< Lea Fakatātā 22 >

1 ‌ʻOku lelei hake ʻae fili ki he hingoa ʻoku ongolelei ʻi he fili ki he koloa lahi, pea lelei hake ke ʻofeina ʻi he maʻu ʻae siliva mo e koula.
Ett gott namn är mer värt än stor rikedom, ett gott anseende är bättre än silver och guld.
2 ‌ʻOku nofo fakataha ʻae koloaʻia mo e masiva: ko Sihova, naʻa ne ngaohi ʻakinautolu kotoa pē.
Rik och fattig få leva jämte varandra; HERREN har gjort dem båda.
3 ‌ʻOku sio mamaʻo atu ʻae tangata fakapotopoto ki he kovi, ʻo ne fufū ia mei ai: ka ʻoku mole atu pe ʻae vale, pea tautea ia.
Den kloke ser faran och söker skydd; men de fåkunniga löpa åstad och få plikta därför.
4 Ko e totongi ʻoe angavaivai mo e manavahē kia Sihova ko e koloa, mo e ongoongolelei, mo e moʻui.
Ödmjukhet har sin lön i HERRENS fruktan, i rikedom, ära och liv.
5 ‌ʻOku ʻi he hala ʻoe talangataʻa ʻae ʻakau talatala mo e ngaahi tauhele: ko ia ʻoku fai ke tauhi hono laumālie te ne hiki mamaʻo mei ai.
Törnen och snaror ligga på den vrånges väg; den som vill bevara sitt liv håller sig fjärran ifrån dem.
6 Akonakiʻi ʻae tamasiʻi ʻi he hala ʻoku totonu ke ne ʻalu ai: pea ka hoko ia ʻo motuʻa, ʻe ʻikai te ne foki mei ai.
Vänj den unge vid den väg han bör vandra, så viker han ej därifrån, när han bliver gammal.
7 ‌ʻOku pule ʻae koloaʻia ki he masiva, pea ko ia ʻoku nō ʻoku tamaioʻeiki kiate ia ʻoku foaki mai.
Den rike råder över de fattiga, och låntagaren bliver långivarens träl.
8 Ko ia ʻoku tūtuuʻi ʻae kovi ʻe utu ʻe ia ʻae mamahi: pea ʻe ʻauha ia ʻi he meʻa tā ʻi heʻene ʻita.
Den som sår vad orätt är, han får skörda fördärv, och hans övermods ris får en ände.
9 ‌ʻE monūʻia ia ʻoku mataʻofa; he ʻoku foaki ʻe ia a ʻene mā ki he masiva.
Den som unnar andra gott, han varder välsignad, ty han giver av sitt bröd åt den arme.
10 Ke lī kituʻa ʻaia ʻoku manuki, pea ʻe ʻalu kituʻa ʻae fakakikihi foki: ʻio, ʻe ngata ʻae feʻiteʻitani mo e lauʻikovi.
Driv ut bespottaren, så upphör trätan, och tvist och smädelse få en ände.
11 Ko ia ʻoku ʻofa ki he loto maʻa, ʻe kāinga ʻaki ia ʻe he tuʻi koeʻuhi ko e māʻoniʻoni ʻo hono loungutu.
Den som älskar hjärtats renhet, den vilkens läppar tala ljuvligt, hans vän är konungen.
12 ‌ʻOku tauhi ʻae poto ʻe he fofonga ʻo Sihova, pea ʻoku ne fulihi ʻae ngāue ʻae angahala.
HERRENS ögon bevara den förståndige; därför omstörtar han den trolöses planer.
13 ‌ʻOku pehē ʻe he tangata fakapikopiko, “ʻOku ai ʻae laione ʻituʻa, pea te u mate ʻi he ngaahi hala.”
Den late säger: "Ett lejon är på gatan; därute på torget kunde jag bliva dräpt."
14 Ko e ngutu ʻoe kau fefine kovi ko e luo taumamaʻo: pea ʻe tō ki ai ʻaia ʻoku fehiʻa ki ai ʻa Sihova.
En trolös kvinnas mun är en djup grop; den som har träffats av HERRENS vrede, han faller däri.
15 ‌ʻOku nonoʻo ʻae vale ʻi he loto ʻoe tamasiʻi; ka ko e vaʻa ʻakau ʻoe tauteʻi ʻe kapusi mamaʻo ai ia ʻiate ia.
