko ia ia ʻoku polepole ʻi ha foaki loi, ʻoku hangē ia ko e ngaahi ʻao mo e matangi taʻehanoʻuha.
Como nubes y vientos sin lluvia, Es el que se jacta falsamente de sus regalos.
15 ʻOku fakalotoʻi ʻae tuʻi ʻi he fai fakakukafi, pea ʻoku fesiʻi ʻae hui ʻe he ʻelelo molū.
Con longanimidad se persuade al gobernante, Pues la lengua amable quebranta los huesos.
16 Kuo ke ʻilo ha honi? Kai ai koe ke mākona lelei pe, telia naʻa ke fatufāʻia ai, pea lua ʻaki.
¿Hallaste miel? Come lo que te baste, No sea que cuando estés lleno la vomites.
17 Ke taʻofi ho vaʻe mei he fale ʻo ho kaungāʻapi; telia naʻa fiu ia ʻiate koe, pea fehiʻa ai kiate koe.
No frecuente tu pie la casa de tu vecino, No sea que se canse de ti, y te aborrezca.
18 Ko e tangata ʻoku fakamoʻoni loi ki hono kaungāʻapi, ʻoku hangē ia ko e ʻakau fakapō, mo e heletā, pea mo e ngahau māsila.
Martillo, cuchillo y flecha aguda, Es el hombre que da falso testimonio contra su prójimo.
19 Ko e falala ʻi he tuʻutāmaki ki ha tangata taʻeangatonu, ʻoku hangē ia ko e nifo popo, pe ko e vaʻe kuo tapeva.
Como diente roto y pie descoyuntado, Es confiar en el traicionero en el día de la angustia.
20 ʻOku hangē ko e tangata ʻoku toʻo ʻo ʻave ha kofu ʻi he faʻahitaʻu momoko, pea hangē ko e fefiofi ʻae vaimahi mo e naita, ʻoku pehē ʻaia ʻoku hiva ʻaki ʻae ngaahi fasi ki he loto māfasia.
Como el que se quita la ropa en tiempo frío Y como vinagre sobre el bicarbonato de sodio Es cantar canciones al corazón afligido.
21 Kapau ʻoku fiekaia ho fili, foaki ki ai ʻae mā ke ne kai; pea kapau ʻoku fieinua, foaki kiate ia ʻae vai ke inu:
Si tu enemigo tiene hambre, dale de comer. Si tiene sed, dale de beber.
22 He te ke hilifaki ai ʻae malalaʻi afi ki hono ʻulu, pea ʻe totongi lelei ʻe Sihova kiate koe.
Porque carbones encendidos amontonas sobre su cabeza, Y Yavé te recompensará.
23 ʻOku tupu ʻae ʻuha mei he matangi tokelau; ʻoku pehē foki ʻoku tupu ʻae matalili mei he ʻelelo ʻoe fakakovi.
Como el viento del norte atrae la lluvia, La boca detractora, el rostro airado.
24 ʻOku lelei hake ʻae nofo ʻi he tuliki ʻi he tuʻa fale, ʻi he nofo mo ha fefine faʻa kē ʻi ha fale ʻoku fuʻu ʻatā.
Mejor es vivir en un rincón de la azotea Que en casa espaciosa con esposa pendenciera.
25 ʻOku hangē ko e vai momoko kiate ia ʻoku fieinua, ʻoku pehē ʻae ongoongolelei mei he fonua mamaʻo.
Como agua fresca a la persona sedienta Son las buenas noticias desde lejanas tierras.
26 Ko e hinga ʻae tangata māʻoniʻoni ʻi he ʻao ʻoe kau angahala, ʻoku hangē ia ko e matavai kuo fakangaueue, mo e vaitafe kuo fakaʻuliʻi.
Manantial turbio y pozo en ruinas Es el justo que flaquea ante el perverso.
27 ʻOku ʻikai lelei ke kai lahi ʻi he honi: pea pehē, ko e kumi ʻe he kakai honau ongoongolelei ʻonautolu pe ʻoku ʻikai ko e ongoongolelei ia.
Comer mucha miel no es bueno, Ni es bueno buscar la propia gloria.
28 Ko ia ia ʻoku ʻikai faʻa puleʻi hono laumālie ʻoʻona, ʻoku tatau ia mo e kolo kuo holoki hifo, pea ʻoku ʻikai hano ʻā.
Como una ciudad cuyo muro fue derribado, Es el hombre que no domina su propio espíritu.