Oförnuft låder vid barnets hjärta, men tuktans ris driver det bort.
16 Ko ia ʻoku fakamālohiʻi ʻae masiva ke tupu ai ʻene koloa, pea mo ia ʻoku foaki ki he koloaʻia, ʻe hoko moʻoni kiate ia ʻae masiva.
Den som förtrycker den arme bereder honom vinning men den som giver åt den rike vållar honom allenast förlust. ----
17 Fakaongo ho telinga, pea fanongo ki he lea ʻae poto, pea fakatokangaʻi ho loto ki heʻeku ʻilo.
Böj ditt öra härtill, och hör de vises ord, och lägg mina lärdomar på hjärtat.
18 He ko e meʻa lelei ʻo kapau te ke tauhi ia ʻiate koe; pea ʻe taau ke lea ʻaki ia ʻe ho loungutu.
Ty det bliver dig ljuvligt, om du bevarar dem i ditt innersta; må de alla ligga redo på dina läppar.
19 Koeʻuhi ke ʻia Sihova hoʻo falala, ʻaia kuo u fakahā kiate koe ʻi he ʻaho ni, ʻio, kiate koe pe.
För att du skall sätta din förtröstan till HERREN, undervisar jag i dag just dig.
20 ‌ʻIkai kuo u tohi kiate koe ʻae ngaahi meʻa lelei, ʻi he enginaki, pea mo e poto,
Ja, redan förut har jag ju skrivit regler för dig och meddelat dig råd och insikt,
21 koeʻuhi ke u fakahā ai kiate koe ʻae moʻoni ʻoe ngaahi lea moʻoni: koeʻuhi ke ke tali ʻaki ʻae ngaahi lea ʻoe moʻoni ʻakinautolu ʻoku fekau mai kiate koe?
för att lära dig tillförlitliga sanningsord, så att du rätt kan svara den som har sänt dig åstad.
22 ‌ʻOua naʻa kaihaʻa mei he masiva koeʻuhi ko e masiva ia: pea ʻoua naʻa fakamālohiʻi ʻaia ʻoku mamahi ʻi he matapā:
Plundra icke den arme, därför att han är arm, och förtrampa icke den fattige porten.
23 Koeʻuhi ʻe langomakiʻi ʻakinautolu ʻe Sihova, pea te ne maumauʻi ʻae laumālie ʻonautolu ʻoku maumauʻi ʻakinautolu.
Ty HERREN skall utföra deras sak, och dem som röva från dem skall han beröva livet.
24 ‌ʻOua naʻa ke fakakāinga mo e tangata faʻa ʻita; pea ʻoua ʻaupito naʻa ke ʻalu mo ha tangata loto lili:
Giv dig icke i sällskap med den som lätt vredgas eller i lag med en snarsticken man,
25 Telia naʻa ke ako ki hono ngaahi hala, pea tauheleʻi ai ho laumālie.
på det att du icke må lära dig hans vägar och bereda en snara för ditt liv.
26 Ke ʻoua naʻa ke kau koe mo kinautolu ʻoku fepukeaki nima, pe ko kinautolu ʻoku fakapapau ki he fai ʻo ha totongi.
Var icke en av dem som giva handslag, en av dem som gå i borgen för lån.
27 Kapau ʻoku ʻikai hao meʻa ke totongi aki, ko e hā ʻoku ʻave ai ho mohenga mei lalo ʻiate koe?
Icke vill du att man skall taga ifrån dig sängen där du ligger, om du icke har något att betala med?
28 ‌ʻOua naʻa hiki ʻae kauʻā motuʻa, ʻaia naʻe fokotuʻu ʻe hoʻo kau mātuʻa.
Flytta icke ett gammalt råmärke, ett sådant som dina fäder hava satt upp.
29 ‌ʻOku ke mamata ki ha tangata ʻoku faʻa fai ki heʻene ngāue? ʻE tuʻu ia ʻi he ʻao ʻoe ngaahi tuʻi; ʻe ʻikai nofo ia ʻi he ʻao ʻoe kakai meʻavale.
Ser du en man som är väl förfaren i sin syssla, hans plats är att tjäna konungar; icke må han tjäna ringa män.

< Lea Fakatātā 22 >